Hrvoje Tkalčić
| Hrvoje Tkalčić | |
| Rođenje | 3. veljače 1970. Bjelovar |
|---|---|
| Prebivalište | Canberra |
| Državljanstvo | hrvatsko i australsko |
| Narodnost | Hrvat |
| Polje | geoznanosti |
| Institucija | Australsko nacionalno sveučilište |
| Alma mater | Prirodoslovno-matematički fakultet u Zagrebu Kalifornijsko sveučilište u Berkeleyu |
| Poznat po | znanstvena istraživanja i radovi s područja seizmologije i matematičke geofizike |
| Portal o životopisima | |
Hrvoje Tkalčić (Bjelovar, 3. veljače 1970.) hrvatski je i australski znanstvenik (geofizičar) i Profesor E2 na Australskom nacionalnom sveučilištu (eng. The Australian National University) u Canberri.
Hrvoje Tkalčić, nakon završene gimnazije Matije Antuna Reljkovića u Vinkovcima, studira fiziku i geofiziku na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je 1996. i diplomirao. Poslijediplomski studij nastavio je na Odsjeku za znanost o Zemlji i planetima Kalifornijskoga sveučilišta u Berkeleyju (engl. University of California at Berkeley – Department of Earth and Planetary Science) gdje je 2001. i doktorirao na temu strukture duboke unutrašnjosti Zemlje putem prostornih valova potresa.[1]
Kao znanstvenik radio je u seizmološkom laboratoriju Kalifornijskoga sveučilišta u Berkeleyu (1997. – 2001.), Institutu za geofiziku i planetarnu fiziku Kalifornijskoga sveučilišta u San Diegu (2002. – 2003.), Nacionalnom laboratoriju Lawrence Livermore u Kaliforniji (2003. – 2006.) i seizmološkoj grupi američke kompanije Multimax (također u Kaliforniji, 2006.). Od siječnja 2007. do travnja 2013. zaposlen je kao Fellow (docent do izvanredni profesor u europskom sustavu obrazovanja) na Školi za znanosti o Zemlji (engl. Research School of Earth Sciences) Australskoga nacionalnoga sveučilišta u Canberri.[2] Od travnja 2013. zaposlen je kao Senior Fellow i Associate Professor (izvanredni do redovni profesor u europskom sustavu obrazovanja).[3] Od siječnja 2019. je redovni profesor, a od lipnja 2023. je profesor E2 na Australskom nacionalnom sveučilištu.[4] Od siječnja 2017. godine je voditelj Grupe za seizmologiju i matematičku geofiziku, a od travnja 2021. voditelj je geofizičkog dijela Škole za znanosti o Zemlji.[5] Voditelj je Seizmološkog i infrazvučnog opservatorija Warramunga na Sjevernom teritoriju.[6]
Do danas je objavio više od 120 znanstvenih radova s područja geofizike u internacionalnim žurnalima s recenzijom (engl. peer review).[7] Predmet njegovih istraživačkih interesa su struktura unutrašnjosti Zemlje i dinamika različitih dijelova unutrašnjosti Zemlje putem suvremenih metoda seizmologije i matematičke geofizike s naglaskom na Zemljinu jezgru i donji plašt te razvijanje novih seizmoloških metoda i njihova primjena na proučavanje Zemljine litosfere. Osim globalne, bavi se i planetarnom seizmologijom, te popularizacijom znanosti.[8] Drugi Tkalčićevi interesi usmjereni su na proučavanje fizike mehanizma nastanka tektonskih i vulkanskih potresa pomoću modeliranja seizmograma te uspostava mreže seizmografa na teško pristupačnim dijelovima planeta uključujući i oceansko dno.[9][10]
Sudjelovao je u brojnim znanstvenim ekspedicijama u nenaseljene dijelove Australije s ciljem instaliranja mreže seizmografa sa svrhom proučavanja Zemljine kore i njezina gornjeg plašta te radi postizanja dobre prostorne pokrivenosti za tomografske i slične metode. Redovito sudjeluje u radu mnogih međunarodnih znanstvenih kongresa i konferencija.[6] Dobitnik je dekanovih i rektorovih nagrada Australskog nacionalnog sveučilišta za izvrsnost u obrazovanju u vođenju studenata i doktoranada.[11] Stipendist (engl. Fellow) je Japanskoga društva za promicanje znanosti te dobitnik nagrade Distinguished Scientist predsjednika Kineske akademije znanosti. Izabran je u članstvo Američke unije geofizičara (engl. American Geophysical Union)[12][13] 2020. godine. Dobitnik je medalje Price Kraljevskog astronomskog društva u Londonu (Royal Astronomical Society) 2022. godine.[14] Od 2024. godine, član je Australske akademije znanosti (engl. Australian Academy of Science)[15]. Sveučilište u Zagrebu dodijelilo mu je svoj 103. počasni doktorat[16][17].
- Tkalčić, H.: »The Earth's Inner Core Revealed by Observational Seismology«, Cambridge (UK): Cambridge University Press, 2017. ISBN 9781139583954[18][19][20]
- Tkalčić, H.: »Potresi: divovi koji se ponekad bude«, Zagreb: Naklada Ljevak, 2022. ISBN 978-953-355-597-3[21][22]
- ↑ Tko je tko u hrvatskoj znanosti: Hrvoje Tkalčić – Izobrazba Arhivirana inačica izvorne stranice od 24. rujna 2016. (Wayback Machine), pristupljeno 18. siječnja 2016.
- ↑ Tko je tko u hrvatskoj znanosti: Hrvoje Tkalčić – Zaposlenja Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. lipnja 2007. (Wayback Machine), pristupljeno 18. siječnja 2016.
- ↑ Tko je tko u hrvatskoj znanosti: Hrvoje Tkalčić Arhivirana inačica izvorne stranice od 24. lipnja 2007. (Wayback Machine), pristupljeno 18. siječnja 2016.
- ↑ Professor Hrvoje Tkalčić. ANU Research School of Earth Sciences (engleski). Pristupljeno 7. prosinca 2024.
- ↑ Hrvoje Tkalcic's Curiculum Vitae. auspass.edu.au. Pristupljeno 14. listopada 2024.
- ↑ a b The Australian National University – Research School of Earth Sciences: Hrvoje Tkalčić (životopis) Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. ožujka 2018. (Wayback Machine), pristupljeno 22. siječnja 2016. (engl.)
- ↑ Australian National University, Canberra – ResearchGate: Hrvoje Tkalčić, pristupljeno 26. siječnja 2016.
- ↑ Tkalčić, Hrvoje. 2022. Potresi: Divovi koji se ponekad bude. Naklada Ljevak. Zagreb. ISBN 978-953-355-597-3
- ↑ Tko je tko u hrvatskoj znanosti: Hrvoje Tkalčić – Znanstveni interesi Arhivirana inačica izvorne stranice od 24. rujna 2016. (Wayback Machine), pristupljeno 18. siječnja 2016.
- ↑ Australian National University – Research School of Earth Sciences: Hrvoje Tkalčić / Research Arhivirana inačica izvorne stranice od 8. travnja 2016. (Wayback Machine), pristupljeno 18. siječnja 2016. (engl.)
- ↑ Recognising Excellence (PDF). services.anu.edu.au. The Australian National University. Pristupljeno 14. listopada 2024. Provjerite vrijednost datuma u parametru:
|date=(pomoć) - ↑ AGU - American Geophysical Union. www.agu.org (engleski). Pristupljeno 15. listopada 2024.
- ↑ Tko je tko u hrvatskoj znanosti: Hrvoje Tkalčić – Članstva Arhivirana inačica izvorne stranice od 11. rujna 2018. (Wayback Machine), pristupljeno 26. siječnja 2016.
- ↑ Simion @Yonescat, Florin. Price Medal. The Royal Astronomical Society (engleski). Pristupljeno 14. listopada 2024.
- ↑ Hrvoje Tkalčić. www.science.org.au (engleski). Pristupljeno 14. listopada 2024.
- ↑ Akademski.hr. 26. srpnja 2024. Seizmolog Hrvoje Tkalčić - novi počasni doktor Sveučilišta u Zagrebu. Akademski. Pristupljeno 14. listopada 2024.
- ↑ Sveučilište u Zagrebu donijelo odluku o dodjeli počasnoga doktorata prof. dr. sc. Hrvoju Tkalčiću. www.pmf.unizg.hr. 30. srpnja 2024. Pristupljeno 14. listopada 2024.
- ↑ www.cambridge.org – The Earth's Inner Core. Pristupljeno 25. travnja 2018. (engl.)
- ↑ Contemporary Physics: Review by M. Vogel. Pristupljeno 25. kolovoza 2018. (engl.)
- ↑ The Leading Edge (časopis): Review by J. Brittan. Pristupljeno 25. kolovoza 2018. (engl.)
- ↑ www.zagreb.info – PRIZNATI HRVATSKI ZNANSTVENIK OTKRIO: ‘Uvjeren sam da ćemo jednog dana doći do trenutka kada ćemo moći predvidjeti potres’. Objavljeno 29. lipnja 2022. Pristupljeno 7. srpnja 2022.
- ↑ Issuu / Naklada Ljevak – Hrvoje Tkalčić: »Potresi: divovi koji se ponekad bude«. Pristupljeno 7. srpnja 2022.
- Tko je tko u hrvatskoj znanosti: Hrvoje Tkalčić Arhivirana inačica izvorne stranice od 24. lipnja 2007. (Wayback Machine) (hrv.) (engl.)
- Australian National University – Research School of Earth Sciences: Hrvoje Tkalčić (engl.)
- Google Scholar: Hrvoje Tkalčić (engl.)
- The Australian National University – Research School of Earth Sciences: Hrvoje Tkalčić (publikacije) Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. studenoga 2016. (Wayback Machine) (engl.)
- Jutarnji.hr – Tanja Rudež: »BITI ZNANSTVENIK DANAS Čovjek koji je otkrio božju česticu, tvrdi: Danas ne bih mogao dobiti posao u akademskoj zajednici. Je li u pravu?« Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. travnja 2016. (Wayback Machine)