Giorgione
| Giorgione | |
| Visoka renesansa | |
|---|---|
 Autoportret kao David, 1500.-1510., Braunschweig. | |
| Rođenje | 1477. ili 1478. Castelfranco |
| Smrt | 25. listopada 1510. Venecija |
| Vrsta umjetnosti | slikarstvo - crtež - grafika |
| Praksa | Venecijanska renesansa |
| Utjecao | Tintorettoa, El Greca, Rubensa, itd. |
| Utjecali | Rafael, Giovanni Bellini, Tizian |
| Poznata djela | Oluja (Giorgione) Tri filozofa Usnula Venera |
| Portal o životopisima | |
Giorgione, pravog imena Giorgio da Castelfranco (Castelfranco, 1477./1478. g. – Venecija, 25. listopada 1510.), bio je izuzetan talijanski slikar venecijanskog slikarstva visoke renesanse.
Rođen u Castelfrancu, o njegovom djetinjstvu i školovanju prije dolaska u Veneciju zna se veoma malo. Giorgione je bio učenik G. Bellinija u Veneciji od kojega preuzima i razvija boju kao glavno sredstvo poetskog izraza i dubokih, magličastih prikaza krajolika obogaćenih mitološkim prizorima (česte scene iz Arkadije uronjene u nježno, poetično difuzno svjetlo, meka profinjena kolorita).
Družio se s Tizianom, koji mu je bio prijatelj, ali i takmac. God. 1508. dovršio je Giorgione u Veneciji fresko oslik pročelja Fondaco dei Tedeschi, koji je sve do 16. st. bio velika likovna senzacija, no od njega su danas ostali samo fragmenti u djelima kasnijih grafičara.
Giorgio Vasari spominje u svom djelu „Životi“ da je Giorgione umro mlad od kuge u Veneciji i da je „ ... bio odgojen u Veneciji i trajno se bavio stvarima ljubavi, odajući se predano svirci na lutnji tako čudesno, da je u svoje vrijeme slovio kao izvanredan svirač i pjevač ...“.
Nakon smrti, njegove nedovršene slike je dovršavao Tizian. Legendarna slava, još za života, i njegova zagonetnost, stvorile su od njega mit i sasvim krivu sliku (vjerovalo se da je naslikao brojne slike koje su bile ispod njegove razine, a jedno se vrijeme, potpuno neutemeljeno, vjerovalo da je iz plemićke obitelji, te da je bio iz židovske obitelji).
U suradnji s mladim Tizianom izveo alegorijske freske na pročelju palače Fondaco dei Tedeschi (nisu očuvane).
Nakon stoljetnih rasprava, krivih atribucija, komparativnom analizom danas mu se sa sigurnošću mogu pripisati: oltarna slika Madona na prijestolju sa sv. Liberaleom i sv. Franjom u crkvi u Castelfrancu, i slike: Salamonov sud; Tri filozofa; Portret mladića; Portret mlade djevojke; Oluja (Giorgione); Koncert u prirodi (Concert Champêtre u Louvreu). Čudesan senzualni akt ukomponiran u smireni krajolik, tzv. Usnula Venera, koji je vjerojatno završio Tizian zbog Giorgionove iznenadne i prerane smrti.
-
Salomonov sud, oko 1501., ulje na platnu, 89 × 72 cm, galerija Uffizi, Firenca. -
Poklonstvo pastira, oko 1505., ulje na platnu, 90,8 x 110,5 cm, Nacionalna galerija, Washington. -
Tri filozofa', 1508., ulje na platnu, 123,5 × 144,5 cm, Beč. -
Ostala djela:
- Mojsijevo vatreno krštenje (1500. – 1501.) - ulje na dasci, 89 x 72, Uffizi, Firenca.
- Judita (oko 1504.) - ulje na platnu, prebačeno s daske, 144 x 66,5 cm, Ermitaž, Sankt-Peterburg.
- Potret mladenke (Laura) (oko 1506.) ulje na drvu, 41 x 33,5 cm, Kunsthistorisches Museum, Beč.
- Starica (oko 1508.) - ulje na platnu, 68 x 59 cm, Galerija akademije, Venecija.
- Potret mladića (1508. – 10.) - ulje na platnu, 72,5 x 54 cm, Muzej umjetnosti, Budimpešta.
- Portret ratnika (oko 1509.) - ulje na platnu, 90 x 73 cm, galerija Uffizi, Firenca.
- Strastveni pjevač (oko 1510.) - ulje na platnu, 102 x 78 cm, Galerija Borghese, Rim.
- Portet mladića - ulje na drvu, 69,4 x 53,5 cm, Alte Pinakothek, München.
- Gina Pischel, Opća povijest umjetnosti 1., Mladost, Zagreb, 1975. god.
- Dr. Jadranka Damjanov, Likovna umjetnost 2., Školska Knjiga – Zagreb, 1997. god.
- Više autora, Opća povijest umjetnosti, Mozaik Knjiga, Zagreb, 2003. god.
- Enciklopedija likovnih umjetnosti, Matica Hrvatska, Zagreb, 1975. god.
- Gilles Plazy & Jean Lacouture, Povijest umjetnosti u slikama, Leo-Commerce, d. o. o. Rijeka, 2000. god.
- H. W. Janson, Art History, Thames & Hudson, London, 1997.
- Several Authors, History Of Western Art, McGraw Hill, New York, 2001.
