Hetitski jezik

Hetitski jezik
𒌷𒉌𒅆𒇷 – niščili / nešumnili
Regije	Mala Azija
Govornici	Izumrli jezik
Razredba	indo-europski  anatolijski   hetitski
Pismo	Klinasto pismo
Jezični kôd
ISO 639-2	hit
ISO 639-3	hit
Povezani članci: jezik | jezična porodica | popis jezika (po kodnim nazivima)

Hetitski jezik (hit. nešili) je jezik drevnih Hetita, najstariji zapisani indo-europski jezik.

Naziv Hetiti je iz Biblije i nije sigurno odnosi li se na upravo taj narod. Vlastiti naziv je nešili. U različitim jezicima se Hetiti različito i nazivaju, zbog različitih prijevoda Biblije. Tako se npr. na engleskom nazivaju Hittites, a na njemačkom Hethiter.

Postoji teorija da su Hetiti dobili ime po prastanovnicima Hatima. Sami Hetiti su svoju državu zvali "zemlja Hatti".

Osobine

Hetitski jezik možemo podijeliti na starohetitski i novohetitski, koji pokazuje određene promjene (gubitak padeža, posuđenice iz hurijskog) u odnosu na stariji oblik.

Pismo

mirovni sporazum sklopljen nakon bitke kod Kadeša

Hetitski je originalno pisan klinastim pismom. Početkom 20. stoljeća, dešifiranjem pločica pisanih klinastim pismom, tekstovi su prepisivani u latinički zapis, koji vjerojatno ne odgovara posve originalnom izgovoru.

Hetitski koristi akadski klinopis, gdje se neki simboli izgovaraju vjerojatno kako se izgovaraju u akadskom, a neki se koriste kao ideogrami, npr. za riječ šar "kralj" se koristi sumerski ideogram LUGAL. Zbog toga je pojednostavljeno dešifriranje zapisa, ali se nekim riječima ("sin", "kći", brojevi i sl.) ne zna uopće izgovor jer su uvijek pisane ideogramima. Dodatno, akadskim pismom su se zapisivali slogovi, i nije bilo moguće zapisati sve hetitske slogove, pa su u pismu česte "aproksimacije".

Kada su otkriveni zapisi na klinastom pismu, prepisivani su po načelima transliteracije klinastog pisma. Tako npr. jedan redak u tablici se transliterira kao (velikim slovima su označeni različiti ideogrami):

ku-it-ma-an-za-kán A-NA ^ĜIŠGU.ZA A-BI-IA na-wi₅ e-eš-ḫa-at⁽³⁾ nu-mu a-ra-aḫ-zé-na-aš

Što se transkribira (tj. micanjem ideograma, ubačenih samoglasnika radi pisanja i sl.), tradicionalno kao:

Kuitman-za-kan ana kušši abīya nāwi ešhat nu-mu arahzenaš

A vjerojatno se izgovaralo kao:

/Kuitman-ca-kan ana kussi abīja nāvi eshat nu-mu arahcenas/

Ponegdje se može naći da se š transliterira kao s, prema izgovoru. U ovom članku se slijedi tradicionalni način zapisivanja.

Glasovi

Oko glasovnog sustava hetitskog ne postoji slaganje među stručnjacima, zbog osobitosti pisanja klinopisom. Poseban su problem zvučni/bezvučni parovi pisani kao d, t i tt koji se izmjenično koriste. Čini se da se s tt bilježilo bezvučno /t/, a s d i t zvučno /d/ (osim na početku riječi, gdje se pisanje čini proizvoljno), te da se š izgovaralo /s/, a z /c/. Prema tome bi sustav suglasnika bio ovakav (u tradicionalnoj transliteraciji):

	bilabijalni	alveolarni	palatalni	velarni	labiovelarni	laringalni
ploziv	p pp b	t tt d		k kk g	ku kku gu
frikativ		š				h hh
slivenik		z
nazal	m	n
lateral	w	r, l	y

Sustav samoglasnika je bio vrlo jednostavan:

	prednji	srednji	stražnji
zatvoren	i		u
srednji	e
otvoren		a

Hetitski glasovi h i hh predstavljaju direktan nastavak indoeuropskih laringala.

Riječi u hetitskom ne mogu počinjati s r-, kao i u starogrčkom.

Gramatika

Hetitski jezik je indoeuropski, ali u odnosu na ostale "starije" indoeuropske jezike pokazuje neke osobitosti, zbog kojih neki misle da su se anatolijski jezici prvi odvojili od matice. Na primjer:

• samo dva roda - živi i neživi, bez ikakvog traga ženskog roda;
• postojanje ergativnog sufiksa (-anza, -antēš) za nežive imenice kao subjekte prijelaznih glagola;
• postojanje poslijeloga umjesto prijedloga; npr. šuhhi šēr dosl. "krovu na" = "na krovu".

Imenice, zamjenice i pridjevi

Hetitski posjeduje sustav sljedećih padeža: nominativ, vokativ, akuzativ, genitiv, alativ (označava cilj radnje), dativ-lokativ, instrumental i ablativ. Mnogi padeži nisu postojali u množini, tj. koristili su se oblici jednine ili nominativ množine.

Imenice neživog roda imale su nominativ jednak akuzativu. Ako su se koristile kao subjekti prijelaznih glagola, dobivale su sufiks -anza koji ih je "prevodio" u živi rod.

Primjer promjene imenica antuhšaš "čovjek" (živi rod) i šuppal "životinja" (neživi):

jednina								množina
nom.	aku.	gen.	dat.	lok.	ala.	abl.	ins.	nom.	aku.	gen.	dat./lok.
antuhšaš	antuhšan	antuhšaš	antuhše	antuhši	antuhša	antuhšaz	antuhšit	antuhšeš	antuhšuš	antuhšan	antuhšaš
šuppal	šuppal	šuppalaš	šuppale	šuppali	šuppala	šuppalaz	šuppalit	šuppala	šuppala	šuppalaš	šuppalaš

U novohetitskom su se dativ, alativ i lokativ spojili u jedan padež (koji se obično zove dativ) s nastavkom -i.

Zamjenice su imale sljedeće oblike (novohetitski):

	jednina					množina
lice	nom.	aku.	gen.	dat./lok.	abl.	nom.	aku.	gen.	dat./lok.	abl.
1.	uk, ūk	ammuk	ammēl	ammuk	ammēdaz	weš	anzāš	anzēl	anzāš	anzēdaz
2.	zik	tuk	tuēl	tuk	tuēdaz	šumēš	šumāš	šumēl, šumenzan	šumāš	šumēdaz

Postojali su i enklitički oblici zamjenica: -aš "on(a)", -an "njega", "nju", -miš "moj(a)" i sl.

Pridjevi su se sklanjali identično imenicama, i imali oblike za živi i neživi rod, koji su odgovarali oblicima imenica (glavna razlika je -an u nom. jd. neživog roda).

Glagoli

Glagoli su imali promjenu koja (ne nastavcima, već mogućnostima) dosta odstupa od starijih indoeuropskih jezika kao što su latinski i starogrčki.

Glagolski sustav je imao sljedeće osobine:

• dva vremena: sadašnje (prezent) i prošlo (preterit)
• dva načina: indikativ i imperativ
• dva stanja: aktiv i mediopasiv
• glagoli su imali promjenu po brojevima (jednina, množina) i licima (1-3).

Glagoli su bili podijeljeni u dvije vrste ("konjugacije"), nazvane po nastavcima za 1. lice prezenta: hi- i mi-.

Ovako su izgledali oblici mi- konjugacije u aktivu (za glagoli uwatemi "donijeti"; jer nisu svi poznati, neki nedostaju):

	prezent ind.		preterit ind.		imperativ
lice	jednina	množina	jednina	množina	jednina	množina
1.	uwatemi	uwateweni	uwatenun	uwatewen
2.	uwatesi	uwatetteni	uwatet		uwate	uwatetten
3.	uwatezzi	uwadanzi	uwatet	uwater	uwateddu	uwadandu

Infinitivni oblici (od glagola kuemi "udariti, ubiti"):

• glagolska imenica kuennumas ;
• infinitiv I kuennummanzi
• infinitiv II kunanna
• particip s osnovom na kunant-

Oblici aktiva hi konjugacije (dahhi "uzeti"):

	prezent ind.		preterit ind.		imperativ
lice	jednina	množina	jednina	množina	jednina	množina
1.	dahhi	dāweni	dahhun	dāwen
2.	datti	dātteni	dās	datten	dā	datten
3.	dāi	danzi	dās	dāir	dāu	dandu

Poznati su i infinitivni oblici:

• glagolska imenica dāwas (genitiv);
• infinitiv I dā
• infinitiv II danna
• particip s osnovom na dant-

U mediopasivu nije bilo razlike izmeđi hi i mi konjugacije.

Od svakog glagola se moglo izvesti iterativni glagol ubacivanjem -sk-, npr. hatrāi- "pisati" : hatresk- "pisati više puta"; kauzativi su se tvorili s -nu-, npr. war- "gorjeti" : warnu- "zapaliti" (usporedi i hrv. glagole s -nu-).

Ostale riječi

Brojne su bile postpozicije (poslijelozi) koji su se dodavali na imenice (uglavnom u dativu-lokativu), npr:

• sēr "na": suhhi sēr "na krovu"
• katta "s, ispod" : tukka katta "s tobom"

Čestice su se mogle dodavati prije glagola, u smislu prijedloga u suvremenim indoeuropskim jezicima (npr. u hrvatskom pro-misliti, u-misliti, iz-misliti, za-misliti), ali su u hetitskom bile relativno nezavisne od glagola, npr. pāi- "ići" : arha pāi- "otići".

Sintaksa

Normalan red riječi je bio subjekt-objekt-glagol (SOV).

Karakteristika je bila i česta upotreba rečeničnih veznika, i različitih enlklitika, koje su redovno dolazile na drugo mjesto u rečenici u fiksnom poretku.

Glavni rečenični veznici su nu "i, dalje, sljedeća tema, sada", zatim ta, šu, ma, npr:

nu-mu-kan

"i meni"

Rječnik

Dugo se smatralo da u hetitskom postoji vrlo velik broj posuđenica iz okolnih jezika, ali čini se da je broj posuđenica u njemu usporediv s drugim indoeuropskim jezicima.

Neke hetitske riječi:

• antuhšaš (živo) "čovjek"
• arunaš (živo) "more"
• watar (neživo) gen. witenaš "voda"
• pahhuwar, pahhur (neživo) "vatra"
• tekan (neživo) gen. tagnaš "zemlja"
• nepiš (neživo) "nebo"
• kērdir (neživo) "srce"
• laman (neživo) "ime"
• šalliš pridj. "velik"
• kappiš pridj. "mali"
• mekkiš pridj. "mnogo"
• ešmi glag. "biti"
• ekumi glag. "piti"
• dahhi glag. "uzeti"

Riječi za brojeve su slabo poznate, jer su se uvijek koristili specijalni simboli čiji izgovor nije poznat.

Povezani članci

• Hetiti
• Hati
• hatski jezik
• hurijski jezik
• klinasto pismo
• indoeuropski jezici
• Mitani

Literatura

• Matasović, Ranko: Kultura i književnost Hetita (Matica hrvatska, Zagreb 2000) ISBN 954-150-548-9 

Standardna zbirka hetitskih tekstova je:

• Emmanuel Laroche: Catalogue des textes hittites, 1971

Reference na tu zbirku se označavaju s npr. CTH 321.

Vanjske poveznice

• Hittite online – The University of Texas at Austin (eng.)
• Web stranica o hetitskoj gramatici (eng.)
• Hethitologie Portal Mainz (njem.)
• hetitski rječnik (eng.)
• hetitski rječnik Sveučilišta u Chicagu (eng.)
• Hittite Home Page  Arhivirana inačica izvorne stranice od 14. srpnja 2006. (Wayback Machine) (eng.)
• Gramatika (slovnica) hetitskog jezika  Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. kolovoza 2012. (Wayback Machine) Olivier Lauffenburger: Hittite Grammar
• Trenutačno izdanje Ethnolguea: kôd hit