Prijeđi na sadržaj

Hrvatska rukometna reprezentacija gluhih

Dodaj poveznice
Izvor: Wikipedija
Osvojene medalje
rukomet za gluhe

Hrvatska rukometna reprezentacija gluhih
Olimpijske igre gluhih
bronca Sofija 1993.
srebro Kopenhagen 1997.
zlato Rim 2001.
zlato Melbourne 2005.
zlato Tajvan 2009.
zlato Sofija 2013.
bronca Samsun 2017.
Europska prvenstva gluhih
bronca Reykjavik 1995.
zlato Bukurešt 2000.
zlato Istanbul 2005.
srebro Beograd 2008.
zlato Lignano Sabbiadoro 2012.
zlato Berlin 2016.
Svjetska prvenstva gluhih
zlato Samsun 2014.
zlato Caxias do Sul 2018.
zlato Danska 2023.

Hrvatska gluha rukometna reprezentacija predstavlja gluhe osobe iz Hrvatske na međunarodnim športskim natjecanjma u športu rukometu.

Krovna organizacija je Hrvatski športski savez gluhih.

Sastav

[uredi | uredi kôd]

Izbornik: Vojo Bjegović

Nadimak: tihi pakleni

Europski prvaci iz Lignana 2012.: (pobjeda u završnici nad Srbijom 34:21)[1] Bošnjak, Oliver Lušić (najbolji igrač prvenstva),[1] Perak, Crnojević, Jukić, Kolarić, Jusić, Katuša, Dean šagovac (najbolji vratar prvenstva),[1]... Izbornik: Vojo Bjegović.

Sastava na OI za gluhe 2009. u Melbourneu[1]: Šagovac, Havić, Jusić, Bašić, Mažuran, Jukić, Kolarić, Naumovski, Crnojević, Lončarić, Pajić, Katuša, Sedmak, Barešić, Lušić, Gramljak

Olimpijski prvaci iz 2005. u Taipehu[1]: Šagovac, Havić, Švec, Bašić, Feljan, Mario Lušić, Jukić, Mažuran, Naumovski, Barešić, Pajić, O.Lušić, Lončarić, Gramljak

Olimpijski prvaci iz 2013.:[2] Lušić, Bošnjak, Havić...

Zlatni s EP 2016. nastupili su u sastavu: Dean Šagovac, Marko Prošenski, Žiga Bedenik (vratari), Antonio Rozić, Tomislav Bošnjak, Bojan Crnojević, Nemanja Damjanić, Daniel Fodor, Vedran Jakovljević, Pero Jukić, Sabahudin Jusić, Jakov Kolarić, Oliver Lušić, Ivan Pajić, Ilija Perak, Mateo Perak, Josip Rozić, Stjepan Šćulac, Goran Skoko, Marjan Turković, Kristijan Živković, Domink Žmirić. Trener: Vojislav Bjegović. Medicinsko osoblje: Marinko Smolčić. Službene osobe: Željko Hrasan, Branko Kauzlarić, Marijan Knežić, Marijo Lušić, Luka Raslić, Melani Turković.[3]

Svjetski prvaci 2018.: Tomislav Bošnjak - najbolji igrač prvenstva, Dean Šagovac najbolji vratar. Izbornik: Mario Sirotić. Pomoćni i kondicijski trener: Jakov Previšić. Fizioterapeut: Marinko Smolčić. Vođa puta i prevoditelj znakovnog jezika Mario Lušić. Sastav: Marko Prošenski, Antonio Rozić, Ilija Perak, Oliver Lušić, Kristijan Živković, Dominik Žmirić, Tomislav Bošnjak, Pero Jukić, Mario Bašić, Bojan Crnojević, Teo Glumac, Ivan Pajić, Mateo Perak, Dean Šagovac, Nemanja Damjanić, Marjan Turković i Vedran Jakovljević.[4]

Svjetski prvaci 2023.: Ivica Terzić, Žiga Bedenik, Bruno Varšić (vratari), Antonio Rozić, Ilija Perak, Oliver Lušić, Kristijan Živković, Florijan Kolarić, Tomislav Bošnjak, Pero Jukić, Jakov Kolarić, Leonardo Vučak, Patrik Radić, Teo Glumac, Ivan Pajić, Mateo Perak, Vedran Jakovljević i Marjan Turković. Izbornik: Mario Sirotić.[5]

Priznanja

[uredi | uredi kôd]

2001. je ova reprezentacija dobila nagradu Franjo Bučar.

Nakon višegodišnjih uspjeha na međunarodnim natjecanjima gluhih, Europska športska organizacija gluhih imenovala je predsjednika HŠSG Marija Lušića na mjesto tehničkoga direktora za rukomet gluhih u Europi (EDSO-a). imenovan je na 10. Europskom prvenstvu gluhih u rukometu koje se održavalo od 14. do 21. travnja 2012. godine u Lignanu Sabbiadoru u Italiji. Četverogodišnji mandat trajat će mu od 2012. do 2016. godine.[6]

Plasmani na velikim natjecanjima

[uredi | uredi kôd]

Osvojena odličja i prvenstva:[7]

  • 1993. – 3. mjesto - 17. Olimpijske igre gluhih, Sofia, Bugarska
  • 1995. – 3. mjesto - 6. Europsko prvenstvo gluhih, Reykjavik, Island
  • 1997. – 2. mjesto - 18. Olimpijske igre gluhih, Kopenhagen, Danska
  • 2000. – 1. mjesto - 7. Europsko prvenstvo gluhih, Bukurešt, Rumunjska
  • 2001. – 1. mjesto - 19. Olimpijske igre gluhih, Rim, Italija
  • 2005. – 1. mjesto - 20. Olimpijske igre gluhih, Melbourne, Australija (pobjeda nad SAD 43:26 (19:14))[8][9]
  • 2005. – 1. mjesto - 8. Europsko prvenstvo gluhih, Istanbul, Turska
  • 2008. – 2. mjesto - 9. Europsko prvenstvo gluhih, Beograd, Srbija[10]
  • 2009. – 1. mjesto - 21. Olimpijske igre gluhih, Taipei, Taiwan (R. Kina)[11][12]
  • 2012. – 1. mjesto - 10. Europsko prvenstvo gluhih, Lignano Sabbiadoro Udine, Italija
  • 2013. – 1. mjesto - 22. Olimpijske igre gluhih, Sofija, Bugarska
  • 2014. – 1. mjesto - 1. Svjetsko prvenstvo gluhih, Samsun, Turska[13]
  • 2014. – 1. mjesto - 1. Svjetsko prvenstvo gluhih, Samsun, Turska
  • 2016. – 1. mjesto - 11. Europsko prvenstvo gluhih, Berlin, Njemačka
  • 2017. – 3. mjesto - 23. Olimpijske igre gluhih, Samsun, Turska[14]
  • 2018. – 1. mjesto - 2. Svjetsko prvenstvo gluhih, Caixas do Sul, Brazil
  • 2021. − 1. mjesto − 12. Europsko prvenstvo, Zagreb, Hrvatska[15]
  • 2023. − 1. mjesto, Svjetsko prvenstvo, Danska[5]
Godina Olimpijske igre Svjetska prvenstva Europska prvenstva
1991. nije nastupila
1992.
1993. bronca
1994.
1995. bronca
1996.
1997. srebro
1998.
1999.
2000. zlato
2001. zlato
2002.
2003.
2004.
2005. zlato zlato
2006.
2007.
2008. srebro
2009. zlato
2010.
2011.
2012. zlato
2013. zlato
2014. zlato
2015.
2016. zlato
2017. bronca
2018. zlato

Vidi još

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ a b c d e http://www.hrt.hr/index.php?id=37&tx_ttnews[tt_news]=162830&tx_ttnews[backPid]=37&cHash=aa154102e6, nova adresa: HRT - Gluhi rukometaši prvaci Europe  Arhivirana inačica izvorne stranice od 24. lipnja 2016. (Wayback Machine), 24. travnja 2012.
  2. ↑ Hrvatski športski savez gluhih: Hrvatski rukometaši zlatni na Olimpijskim igrama gluhih!. Hrvatski rukometaši u finalu su svladali reprezentaciju Srbije sa 21:24 , Večernji list, 4. kolovoza 2013. Pristupljeno 21. svibnja 2016.
  3. ↑ (eng.) EP 2016. Croatia - the team
  4. ↑ (): Hrvatska rukometna reprezentacija gluhih prvak svijeta  Arhivirana inačica izvorne stranice od 23. srpnja 2018. (Wayback Machine), Prvi karlovački / Hrvatski radio Karlovac, 22. srpnja 2018. Pristupljeno 22. srpnja 2018.
  5. ↑ a b Hrvatska rukometna reprezentacija gluhih treći put zaredom osvojila SP sport.hrt.hr. Objavljeno 15. srpnja 2023.
  6. ↑ Imenovanje Marija Lušića za tehničkog direktora rukometa za EDSO  Arhivirana inačica izvorne stranice od 11. rujna 2016. (Wayback Machine) Hrvatski športski savez gluhih, vijesti
  7. ↑ (): 1. Svjetsko prvenstvo gluhih u rukometu, 08. - 15.06.2014., Samsun, Turska  Arhivirana inačica izvorne stranice od 7. ožujka 2016. (Wayback Machine), Hrvatski športski savez gluhih, 8. - 15. lipnja 2014. Pristupljeno 21. svibnja 2014.
  8. ↑ Za broncu: Njemačka - Danska 26:19.
  9. ↑ (): 20. olimpijske igre gluhih, Melbourne (5. - 16. siječnja 2005.). Hrvatski rukometaši obranili olimpijsko zlato, HRT, 14. siječnja 2005. Arhivirano 8. lipnja 2007. Pristupljeno 21. svibnja 2016.
  10. ↑ ZŠS  Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. ožujka 2016. (Wayback Machine) 9. EP gluhih u rukometu
  11. ↑ english.2009deaflympics.org (engl.)
  12. ↑ Nacional[neaktivna poveznica] Olimpijske igre gluhih: Hrvatski rukometaši obranili zlato, 12. rujna 2009.
  13. ↑ SP 2014., službene stranice. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. siječnja 2015. Pristupljeno 21. svibnja 2016. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  14. ↑ Suzana Majstorović: Hrvatska rukometna reprezentacija gluhih osvojila broncu na Olimpijskim igrama, Cityportal.hr, 29. srpnja 2017. Pristupljeno 22. srpnja 2018.
  15. ↑ Hrvatski gluhi rukometaši su prvaci Europe, Hina, Index.hr, objavljeno 26. lipnja 2021.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Hrvatska_rukometna_reprezentacija_gluhih&oldid=6678568"