Habent sua fata libelli
Habent sua fata libelli latinska je izreka koja znači "Knjige imaju vlastitu sudbinu".
Ova rečenica (točnije, dio rečenice) potječe iz nepotpuno očuvane poučne pjesme "De litteris, de syllabis, de metris" ("O slovima, o slogovima, o metrima") antičkog gramatičara Terencijana Maura (lat. Terentianus Maurus, vjerojatno krajem II. st. n. e.). "Habent sua fata libelli" nalazi se u stihu 1286, koji u cijelosti glasi:
Pro captu lectoris habent sua fata libelli
"Sposobnosti shvaćanja čitatelja određuju sudbinu knjiga"
Značenje u kojem se izreka, kao dio općekulturne baštine, najčešće upotrebljava danas ("nikad ne znaš što se sve može dogoditi s nekom knjigom"[1]) jest, dakle, nešto drugačije od značenja u izvornom kontekstu kod Terencijana Maura.
James Joyce, u pismu (A letter from Mr. Joyce to the Publisher, "Pismo g. Joycea izdavaču"): "[...] however, they have given my book in print a life of its own. Habent sua fata libelli!" ("pa ipak, mojoj su tiskanoj knjizi dali vlastiti život. Habent sua fata libelli!")
Walter Benjamin ovu izreku koristi u eseju o kolekcionarstvu, "Ich packe meine Bibliothek aus" ("Raspakiravam svoju knjižnicu", 1931).
Ranko Marinković navodi ovu izreku u romanu Kiklop, spominje je Maestro pričajući Melkioru Tresiću o tome kako je poklonio i podijelio sve svoje knjige.
- ↑ Tako Habent sua fata libelli interpretira npr. Umberto Eco u Imenu ruže.