Francuska cesta na Biokovu
Francuska cesta na Biokovu, prometnica na Biokovu, područje Općine Brela, zaštićeno kulturno dobro.[1] U narodu je poznata i pod nazivom Napoleonova cesta.
Na Zemljopisnoj karti Dalmacije s Dubrovnikom i Bokom kotorskom koju je izradio Frane Zavoreo 1811. na traženje ing. Jean Louis Blancharda koji je tada u francuskoj upravi u Dalmaciji nosio naslov Capo Direttor Generele de Ponti e Strade, ucrtane sve već izgrađene i započete ceste, kao i one projektirane iste 1811. godine, te one koje vode prema vojnim postajama.[2]
Na karti je prisutna trasa ceste koja se od breljanskog zaseoka Gornji Kričak dizala serpentinama, da bi najkraćim putem preko prijevoja Neviste i Poletnice (Brela Gornja) prešla Biokovo nastavljajući do Zadvarja. Činjenica da je cesta tek trasirana, da izvedeni dio ceste završava pred impozantnim kukom koji je s južne strane trebalo zaobići očito skupim inženjerijskim pothvatom (zasijecanjem hridi ili vijaduktom), da bi se gradnja nastavila prema Gornjim Brelima – nedvojbeno svjedoči da je građena u vrijeme francuske uprave, odnosno da je nastupom druge austrijske vlasti (od 1813.) zamisao o tako smionoj gradnji bila napuštena. Po svemu sudeći – dedukcijom iz čitavog niza vijesti o gradnjama cesta u vrijeme francuskog vladanja Dalmacijom – možemo s dosta sigurnosti kazati da je gradnja nikad dovršene ceste poviše Brela mogla započeti oko 1808. – 1810., te da ju je projektirao baš Frane Zavoreo.[2]
Cesta je građena na strmini Biokova, poviše zaseoka Gornji Kričak, između 357,41 i 443,73 metara nadmorske visine. U početnoj točki nastavlja se na trasu seoskog puta pod kosom Biokova koji spaja baškovoške zaseoke Bast i Topići na istoku sa breljanskim zaseocima Bartulovići i Dominovići. Uspon ne prelazi 6 %, gotovo prateći slojnice terena koji ima nagib od 57 %, što ju je trebalo činiti veoma ugodnom za vožnju zaprežnih kola, jahanje i hodanje. Širina ceste varira između 4 i 6 metara s komotnim radijusom zavoja.[2]
„Francuska cesta” na Biokovu iznad Brela predstavlja izniman graditeljski doprinos u cestogradnji s početka 19. stoljeća osobito po činjenici da cesta nikad nije bila dovršena, pa je moguće rekonstruirati sve faze njezine gradnje – od uspostave operativne rampe kojom se pristupalo trasi ukupne duljine od 1370 metara, do gradnje suhozidnih podzida i pokosa, bankina s jedne ili obje strane ceste, stratifkacije cestovnog postroja od krupnog kamena i s dvostrukim slojem šljunka različite gradacije. Moguće je zamisliti rad specijaliziranih i priučenih graditelja koji su istodobno, na više mjesta, s obje strane ceste, polagali njezinu trasu, negdje samo do „kalupa” koji je kojiput oblikovan podzidom s jedne i zasjekom u stijenu s druge strane, ili s podzidima s obje strane ceste, gdje je trebalo nasuti kamen i šljunak. Posebno se ističu te dugačke trase kolnika koje teku izdignute nad terenom. U tom pogledu kao da anticipiraju rješenje škotskog cestograditelja Johna Loudona McAdama, izumitelja „makadamizacije”, koji je u dva traktata Remarks on the Present System of Road-Making i Practical Essay on the Scientfic Repair and Preservation of Roads (objavljenim 1816., odnosno 1819.) zagovarao potrebu da se ceste izdignu nad okolnim terenom i grade od slojeva kamena, od krupnoga u temelju do sitne šljake na vrhu. Bio je to način da se riješi problem drenaže u planinskom ambijentu koji svoj oblik dobrim dijelom zahvaljuje bujičnim vodama. Nakon više od dvjesto godina – unatoč neodržavanja (a održavanje je condicio sine qua non makadamskih cesta), djelovanja oborina i vegetacije i potresa – dijelovi ceste izgledaju kao novi. Građena od lokalnog vapnenca, zidovi njenog po-stroja imaju patinu kao i stijenje uokolo. Ipak, negdje nedostaju zavoji kojima se spajaju pravolinijski segmenti serpentine. Drugdje (na primjer na trećoj serpentini) čitavih stotinjak metara nije ni trasiran. Međutim, neki segmenti ceste, posebno u njenom gornjem dijelu, posve su dovršeni. Završnu serpentinu, duljine oko 100 metara, podržava stepenasto građeni podzid, koji je na svom središnjem dijelu visok gotovo sedam metara.[2]
Pod oznakom Z-7022 zavedena je kao nepokretno kulturno dobro – pojedinačna, pravna statusa zaštićena kulturnog dobra, klasificirano kao "komunalna i tehnička građevina".[1]
- Konzervatorska studija i priprema idejnog projekta za njeno uređenje, Francuska cesta na Biokovu poviše Brela, izrađivač: Institut za povijest umjetnosti Centar Cvito Fisković, autori: Joško Belamarić, Igor Belamarić, Sanja Buble, Anita Gamulin; geodetski premjer: Jurica Pleić; arhivska istraživanja: Darka Bilić; naručitelj: Turistička zajednica Općine Brela, 2017. godina
- Uvrštenje je u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske dana 25. rujna 2017. godine, lista zaštićenih kulturnih dobara Z-2022, pravni status: zaštićeno kulturno dobro, klasifikacija: komunalna i tehnička građevina[1]
- Otvorenje poučne staze "Francuska cesta" dana 13. srpnja 2018. godine, stazu uređuje i otvara TZO Brela, tekst na tablama: dr.sc. Joško Belamarić
- Knjiga "Marmontova cesta na Biokovu poviše Brela", autor dr.sc. Joško Belamarić, nakladnik: Turistička zajednica Općine Brela, naklada 3.000 primjeraka, 2019. godina, ISBN 978-953-48494-0-8
- Knjiga "The Marmont Road on Biokovo Above Brela", dr.sc. Joško Belamarić, publisher: Brela Tourist Board, printed in: 1.000 copies, Brela 2019., ISBN 978-953-48494-0-8
- Knjiga "La route de Marmont sur la montagne de Biokovo au-dessus de Brela", dr.sc. Joško Belamarić, éditeur: Office de Tourisme de la municipalité de Brela, imprimé en 1.000 copies, Brela 2019., ISBN 978-953-48494-0-8
- Izrađen idejni projekt uređenja Francuske ceste u prosincu 2019. godine, glavni projektant: Miše Renić, mag.ing.arch, suradnici: Filip Bubalo, prof.pov./muz. i Miran Križanić, mag.ing.arch., naručitelj: Turistička zajednica Općine Brela
- Radionice suhozidne gradnje, cilj: učenje principa i primjene tradicionalne tehnike gradnje suhozida pod stručnim vodstvom mentora suhozida iz udruge „4 grada Dragodid“
- Izrađen idejni građevinski projekt konstruktivne sanacije Francuske ceste na Biokovu poviše Brela, nivo razrade idejni projekt (T.D.:13-R/23), projektantica: Sandra Vrućinić, mag.ing.aedif., ovlaštena inženjerka građevinarstva (G4460) i licencirana projektantica Ministarstva kulture za rad na nepokretnim kulturnim dobrima (1823); izrada: 14. prosinca 2023. godine
- ↑ a b c Francuska cesta na Biokovu Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. Sadržaj preuzet uz dopusnicu. Pristupljeno 16. kolovoza 2020.
- ↑ a b c d Belamarić, Joško. 2019. Marmontova cesta na Biokovu poviše Brela. Turistička zajednica Općine Brela. Brela. str. 17–21. ISBN 978-953-48494-0-8
Dopusnica za korištenje materijala s ove stranice arhivirana je u VRTS-u pod brojem 2021043010005276.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.