Hiroshima, mon amour
Hiroshima, mon amour | |
---|---|
Poster filma | |
Naslov izvornika | Hiroshima, mon amour |
Redatelj | Alain Resnais |
Producent | Samy Halfon Anatole Dauman |
Scenarist | Marguerite Duras |
Glavne uloge | Emmanuelle Riva Eiji Okada Stella Dassas Pierre Barbaud |
Glazba | Georges Delerue Giovanni Fusco |
Godina izdanja | 1959. |
Trajanje | 90 min. |
Država | Francuska Japan Meksiko |
Jezik | francuski, japanski, engleski |
Žanr | Drama |
Profil na IMDb-u | |
Portal o filmu |
Hiroshima, mon amour („Hirošimo, ljubavi moja“, jap. 二十四時間の情事 nijūyo jikan no jōji) je francuski film redatelja Alaina Resnaisa iz 1959. Film je imao veliki utjecaj na nastanak francuskog novog vala.
Radnja[uredi | uredi kôd]
Udana, bezimena francuska glumica putuje četrnaest godina poslije završetka Drugog svjetskog rata na smimanje filma u Hirošimu. Tamo upoznaje japanskog arhitektu, koji je također oženjen. Postaju ljubavnici i par provodi zajedno noć u hotelu. Dok ona još leži u krevetu, njen glas priča naratorski o dokumentarnom filmu i muzejima o atomskom bombardiranje Hirošime, koje je vidjela, i njenu posjetu jednoj bolnici. Njen glas odgovara stalno: Nisi ništa vidjela u Hirošimi.
Sljedećeg dana, glumica govori svom ljubavniku da će se uskoro vratiti u Pariz. On to želi spriječiti i posjećuje ju na njenom radnom mjestu. Zajedno odlaze do njegovog stana i spavaju zajedno. Na kraju mu ona priča o svom djetinstvu u mjestu Nevers i svojoj prvoj velikoj ljubavi koju je doživjela s njemačkim okupatorskim vojnikom tijekom Drugog svjetskog rata, koji ju podsjeća na japanskog ljubavnika. Oboje zaljubljenih planiralo je tada, napustiti Francusku i preseliti u Njemačku da bi se tamo vjenčali. Prije neko što se to dogodilo član francuskog pokreta otpora ubija njemačkog vojnika. Ona je optužena kao kolaborator, ošišana i zatvorena u nekom podrumu. Na kraju je poslana na biciklu u Pariz. U Parizu saznaje iz novina da je Hirošima razorena bacanjem atomske bombe.
Do sada, glumica nije svoju priču, koja je još uvijek potresa, nikome irpričala. Japanac je nagovara da ostane s njim. Ona pak vidi da njihova ljubav nema budućnosti i poslije dužeg razmišljanja odlučuje se vratiti svojoj obitelji. On je ljut i kaže: Draže bi mi bilo, da si u Neversu umrla. Glumica na to odgovara: I meni također bi bilo draže. Ona se vraća u svoju hotelsku sobu; a nedugo zatim Japanac stoji pred njenim vratima. Glumica ga gleda u oči i kaže: Hirošima, to si ti. On odgovara: A ti si Nevers. Nevers u Francuskoj.
Pozadina[uredi | uredi kôd]
Hiroshima, mon amour bio je prvi igrani film Alaina Resnaisa, koji je do tada snimao samo dokumentarne filmove. Resnais je želio prvo napraviti dokumentarni film o Hirošimi i Atomska bomba − ali se ipak odlučio napraviti cjelovečernji film.[1] Spisateljica Marguerite Duras je napisala scenarij za film. Redatelj je rekao spisateljici: Piši književnost, piši, kao da pišeš roman... Zaboravi kameru.[2] Film je snimljen u francusko-japanskoj produkciji s glumačkom ekipom iz obe zemlje. Snimanje filma je obavljeno na originalnim lokacijama: Hirošimi i Neversu. Film je premijerno prikazan 10. lipnja 1959. u Francuskoj.
Hiroshima, mon amour se zbog tzv. jump cut efekta i retrospektivnih scena, računa jednim od prvih predstavnika francuskog novog vala. Američki filmski kritičar, Leonard Maltin, usporedio je film s obzirom na njegovu pionirsku ulogu u filmskoj industriji s filmom Rođenje jedne nacije, Davida Griffitha.
Uloge[uredi | uredi kôd]
- Emmanuelle Riva kao Elle
- Eiji Okada kao Lui
- Bernard Fresson kao L'Allemand
- Stella Dassas kao La Mère
- Pierre Barbaud kao Le Père
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Hiroshima, mon amour u internetskoj bazi filmova IMDb-a
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Edward Buscombe: Hiroshima mon amour (1959). In: Steven Jay Schneider (Hrsg.): 1001 Filme. Edition Olms, Zürich 2004, ISBN 3-283-00497-8, S. 174.
- ↑ Dieter Krusche, Jürgen Labenski: Reclams Filmführer. 7. Auflage, Reclam, Stuttgart 1987, ISBN 3-15-010205-7, S. 256.
'