Franjo Bukovački
Franjo Bukovački (Gornja Lomnica, 1635.? - nepoznato mjesto u Turskom Carstvu, poslije 1678.), bio je kapetan Nikole i Petra Zrinjskog, sudionik u pobuni Zrinskih i Frankopana protiv cara i kralja Leopolda I.[1] Bio je posljednji od hrvatske plemićke obitelji Bukovačkih.[2][3]
Jedna od osoba u kojeg su Zrinski i Frankopani imali najviše povjerenja u uroti.[2] Zrinski su ga ovlastili pregovarati s drugim državama za pomoć hrvatskim velikašima u sukobu s Habsburgovcima.
Ratovao protiv Turaka 1663./64. godine.[2]
U Mletcima je pregovarao 1664. godine s francuskim poslanikom Petrom de Bonsyjem.[2] Budući da nisu uspjeli pregovori s Francuskom, Zrinskog je nagovorio neka se pregovara s Osmanskim Carstvom.[2] S Osmanskim Carstvom Bukovački je pregovarao u Solunu i na Kandiji sa samim sultanom Mehmedom IV. u prosincu 1669. godine.[1] U međuvremenu su mu Zrinski dodijelili posjede: na obroncima Plešivice, iznad Jastrebarskog: Bukovac, Lanišće i Gornje Volavje (danas Bukovac Svetojanski, Lanišće i Volavje). Pored njih imao je i druge posjede.[2] Obnašao dužnost kapetana tvrđave Središća na Kupi 1669. godine.[1] Urotu je na osmanskom dvoru prokazao habsburški poslanik na turskom dvoru Ivan Casanova.[2] Urotnička je mreža bila presječena i obavijesni krug među urotnicima te nije znao da Osmansko Carstvo ne će se zaratiti s Austrijom zbog urotnika, niti do da je bečki dvor otkrio urotu, pa je veljače 1670. godine vratio se u Hrvatsku uvjeren da će Turci u rat s Austrijom, te se nadao obećanoj sultanovoj poruci preko bosanskog paše.[2] Bukovački se tako nespreman upustio u smrtonosnu pustolovinu - digao je ustanak u Turopolju i Banskoj krajini protiv Habsburgovaca. Ustanak nije uspio pa je pred slom pobjegao u Tursku. Opravdano ne vjerujući Habsburgovcima, nije se vratio u Hrvatsku, niti nakon što ga je car i kralj Leopold I. nepuna tri mjeseca nakon smaknuća Zrinskih i Frankopana 1671. (na zauzimanje generala Ivana Josipa Herbersteina[2]) pomilovao i vratio mu posjede.[1] Ostao je živjeti i raditi u osmanskoj državi zato što nije vjerovao kraljevu obećanju.[4] Zabilježeno je da je zapovijedao osmanskom graničnom postajom Cernikom te da je 1673. bio u Drinopolju. Posljednji trag o njemu koji se zna jest pismo zagrebačkom biskupu Martinu Borkoviću fra Luke Imbrišinovića.[2]
- ↑ a b c d Hrvatski leksikon A-K, Naklada Leksikon d.o.o., Zagreb, 1996., ISBN 9539672813, str. 169.
- ↑ a b c d e f g h i j Redakcija (1989): Franjo Bukovački Arhivirana inačica izvorne stranice od 12. svibnja 2016. (Wayback Machine), Hrvatski biografski leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 22. travnja 2016.
- ↑ Tatjana Radauš (1998): Toma II. Erdődy Arhivirana inačica izvorne stranice od 24. lipnja 2021. (Wayback Machine), Hrvatski biografski leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 22. travnja 2016.
- ↑ Bukovački, Franjo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 22. rujna 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=10083>