Grgur Bučić
| Dodaj infookvir "znanstvenik". (Primjeri uporabe predloška) |
Grgur Bučić (1829. – 1911.) bio je hrvatski prirodoslovac: ihtiolog, oceanograf, meteorolog, voditelj meteorološke postaje, konstruktor meteoroloških uređaja, entomolog.,[1] a bavio se i klimatologijom, paleontologijom, mineralogijom i arheologijom. Šurjak je Ivana Krstitelja Machieda mlađeg, za čiju je sestru bio oženjen.[2]
U ondašnjoj ga se literaturi može naći i pod imenom Gregorio Buccich.[3]
Radio je u Hvaru na brzojavnom uređaju. Prvi je voditelj hvarske meteorološke postaje.
Prvi je na Hvaru i u cijeloj Hrvatskoj započeo s istraživanjima prapovijesnih nalaza.
Fizičkoj oceanografiji pridonio je bilježenjem visine morske razine, visine tlaka zraka te jačine i smjera vjetra u Hvaru svibnja i lipnja 1860. godine.
Pridonio je deskriptivnoj oceanografiji analizom utjecaja atmosferskih čimbenika na morsku razinu u Hvaru. To je bilo kad je radio za Stalnu komisiju za Jadran. U tom je razdoblju mjerio temperaturu i gustoću mora na raznim dubinama u raznim razdobljima, prozirnost mora, jačinu i smjer morskih struja.
Znatan je njegov prinos umjetnom uzgoju spužava (usporedi radove zemljaka i suvremenika Jakova Boglića) .
1862. je njemački znanstvenik Eduard Oscar Schmidt pokazao da će se odresci spužava prikačiti i rasti. Ideju je sproveo Grgur Bučić u pokusima na otoku Hvaru 1863. – 1872, ali s ovim se je pokusima prestalo zbog neprijateljskog stava mjesnih ribara:[4][5] ribarske su mreže nekoliko puta omele, a ustanovica je bila nekoliko puta opljačkana.[6]
U ljetnikovcu Hanibala Lucića na Hvaru nalazi se prirodoslovni kabinet koji nosi naslov po dru Grguru Bučiću. Dijelom je Muzeja hvarske baštine. U njemu je zbirka s više od 350 predmeta: razni instrumenti, okamine, preparati, stara prirodoslovna tiskana izdanja, herbarij i ostalo.
Bio je član brojnih međunarodnih udruženja, a za svoj je rad dobio brojne tuzemne i inozemne nagrade. Ističe se počasni doktorat Sveučilišta u Grazu.
Riba glavoč bjelčić naziva se još i Bučićev glamoč/glamac, njemu u čast. Latinsko je ime Gobius bucchichi.[7] Osim nje, njemu u čast ove vrste nose njegovo ime: kukac Orellia bucchichi, amfipod Nicea bucchichi, spućve Tethya bucchichi, Anphoriscus bucchichi i A. gregorii te polihet Myzostoma bucchichi.[1]
- Mirko Orlić: Razvoj fizičke oceanografije u Hrvatskoj i Josip Goldberg, Geofizika sv. 2 1985.
- Muzej hvarske baštine Arhivirana inačica izvorne stranice od 27. ožujka 2013. (Wayback Machine) Prirodoslovni kabinet "Dr. Grgur Bučić
- ↑ a b Hrvatska znanstvena bibliografija[neaktivna poveznica] Grgur Bučić – svestrani prirodoslovac (1829. – 1911.), autor Jakov Dulčić, Annales : anali za istrske in mediteranske študije. Series historia naturalis (1408-533X) 10 (2001), 2; 307–312
- ↑ Joško Kovačić: Rod Machiedo s Hvara. Posvećeno 50. obljetnici smrti dr. Jerka Machieda (1962. – 2012.), Prilozi povijesti otoka Hvara, Vol.XII br.1 studeni 2014., str. 233.
- ↑ Josef Erber: TJeter die auf der Seestrandskiefer: Pìnus halepensis Mich, lebenden schädlichen.'. Insekten, 8. studenoga 1865.
- ↑ Ovaj članak uključuje prijevod teksta iz jedanaestog izdanja Encyclopædije Britannice, urednik Hugh Chisholm, objavljenog 1911. godine, nakladnik Cambridge University Press, koje je javno dobro.
[1] - ↑ Prirodoslovni kabinet "Dr. Grgur Bučić" Arhivirana inačica izvorne stranice od 27. ožujka 2013. (Wayback Machine), Muzej hvarske baštine
- ↑ XXI.~—THE RAISING OF SPONGES FROM OUTTINGS, autor DR. EMIL von Marenzelleer
- ↑ (hrv.) Glavoči[neaktivna poveznica] (riblje-oko.hr)
- World Porifera Database – Vrste – Stelletta hispida (Buccich, 1886)
- World Porifera Database – Vrste – Ancorina hispida (Buccich, 1886)
- Grgur Bučić Hrvatska tehnička enciklopedija, portal hrvatske tehničke baštine. LZMK