Frigidarij
Frigidarij je jedna od tri glavne kupatila u rimskoj kupelji ili termama, odnosno rashladna soba.[1] Često sadrži bazen.[1]
Slijed kupališnih radnji u termama nije sa sigurnošću poznat, ali se smatra da je kupač najprije prolazio kroz apoditerij, gdje bi se svlačio i spremao odjeću, a zatim ulazio u elaeothesium ili unctuarium kako bi se namazao uljem. Nakon vježbanja u posebnoj prostoriji ili dvorištu, uživao bi u vrućoj sobi, poznatoj kao calidarium ili caldarium, zatim u parnoj sobi (vlažni sudatorium ili suhi laconicum), gdje bi najvjerojatnije sastrugao dosad prljavo ulje uz pomoć zakrivljenog metalnog strigila s kože, prije nego što se konačno preselio u frigidarium[1] s malim bazenom hladne vode ili ponekad s velikim bazenom (iako je ovaj, za razliku od piscina natatoria, obično bio pokriven). Voda se također može održavati hladnom pomoću snijega. Kupač bi završio ponovnim mazanjem tijela uljem.[1]
Frigidarij se obično nalazio na sjevernoj strani termi. Najveći primjeri frigidarija bili su u Rimu: onaj iz Karakalinih termi, smješten ubrzo nakon ulaza, dimenzija 58 x 24 m, i onaj Dioklecijanovih termi, prekriven preponastim svodom.
Italija je u početku imala jednostavne kupke bez kada, lavatrine.[2] Sve veća helenizacija Italije dovela je do razvoja kupatila i javnih kupatila.[2] Na kraju su individualne stojeće kade s toplom vodom zamijenjene zajedničkim bazenima i razvojem hipokaustnog grijanja.[2] To je dovelo do različitih tipova grijanih prostorija uključujući kaldarij, tepidarij, lakonij ili sudatorij i frigidarij.[2]
Postoje primjeri iz hasmonejskih i herodijanskih palača u Judeji (npr Jerihon, Herodium), gdje su židovski ritualni bazeni za uranjanje ili mikva'ot bili smješteni u frigidariju privatnih kraljevskih kupališta.[3]
Rimsko osmerokutno kupalište, c. Promjera 14,5 m, sa središtem oko osmerokutnog bazena frigidarija preko 4 m i s velikim cjevovodom od opeke za dovod hladne vode, vjerojatno datiran u 330.-335. CE u vrijeme Konstantina Velikog, iskopan je na Bax Farmu, Teynham, Kent.[4] Pretpostavljalo se da se osmerokutni frigidarij mogao koristiti za kršćansko krštenje ili kao židovski ritualni bazen za uranjanje.[4][5]
- ↑ a b c d thermae/Roman bath. Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 9. srpnja 2022.
- ↑ a b c d Brill's New Pauly. 2: ARK-CAS. Brill Publishers. Leiden. 2002. str. 254. ISBN 9004122656
- ↑ Bonnie, Rick. 2019. Hunter, David G.; van Geest, Paul J. J.; Lietaert Peerbolte, Bert Jan (ur.). Bath/Mikveh: Archaeological context (PDF). Brill Encyclopedia of Early Christianity Online. Brill Publishers. Leiden. doi:10.1163/2589-7993_EECO_SIM_00000401. Pristupljeno 9. srpnja 2022. Prenosi University of Helsinki Research Portal
- ↑ a b Wilkinson, Paul. 2011. Summary. An archaeological investigation of the Roman octagonal bath-house at Bax Farm, Teynham, Kent, 2006 and 2009. The Kent Archaeological Field School. Faversham. str. 4. Inačica izvorne stranice arhivirana 31. svibnja 2023. Pristupljeno 9. srpnja 2022.
- ↑ Pitts, M. 2006. Roman pool may be for early Christian baptism. British Archaeology (91). Council for British Archaeology. str. 8 Retrieved 6 October 2006 (zahtijeva pretplatu)
 | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Frigidarij |