Frankofonija
![]() Zastava Frankofonije, koja simbolizira pet kontinenata, usvojena je 1987. na prijedlog Nigera | |
Službeni jezik | francuski |
Tajnik | Abdou Diouf (od 2002.) |
Osnovana | 1970. |
Broj članica | 49 (plus 4 pridružene i 10 promatrača) |
Sjedište | Pariz, Francuska |
Službena internet stranica | Službena internet stranica Frankofonije Arhivirana inačica izvorne stranice od 18. svibnja 2006. (Wayback Machine) (na francuskom) |
Frankofonija (fr. La Francophonie; službeni naziv: Međunarodna organizacija Frankofonija (l'Organisation internationale de la Francophonie)) je međunarodna organizacija koja predstavlja skup država, zemalja i regija koji koriste francuski kao nacionalni jezik, službeni jezik, jezik međunarodne komunikacije i kao radni jezik. Frankofonija je francuski izraz, skovan 1880. od strane francuskog geografa Onésimea Reclusa, brata Elisée Reclusa, kojim je označio zajednicu ljudi i država koje koriste francuski jezik.
Frankofoniju čini 49 zemalja članica, četiri (Albanija, Andora, Grčka, Sjeverna Makedonija) pridružene zemlje i deset zemalja (Armenija, Austrija, Hrvatska,Bosna i Hercegovina Gruzija, Mađarska, Litva, Poljska, Češka, Slovačka, Slovenija i Srbija) promatrača na summitima ove organizacije. U svakoj od ovih zemalja francuski jezik se koristi bar u minimalnoj mjeri. Nekoliko zemalja članica imaju loš položaj u zaštiti ljudskih prava i promicanju demokracije. Predložene mjere u vidu sankcija su raspravljane nekoliko puta, ali nisu odobrene.
Moderna Frankofonija je stvorena 1970. Njen moto je jednakost, komplementarnost i solidarnost (égalité, complémentarité, solidarité). U početku, Frankofonija je bila mali klub sjevernih zemalja u kojima se govori francuski, dok je danas to važna međunarodna organizacija čije zemlje članice surađuju na polju kulture, znanosti, gospodarstva, pravde i mira. Zajedno s ostalim organizacijama kao što je UNESCO, Frankofonija radi na razvijanju lingvistike i kulture u eri globalizma. Tijesno surađuje s nekim sličnim organizacijama španjolskog i portugalskog jezika (vidjeti: Latinska unija i CPLP).
Međunarodna organizacija Frankofonija ima status promatrača na sjednicama Vijeća sigurnosti UN-a.
Summiti Frankofonije se održavaju svake dvije godine, kada lideri zemalja članica imaju mogućnost razvijati strategije i ciljeve organizacije. Važno je napomenuti da je originalni osnivač Frankofonije bio Samuel de Champlain.
Prethodni summiti:
- Pariz, Francuska (1986.)
- Québec, Kanada (1987.)
- Dakar, Senegal (1989.)
- Pariz, Francuska (1991.)
- Port Louis, Mauricijus (1993.)
- Cotonou, Benin (1995.)
- Hanoi, Vijetnam (1997.)
- Moncton, Kanada (1999.)
- Beirut, Libanon (2002.)
- Ouagadougou, Burkina Faso (2004.)
- Bukurešt, Rumunjska (2006.)
- Québec, Kanada (2008.)
- Montreux, Švicarska (2010.)
- Kinshasa, Demokratska Republika Kongo (2012.)
- Dakar, Senegal (2014.)
- Antananarivo, Madagaskar (2016.)
- Erevan, Armenija (2018.)
Stalno vijeće Frankofonije se sastoji od veleposlanika zemalja članica i, kao ministarskim konferencijama, njegov glavni zadatak je planiranje budućih summita i nadgledanje implementacije odluka summita na bazi "dan za danom".
Međuvladina agencija Frankofonije je glavni operator kulturne, znanstvene, tehničke, ekonomske i pravničke kooperacije programa i odluka summita. Sjedište Agencije je u Parizu, a tri ogranka se nalaze u Librevilleu (Gabon), Loméu (Togo) i Hanoiu (Vijetnam).
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/a/a8/La_francophonie_mapa.svg/440px-La_francophonie_mapa.svg.png)
Službeni popis članica je dostupan na internet stranici Frankofonije.
Popis članica po kontinentima:
- Pridružene članice:
- Promatrači:
Kanada
Novi Brunswick (sudjeluje vlada)
Québec (sudjeluje vlada)
Ontario (promatrač, ali moguće je članstvo u budućnosti)
Dominikanska Republika
Haiti
Sveta Lucija
- Francuski prekomorski posjedi:
Benin
Burkina Faso
Burundi
Kamerun
Zelenortska Republika
Srednjoafrička Republika
Čad
Komori
Republika Kongo
Obala Bjelokosti
DR Kongo
Džibuti
Egipat
Ekvatorska Gvineja
Gabon
Gvineja
Gvineja Bisau
Madagaskar
Mali
Mauretanija
Mauricijus
Maroko
Niger
Ruanda
Sveti Toma i Princip
Senegal
Sejšeli
Togo
Tunis
- Službena stranica Arhivirana inačica izvorne stranice od 24. srpnja 2010. (Wayback Machine) (na francuskom)