Grobnica šejha Abdula Samada
Grobnica šejha Abdula Samada (perz. بقعه شیخ عبدالصمد) je mauzolej u povijesnom središtu iranskog grada Natanza, smještenog 70-ak km jugoistočno od Kašana u Isfahanskoj pokrajini. Izgrađen je početkom 14. stoljeća u čast sufijskom mistiku Abdulu Samadu Isfahaniju, po naredbi Zaina al-Dina Mastarija, vezira u službi ilhanidskog vladara Oldžajtu-hana (vl. 1304.−1316.). U sastavu grobnice nalaze se i hanegah s velikim minaretom, a zajedno sa susjednom Sabornom džamijom predstavljaju najznamenitiji gradski kompleks i reprezentativne primjere azari stila iranske arhitekture.
Grobnica šejha Abdula Samada izgrađena je 1307. godine, osam godina nakon njegove smrti. Komora je kvadratičnog tlocrtnog oblika s pravokutnim nišama uz stranice, a zidovi na određenoj visini prelaze u osmerokutnu bazu nad kojoj je položena kupola. Prijelaz je izvana izveden pomoću šireg i užeg oktogona nad kojim se nadvija šiljasti piramidalni krov. Grobnici se izravno pristupa iz hodnika do kojeg vode 12 stepenica ispod ulaznog portala, a ova prostorija razdvaja grobnički kompleks od Saborne džamije na istočnoj strani.
Južno od grobnice podignut je minaret visok 38 m, a zapadno hanegah tj. sufijska bogomolja. Sudeći prema natpisima s keramičkih pločica, potonje zdanje izgrađeno je 1324. godine. Hanegah je teško oštećen početkom 18. stoljeća u dinastijskom sukobu Safavida i Hotakija, a tijekom 1930-ih godina na njegovom mjestu izgrađena je hipostilna molitvena dvorana sa segmentnim kupolama na ravnom krovu.
Znameniti ostatak hanegaha je monumentalni i bogato ukrašeni ajvan na južnom pročelju, ispred kojeg se nalazi golema 700-godišnja platana (P. orientalis) s deblom promjera 5,5 m za koju se pretpostavlja da je zasađena zbog zaštite fasadnih ukrasa od jakog Sunca. Ovo stablo početkom 17. stoljeća u svojim putopisima opisao je španjolski veleposlanik García de Silva y Figueroa, navodeći kako njegova sjena služi kao zaklon karavanama s 200 deva. Između monumentalnog i hodničkog portala na južnom pročelju nalaze se i tri ukrašene slijepe arkade, dok ostala pročelja nisu bogato dekorirana.
-
-
Detalj ajvana -
Južna fasada -
Zapadna fasada -
Glavni konstruktivni građevinski materijal korišten prilikom gradnje grobnice i hanegah jest pečena opeka, a dekorativna obrada ploha uključuje alabaster, keramičke pločice, te glaziranu i neglaziranu terakotu. Monumentalni portal s ajvanom predstavlja najočuvaniji primjer iranske arhitekture iz ilhanidskog razdoblja. Fasadom portalne ploče dominira plava i žuta terakota poslagana u geometrijske ornamente ili kaligrafske trake. Potonje su oblikovane raznim metodama uključujući kufsku, sulus i rejhan. S bočnih strana ajvana nalaze se tri niše položene na različitim visnama, a srednje sadrže i prozore. Niše se također nalaze i na poprečnoj osi u unutrašnjosti ajvana koji je nasvođen mukarnasima. Dekorativni detalji portala slični su pronađenim ostacima s Sultanijske kupole koja je građena gotovo istodobno, te bitno doprinose njenoj restauraciji.
Minaret je kružnog tlocrta, a ukrašen je s četiri plave ornamentalne trake, križno poslaganim mozaicima, te mukarnasima pri vrhu i ispod balkona. Fasada donjeg oktogona iznad same grobnice nije ukrašena i sastoji se od osam prozora s križnim otvorima između opeka, dok je gornji ukrašen mozaicima s motivima svastike. Plohe piramidalnog krova sadrže tirkizne glazirane pločice poslagane u jednostavne kvadratične oblike. Interijer kupole sastoji se od bijelih mukarnasa izrađenih od alabastera koji reflektiraju svjetlost čime se stvara snažan osjećaj dubine prostora. Gornji zidovi ukrašeni su veličanstvenim kaligrafskim štukaturama i nose potpis Hajdara, majstora koji je ukrašavao i zimsku molitvenu dvoranu kod Saborne džamije u Isfahanu. Prizemni dijelovi zidnih ploha nekad su bili ukrašeni kašanskim keramičkim pločicama križnih i zvjezdastih oblika, no zajedno s mihrabom su skinuti i odneseni u muzeje diljem svijeta. Danas se mogu pronaći u Muzeju umjetnosti Metropolitan u New Yorku, Pergamskom muzeju u Berlinu, Njemačkom muzeju keramike u Düsseldorfu, Muzeju lijepih umjetnosti u Lyonu, Muzeju dekorativnih umjetnosti u Parizu, te Muzeju Viktorije i Alberta odnosno Britanskom muzeju u Londonu. Po sredini komore položen je sarkofag ukrašen žutim pločicama s plavim i zelenim motivima.
-
Detalj portala -
-
-
-
Ostaci pločica
- (engl.) Blair, Sheila S. 1986. The Ilkhanid Shrine Complex at Natanz, Iran. Harvard Middle East Papers, Classical Series. I. Harvard University. Cambridge, Massachusetts. ISBN 9780932885029. OCLC 13845965
- (engl.) Blair, Sheila S. 15. prosinca 2004. ii. Architecture. Il-Khanids. Encyclopædia Iranica. Columbia University. New York.
- (engl.) Mahdavinejad, Mohammadjavad; Javanrudi, Kavan. 1. kolovoza 2012. Analysis the Physical Proportions of Main Courts in Azeri Style Mosques. Journal of Advanced Social Research. II. 6. Universiti Tenaga Nasional. Kajang. str. str. 269.-279. ISSN 2231-8275
|url-status=deadzahtijeva|archive-url=(pomoć) - (šp.) Serrano y Sanz, Manuel. 1905. Comentarios de D. Garcia de Silva y Figueroa de la embajada que de parte del rey de España don Felipe III hizo al rey xa Abas de Persia. Libros publicados por la Sociedad de Bibliófilos Españoles. XXXVI. La Sociedad de Bibliófilos Españoles. Madrid. str. str. 317.-325. OCLC 17951090
- (engl.) Wilber, Donald Newton. 1955. The Architecture of Islamic Iran: The Il-Khanid Period. Princeton Oriental studies. XVII. Princeton University Press. Princeton. OCLC 186765881
- Ostali projekti
 | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Grobnica šejha Abdula Samada |