Hrvatski akademski vaterpolski klub Mladost Zagreb
HAVK Mladost
| |
---|---|
Puno ime | Hrvatski akademski vaterpolski klub Mladost |
Sjedište | {{{sjedište}}} |
Grad | Zagreb |
Država | Hrvatska |
Boje kluba | |
Osnovan | 1945. |
Plivalište | Bazen Mladost, Zagreb |
Kapacitet | 1500 |
Predsjednik | Mladen Miškulin |
Trener | Zoran Bajić |
Liga | 1. HVL Jadranska vaterpolska liga |
HVL 2019. JVL 2020. |
2. 1. |
Službena stranica [1] |
Hrvatski akademski vaterpolski klub Mladost (HAVK Mladost) je hrvatski vaterpolski klub iz Zagreba, dio Hrvatskog akademskog športskog društva Mladost.[1] Klub je utemeljen 1945. godine u sklopu Akademskog sportskog društva Mladost, sljednika predratnog Hrvatskog akademskog športskog kluba.
Mladost domaće utakmice igra na Bazenu Mladost. Klupsko sjedište je na adresi Jarunska 5, Zagreb. Klupski nadimak je Žapci ili Žapci sa Save.
Mladost je sedam puta bila prvak Europe, a ukupno je osvojila 15 europskih trofeja. Klub je sedamnaest puta bio prvak države, a jedanaest puta osvajač nacionalnog kupa. Od osnutka Republike Hrvatske Mladost je osvojila jedanaest hrvatskih prvenstava i deset hrvatskih kupova.
LEN je proglasio Mladost Najboljim svjetskim vaterpolskim klubom 20. stoljeća.[2]
Mladost je osnovana 1946. godine kao vaterpolska sekcija Plivačkog kluba istog naziva (nakon što su komunističke vlasti zabranile HAŠK) Hrvatski akademski vaterpolski klub Mladost zna samo za uspjehe. Bilo je u povijesti kluba i neizostavnih padova, izazvanih vrlo često objektivnim nemogućnostima, ali dugotrajnije suše trofeja za Žapce nije bilo. Mladost, primjerice, nikad nije bila plasirana ispod petog mjesta u prvenstvima bivše Jugoslavije i jedina je, uz splitski Jadran, cijelo vrijeme bila u Prvoj ligi.
Nakon relativno neuspješnog početnog razdoblja (tada su dominirali splitski klubovi Jadran i Mornar, te dubrovački Jug), mladostaši su preporod doživjeli dovršenjem zimskog plivališta u tadašnjoj Daničićevoj ulici 1959. godine, kada su konačno dobili krov nad glavom. Prvo su (1960. i 1961.) osvojili zimsko prvenstvo Jugoslavije (tada se nije igrao Kup), a potom su 1962. prvi put postali i prvaci države.
Godine 1963. na jugoslavensku i europsku vaterpolsku scenu stupio je, pojačan brojnim hrvatskim vaterpolistima, novi klub – beogradski Partizan. Sljedećih desetljeća Mladost i Partizan bit će ne samo glavni suparnici u jugoslavenskim okvirima nego i u europskim. Do 1967. godine uspješniji su bili Beograđani, ali te godine otpočela je jedna od najuspješnijih dionica zagrebačkog kluba.
Za vrlo kratko vrijeme Mladost je tri puta bila prvak Jugoslavije i četiri puta najbolja u Europi (triput zaredom – 1968. kao branitelj naslova europskog prvaka). Za vaterpoliste koji su to postigli slobodno se može reći da su postali legende Mladosti, ali i zagrebačkog, hrvatskog i europskog vaterpola.
Do prvog europskog naslova i to bez ijednog poraza Mladost je došla 1967. godine. U polufinalu je eliminirala moskovski CSK, a u finalu je bila bolja od bukureštanskog Dinama. U Zagrebu je bilo 4:2 za Žapce, u Bukureštu 4:4. Sljedeće godine suparnik u finalu Zagrepčanima bio je moskovski Dinamo (u polufinalu je eliminiran Dinamo iz Magdeburga). U Beogradu (Mladost nije mogla igrati u Zagrebu) bilo je 7:3 za Mladost, u Moskvi 4:4. Suparnik Mladosti u trećem finalu zaredom bio je talijanski Pro Recco (u polufinalu je izbačena Barcelona). Mladost je u Beogradu pobijedila 5:3, a u Genovi izgubila s 2:3.
Sljedeće godine (1970.) Mladost je na završnom turniru u Beogradu zauzela drugo mjesto s istim brojem bodova kao i prvi Partizan, ali sa slabijom razlikom pogodaka. Do četvrtog Kupa prvaka, 1971. godine, Zagrepčani su došli na završnom turniru odigranom u Hvaru. Žapci su pobijedili sve svoje suparnike, a ključna je bila pobjeda nad Pro Reccom (4:2).
LEN proglasila je Mladost Najboljim svjetskim vaterpolskim klubom 20. stoljeća.[2]
Hrvatsko prvenstvo: (11)
- prvak: 1992., 1993., 1994., 1995., 1996., 1997., 1999., 2002., 2003., 2008., 2021.
- doprvak: 1998., 2001., 2005., 2006., 2007., 2009., 2010., 2014., 2017., 2018., 2019., 2020.
- prvak: 1962., 1967., 1969., 1971., 1989., 1990.
- doprvak: 1949., 1955., 1963., 1964., 1965., 1966., 1968., 1970., 1972., 1973., 1974., 1975., 1977., 1988., 1991.
Zimsko prvenstvo Jugoslavije: (5)
- prvak: 1960., 1961., 1962., 1964., 1970.
- doprvak: 1963., 1969., 1971., 1972.
Hrvatski kup: (10)
- pobjednik: 1992., 1993., 1997., 1998., 2001., 2005., 2010., 2011., 2019./20., 2020./21.
- finalist: 1994., 2000., 2004., 2006., 2007., 2008., 2009., 2014./15., 2016./17., 2018./19.
Jugoslavenski vaterpolski kup: (1)
- pobjednik: 1988./89.
- finalist: 1975.
- pobjednik: 1968., 1969., 1970., 1972., 1990., 1991., 1996.
- finalist: 1971., 1993., 1997., 2000.
- pobjednik: 1976., 1999.
- finalist: 2002.
Kup LEN: (1)
- pobjednik: 2001.
- finalist: 2013./14.
Europski superkup: (3)
- pobjednik: 1976., 1990., 1996.
- finalist: 1991.
COMEN kup: (2)
- pobjednik: 1987., 1990.
Jadranska liga: (2)
# | Igrač | Država | Pozicija |
---|---|---|---|
10 | Jerko Anzulović | Bek | |
6 | Luka Bajić | Napadač | |
4 | Matias Biljaka | Bek | |
9 | Alex Bowen | Branič | |
Luka Brnetić | Napadač | ||
7 | Luka Bukić | Lijevo krilo | |
Toni Bušić | |||
5 | Miloš Ćuk | Napadač | |
13 | Jerko Jurlina | Vratar | |
12 | Konstantin Harkov | Napadač | |
11 | Aljoša Kunac | Bek | |
8 | Franko Lazić | Napadač | |
1 | Ivan Marcelić | Vratar | |
Luka Mihić | Branič | ||
3 | Lovre Miloš | Branič | |
Marko Miškić | |||
Martin Papež | |||
Roko Požarić | |||
2 | Cosmin Radu | Centar | |
11 | Tomislav Samardžić | Branič | |
Davorin Šulekić | Branič | ||
14 | Josip Vrlić | Centar | |
Zoran Bajić | Trener | ||
Hrvoje Hrestak | Pomoćni trener | ||
Pero Kuterovac | Kondicijski trener | ||
Damir Luketić | Fizioterapeut | ||
Frano Vićan | Trener vratara |
- Cosmin Radu, proglašen za najboljeg igrača Jadranske vaterpolske lige u sezoni 2018./19.[3]
- Ivan Marcelić, proglašen za najboljeg vratara Jadranske vaterpolske lige u sezoni 2018./19.[3]
- Jerko Anzulović
- Alex Bowen
- Luka Bukić
- Toni Bušić
- Aljoša Kunac
- Marko Miškić
- Martin Papež
- Josip Vrlić
- Branimir Herceg - Solaris Šibenik
- Pavić, Burić, Pavlović, Jelača, Smith, Štritof, Herceg, Đogaš, Primorac, Perčinić, Premuš, Brkić, Kobešćak.
Trener: Milorad Damjanić
U sezoni 2006/07. se natjecala u Euroligi. Sudjelovanja je okončala u 3. krugu, u Euroligi, završivši na 4. mjestu skupine "A", iza "Partizana", "Brescie" i "Ethnikosa".
- Josip Pavić, Matija Jurin, Ivan Barada, Damir Burić, Jesse Smith, Marino Franičević, Luka Lončar, Srđan Antonijević, Teo Đogaš, Frano Karač, Petar Muslim, Ivan Buljubašić, David Babić, Zdeslav Vrdoljak, Andrei Iosep, Nikola Franković.
Trener: Ozren Bonačić
U sezoni 2007/08. Mladost je osvojila naslov prvaka Hrvatske i 4. mjesto u Euroligi, gdje su na završnom turniru u polufinalu poraženi od Pro Recca 6:9, te u utakmici za 3. mjesto od Vasasa 6:8.
- Pavić, Perić, Vukičević, Letica, Petković, Živković, Udovičić, Brlečić, Karač, Muslim, Hinić, Buljubašić, Lončar.
Trener: Emil Nikolić
|
- Duško Antunović
- Ozren Bonačić
- Milorad Damjanić (pom. trener hrv. reprezentacije na OI 2008. i na EP 2008.), 11 puta prvak kao igrač s Mladosti i triput osvajač europskih kupova, trener hrvatske ženske reprezentacije[4]
- Vjekoslav Kobešćak
- Emil Nikolić
- ↑ HAŠK Mladost. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. listopada 2008. Pristupljeno 30. lipnja 2012. journal zahtijeva
|journal=
(pomoć) - ↑ a b Zagreb u subotu očekuje najveći hrvatski vaterpolski derbi: Dvoboj Mladosti i Juga u regionalnoj ligi, sportske.jutarnji.hr, 23. siječnja 2019., pristupljeno 23. siječnja 2019.
- ↑ a b Najbolji igrač Radu, najbolji vratar Marcelić, prvi strijelac Merkulov[neaktivna poveznica], http://www.hvs.hr, 22. ožujka 2019., pristupljeno 7. travnja 2019. Pogreška u citiranju: nevaljala
<ref>
oznaka; ime "HVS" definirano više puta s različitim sadržajem - ↑ EP za žene 2010 (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 30. prosinca 2010. Pristupljeno 25. studenoga 2012. journal zahtijeva
|journal=
(pomoć)
|
|