Franjo Dugan stariji
| Franjo Dugan (stariji) | |
|---|---|
 | |
Životopisni podatci
| |
| Rođenje | 11. rujna 1874., Krapinica |
| Smrt | 12. prosinca 1948., Zagreb |
Djelo
| |
| Poznatija djela | Uvertira za orkestar Simfonijski andante Četiri gudačka kvarteta Toccata u g-molu Kromatska fuga u c-molu Sonata za violinu i klavir Carmen saeculare Molitva Hrvatska misa |
| Portal o glazbi | |
| Portal o životopisima | |
Franjo Dugan stariji (Krapinica, 11. rujna 1874. – Zagreb, 12. prosinca 1948.), hrvatski skladatelj, orguljaš, glazbeni pisac i akademik.
Franjo Dugan se još kao dječak oduševio zvukom orgulja te su mu one cijeli život bile u središtu glazbeničkoga i skladateljskoga zanimanja. Glazbu je najprije učio kod Vatroslava Kolandera, čije je mjesto stalnoga orguljaša Zagrebačke katedrale kasnije i naslijedio. Pohađao je Klasičnu gimnaziju u Zagrebu koju je završio 1892. godine.[1] Započeo je i studij matematike i fizike, ali je ljubav prema glazbi ipak prevladala. Studij glazbe nastavio je kod Roberta Kahna i Maxa Brucha na Visokoj glazbenoj školi u Berlinu, gdje je 1908. i diplomirao. Vrativši se u domovinu, djelovao je kao profesor u Osijeku i Zagrebu: od 1921. pa sve do umirovljenja 1941. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu predavao je teorijske glazbene predmete, kompoziciju i orgulje (1940-41. bio je i rektor Akademije).
Usporedo s pedagoškim radom, Dugan je bio dirigent pjevačkih društava Kolo, Sloga, Oratorijskog zbora sv. Marka, orguljaš u crkvama sv. Marka i sv. Marije te aktivni član mnogih umjetničkih društava. Bio je jedan od osnivača i glavnih pobornika Cecilijanskog pokreta u Hrvatskoj: bio je dugogodišnji urednik glazbenih priloga u časopisu »Sv. Cecilija« te propagirao je i harmonizirao velik broj hrvatskih crkvenih pjesama iz Cithare octochorde i drugih starijih zbornika. ↓1 Objavljivao je glazbene kritike i pisao stručnu pedagošku literaturu. Od 1919. bio je dopisni, a od 1921. i redoviti član JAZU (današnje Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti).
Franjo Dugan je ostavio veći broj skladbi, instrumentalnih i vokalnih. Njegova se komorna djela uglavnom ne izdižu iznad solidnoga akademskog prosjeka, dok su mu skladbe za orgulje mnogo uspjelije. U suštini kasni romantičar, ponešto konzervativan, Dugan je više puta posegnuo i za hrvatskim glazbenim folklorom, služeći se ponekad i citatima. Oslanjajući se na principe velikih baroknih polifoničara, u svojim je djelima za orgulje dao vrlo vrijedne priloge hrvatskoj orguljaškoj glazbi, pokazujući u veličanstvenim višeglasnim strukturama, koje nisu bez dramatske napetosti, zamjerno vladanje polifonim postupcima. ↓2
- Uvertira (1985.)
- Simfonijski andante (1908.)
- Gudački kvartet na božićne napjeve (1892.)
- Dvije dvoglasne invencije (u a-molu i G-duru), za klavir (1895.)
- Gudački kvartet u h-molu (1898.)
- Gudački kvartet u F-duru (1908.)
- Gudački kvartet u Es-duru (1908.)
- Sonata za violinu i klavir u g-molu (1908.)
- Duo za violinu i klavir u g-molu (1908.)
- Duo za violine u G-duru
- Šest fughetta (1893.)
- Dva preludija (1893.)
- Prélude et fugue u G-duru (1894.)
- Dvije fuge (u c-molu i f-molu, 1894.)
- Kromatska fuga u c-molu (1895.)
- Toccata u g-molu (1895.)
- Fantazija u dorskom načinu na pučku pjesmu Pozdravleno budi telo Jezuša (1895.)
- Preludij i fuga u H-duru (1908/09.)
- Božićna predigra (1942.)
- Ustaj dušo za zbor i orkestar (1896.)
- Čuj der dušo za zbor i orkestar (1896.)
- Pjesme za muški zbor, bariton i orkestar (1897.)
- Na vodi za zbor, mezzosopran i orkestar (1897.)
- Kad te ljudi zlobom more za dječji zbor i klavir (1901.)
- Troje proljeće za ženski zbor i klavir na stihove Stanka Vraza (1903.)
- Marku Križevčaninu za muški zbor i bariton (1904.)
- Carmen saeculare za osmeroglasni zbor (1913.)
- Morska vrba za ženski zbor i klavir (1923.)
- Večer na selu za dječji zbor (1940.)
- Prigodom vjenčanja za zbor (1944.)
- Nad grobom za muški zbor (1944.)
- Šest solopjesama
- Regina coeli za glas i orgulje (1895.)
- Molitva za zbor (1901.)
- Tebe mi hvalimo Bože za zbor na stihove Marka Marulića (1901.)
- Hrvatska misa (1901.)
- Salve Regina za glas i orgulje (1902.)
- Za vjenčanje za glas i orgulje na riječi Petra Preradovića (1928.)
- Ave Maria za glas i orgulje (1932.)
- Ofertorij Ad Te Domine (1939.)
- Elementarna teorija muzike (1922.)
- Vježbe za zborno pjevanje (solfeggi, 1923.)
- Nauka o muzičkim formama (1932.)
- Nauka o instrumentima (1936.)
- Akustika (rukopis, 1943.)
- Nauk o glasbalima (1944.)
- Nauka o formama (rukopis)
- Brojni članci o tehnici sviranja i mehanizmu orgulja, životopisi, kritike i dr. u časopisima i novinama (Sv. Cecilija, Glazbeni vjesnik, Muzički glasnik, Savremenik, Narodne novine).
- ↑ Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. – 2007.), Zagreb, 2007., ISBN 978-953-95772-0-7, str. 919.
- Andreis, Josip: Povijest glazbe, Zagreb: SNL, 1989, sv. 4, str. 298-299.
- Kovačević, Krešimir: Muzičko stvaralaštvo u Hrvatskoj 1945-1965, Zagreb: Udruženje kompozitora Hrvatske, 1966, str. 189-190.
- Marion-Kesić, Ksenija: »FRANJO DUGAN st.«, u: Salter, L.: Vodič kroz klasičnu glazbu, Zagreb: Mladost, 1983, str. 223-224.
- Vidaković, Albe: »DUGAN, Franjo st.«, u: Kovačević, K. (ur.), Muzička enciklopedija, Zagreb: JLZ, 1971, sv. 1, str. 480.
↑1 A. Vidaković: »DUGAN, Franjo st.« (u: MUZIČKA ENCIKLOPEDIJA, sv. 1), str. 480.
↑2 J. Andreis: Povijest glazbe, sv. 4, str. 299.
- Croatian History Antun Pinterović: Franjo Dugan (životopis)
- MIC, Festival hrvatske glazbe u Beču: Skladatelji – Ljerka Očić o Franji Duganu (životopis) Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. studenoga 2012. (Wayback Machine)