Hrvatska automobilska industrija
Automobilska industrija u Hrvatskoj zapošljava oko 10.000 ljudi u preko 130 tvrtki. AD Klaster i Zajednica proizvođača dijelova i pribora za automobilsku industriju u Sektoru za industriju pri Hrvatskoj gospodarskoj komori zapošljavaju oko 6000 zaposlenika i ostvaraju prihod od preko pola milijarda eura.[1][2] U Hrvatskoj djeluje i tvrtke koje nisu dio AD Klaster-a, poput AVL, CETITEC, Saint Jean Industries, König Metall, Lipik Glas, Nexus, Yazaki, LTH, Multinorm, Institut RT-RK, Galo industries, itd.
Hrvatska uglavnom proizvodi automobilske dijelove i software za inozemno tržište, prvenstveno za Europsku uniju i europsku automobilsku industriju. Dva najistaknutija proizvođača automobila u Hrvatskoj su DOK-ING i Rimac Automobili, dok AZ CROBUS proizvodi autobuse. Automobilska industrija je 2019. godine činila 9,5% udjela u ukupnome izvozu Hrvatske. Oko 90% prihoda automobilske industrije ostvaruje se izvozom.[3]
Proizvođači automobilskih dijelova u Hrvatskoj dobro su umreženi u svjetski lanac opskrbe automobilskih dijelova, poput AD Plastik koji proizvodi dijelove za BMW, Citroen, Daciju, Fiat, Ford, Mitsubishi, Nissan, Opel, Peugeot, Renault, Volkswagen i mnogo druge proizvođače[4] ili Lipik Glas koji proizvodi vjetrobrane za Aston Martin, Alfa Romea, Bentley, Ferrari, London Electric Vehicle Company, McLaren and Spyker.[5]
Između i nakon svjetskih ratova nastala su mnoga automobilska poduzeća i proizvedbeni pogoni, od kojih su najznačajniji bili Tvornica motora Zagreb (TMZ) i Tvornica autobusa Zagreb (TAZ), oba dvoje iz Zagreba.[6]
Tvornica autobusa Zagreb osnovana je 1948. godine te je iste godine počela s proizvodnjom pod imenom Autokaroserija Zagreb. Oko 1980. godine zapošljavala je oko 1200 radnika. Godišnja proizvodnja se kretala između 500 i 900 autobusa. Proizvedeni autobusi izvozili su se u Saudijsku Arabiju, Siriju, Egipat, Alžir, Zambiju, Čehoslovačku, Veliku Britaniju, Dansku, Irsku, Finsku i Narodnu Republiku Kinu. Tvornica autobusa Zagreb je prestala s radom 2000. godine.[7] Druge tvrtke, kao što su Đuro Đaković proizvodne vojna vozila, kao što su tenk M-95 Degman i pod licencom borbeno oklopno vozilo na kotačima Patria AMV. Riječka tvrtka Torpedo je tijekom Domovinskoga rata proizvodila Laka oklopna vozila.
Godine 2003. Vlasnik IPIM d.o.o. proizveo je prvi hrvatski komercijalni automobil na osnovi Kia Bonga. Automobil je dizajniran za promotivne svrhe. Automobil je dugačak 4,5 metara, a pokreče ga dizelski Kia motor obujma 2,7 litara koji razvija 80 KS. Automobil se prodavao za cijenu od 42.500 €, a uglavnom se izvozio u europske države.[8][9]
Godine 2012. Hrvatska je razvila svoj prvi električni gradski konceptni automobil DOK-ING Loox. Prvi model kupio je Fakultet elektrotehnike i računarstva.[10] Godine 2015. tvrtka je proizvela dva električna autobusa za grad Koprivnicu u sklopu projekta Civitas Dyn@mo.[11] U narednim godinama DOK-ING je počeo proizvoditi razna električna vozila, poput komunalnih vozila, autobusa, mopeda i bicikla za inozemno tržište.
Godine 2013. AZ CROBUS je potpisao desetogodišnji ugovor s Irakom vrijedan 2,1 milijardu kuna. Prema ugovoru u narednih 5 godina AZ CROBUS bi trebao isporučiti 2000 autobusa. Pojedinačna cijena autobusa iznosi 145.000 €. Prvi autobus je isporučen iste godine.[12][13]
Iste godine, Rimac Automobili je proizveo Rimac Concept One, dvosjedni električni, sportski automobil visoke performanse. Rimac Concept One je opisan kao prvi superautomobil na struju u svijetu. Rimac Concept One je bio najbrže ubrzavajući električni automobil do 2015. godine. Automobil je prvi hrvatski automobil u povijesti koji je izvezen u inozemstvo.[14] Godine 2016. prodani su svih 8 proizvedenih primjeraka. Tvrtka je 2015. godine na Međunarodnome salonu automobila u Ženevi predstavila poboljšani Rimac Concept S.[15] Tvrtkina podružnica Greyp Bikes je također započela s proizvodnjom i izvozom vlastitih električnih bicikla visoke performanse. Trgovine Greyp Bikesa otvorene su u državama, poput Ujedinjenoga Kraljevstva, Švicarske, Norveške i Luksemburg.[16] Rimac Automobili također proizvodi motore i druge električne dijelove za druge tvrtke, poput tekućega hladnoga akumulatora za Koenigsegg, za koji se tvrdi da je[17] za koji se tvrdi da je najmoćniji akumulator na svijetu.[18] Godine 2017. Rimac Automobili su proizvodili baterijske sustave za Aston Martin.[19] Rimac Automobili također proizvodi čitava vozila za druge tvrtke, poput Applus Volar-E za Applus+ IDIADA.[20]
- ↑ „O nama“ Arhivirana inačica izvorne stranice od 22. veljače 2020. (Wayback Machine), AD Klaster, pristupljeno 28. veljače 2020.
- ↑ Bičak, Darko, „Slovenski proizvođači autodijelova radit će za nove Fiatove modele“, Poslovni dnevnik, objavljeno 24. siječnja 2014., pristupljeno 28. veljače 2020.
- ↑ „Automobilska industrija“, Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta, pristupljeno 28. veljače 2020.
- ↑ „Products“, AD Plastik, pristupljeno 28. veljače 2020.
- ↑ „Naše reference“ Arhivirana inačica izvorne stranice od 17. kolovoza 2018. (Wayback Machine), Lipik Glas, pristupljeno 28. veljače 2020.
- ↑ Benić, Kristian, „Švrća - dva kotača slave“, Tportal.hr, objavljeno 15. siječnja 2011., pristupljeno 2. veljače 2020.
- ↑ Arčabić, Goran, „Tvornica autobusa Zagreb“, Hrvatska tehnička enciklopedija, objavljeno 21. studenoga 2016., pristupljeno 28. veljače 2020.
- ↑ „I Hrvatska ima svoj automobil“, VidiAuto, objavljeno 15. prosinca 2003., pristupljeno 29. veljače 2020-
- ↑ „Tvrtka Ipim predstavila prvi hrvatski automobil za poslovne inicijative“, Croatiabiz.com, objavljeno 15. prosinca 2003., pristupljeno 29. veljače 2020.
- ↑ Ivezić, Bernard, „FER kupio prvi hrvatski električni auto“, Poslovni dnevnik, objavljeno 13. studenoga 2019., pristupljeno 29. veljače 2020.
- ↑ „Predstavljeni električni autobusi“, Grad Koprivnica, objavljeno 16. srpnja 2015., pristupljeno 29. veljače 2020.
- ↑ „Irak preuzeo prvi od 2000 autobusa iz hrvatske tvornice Crobus“, Večernji list, objavljeno 9. listopada 2013., pristupljeno 29. veljače 2020.
- ↑ Bičak, Darko, „Zubak isporučio prvi autobus u Irak“, Poslovni dnevnik, objavljeno 9. listopada 2013., pristupljeno 29. veljače 2020.
- ↑ „FOTO Domaći uspjeh: Hrvatska izvozi prvi automobil u povijesti“, Večernji list, objavljeno 6. siječnja 2013., pristupljeno 29. veljače 2020.
- ↑ Charlton, Alistair, „Geneva 2016: The electric Rimac Concept S and hybrid Koenigsegg Regera faster than the Bugatti Chiron“, International Business Times UK, objavljeno 3. ožujka 2016., pristupljeno 29. veljače 2020.
- ↑ Nobilo, Igor, „Croatian Greyp Bikes Excite Piqué, Messi and Fàbregas“ Arhivirana inačica izvorne stranice od 29. veljače 2020. (Wayback Machine), Total Croatia News, objavljeno 10. rujna 2016., pristupljeno 29. veljače 2020.
- ↑ Wade, Steven „Koenigsegg Presents Production Spec Regera, 'Agera Final' and Agera RS at Geneva 2016“ Arhivirana inačica izvorne stranice od 15. svibnja 2019. (Wayback Machine), Koenigsegg, objavljeno 29. veljače 2016., pristupljeno 29. veljače 2020.
- ↑ Okulski, Travis, „How The 1,500 HP Koenigsegg Regera Hits 248 MPH Without A Gearbox“, Jalopnik, objavljeno 3. ožujka 2015., pristupljeno 29. veljače 2020.
- ↑ Kew, Ollie, „Here's who'll help Aston Martin build its 1,000bhp hypercar“, Top Gear, objavljeno 15. veljače 2017., pristupljeno 29. veljače 2020.
- ↑ Yoney, Domenick, „New Applus Volar-E is an electric supercar with Rimac roots, courts controversy (w/video)“, Autoblog.com, objavljeno 6. ožujka 2013., pristupljeno 29. veljače 2020.
| ||||||||||||||
