Prijeđi na sadržaj

Gustaf de Laval

Izvor: Wikipedija
Gustaf de Laval

Rođenje 9. svibnja 1845.
Orsa, Županija Dalarna, Švedska
Smrt 2. veljače 1913.
Stockholm, Švedska
Državljanstvo Šveđan
Polje strojarstvo
Alma mater Kraljevski tehnološki institut u Stockholmu
Poznat po Lavalova sapnica
Lavalova parna turbina
Portal o životopisima

Gustaf de Laval ili punim imenom Carl Gustaf Patrik de Laval (Orsa, 9. svibnja 1845. – Stockholm, 2. veljače 1913.), švedski inženjer i izumitelj. Konstruirao je sapnicu koja služi za pretvorbu potencijalne energije stlačivih fluida (plinova ili para) u kinetičku energiju, a koja je po njemu nazvana Lavalova sapnica. Sapnicu (mlaznica) čini strujni kanal, koji se u smjeru strujanja najprije suzuje (konfuzorski dio), a zatim proširuje (difuzorski dio). Zahvaljujući povećanju brzine fluida na suženome dijelu kanala (Venturijeva cijev), njome se mogu postići nadzvučne brzine strujanja. Ta je sapnica bitan dio u gradnji parnih i plinskih turbina, reaktivnih mlaznih i raketnih motora, te mlaznih kompresora. Laval je konstruirao i prvu tehnički uporabljivu jednostupanjsku akcijsku parnu turbinu (1883.), poslije nazvanu Lavalova turbina.[1]

De Lavalova mlaznica ili Lavalova sapnica

[uredi | uredi kôd]
Dijagram de Lavalove mlaznice, prikazuje približnu brzinu protoka v, zajedno s utjecajem na temperaturu t i tlak p.
Lavalova parna turbina.

De Lavalova mlaznica ili Lavalova sapnica je sapnica (mlaznica) koja služi za pretvorbu potencijalne energije stlačivih fluida (plinova ili para) u kinetičku energiju. Sapnicu čini strujni kanal, koji se u smjeru strujanja najprije suzuje (konfuzorski dio), a zatim proširuje (difuzorski dio). Zahvaljujući povećanju brzine fluida na suženome dijelu kanala (Venturijeva cijev), njome se mogu postići nadzvučne brzine strujanja. Ta je sapnica bitan dio u gradnji parnih i plinskih turbina, reaktivnih mlaznih i raketnih motora, te mlaznih kompresora.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Laval, Carl Gustaf Patrik de, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.