Frankofonija
Zastava Frankofonije, koja simbolizira pet kontinenata, usvojena je 1987. na prijedlog Nigera | |
Službeni jezik | francuski |
Tajnik | Abdou Diouf (od 2002.) |
Osnovana | 1970. |
Broj članica | 49 (plus 4 pridružene i 10 promatrača) |
Sjedište | Pariz, Francuska |
Službena internet stranica | Službena internet stranica Frankofonije Arhivirana inačica izvorne stranice od 18. svibnja 2006. (Wayback Machine) (na francuskom) |
Frankofonija (fr. La Francophonie; službeni naziv: Međunarodna organizacija Frankofonija (l'Organisation internationale de la Francophonie)) je međunarodna organizacija koja predstavlja skup država, zemalja i regija koji koriste francuski kao nacionalni jezik, službeni jezik, jezik međunarodne komunikacije i kao radni jezik. Frankofonija je francuski izraz, skovan 1880. od strane francuskog geografa Onésimea Reclusa, brata Elisée Reclusa, kojim je označio zajednicu ljudi i država koje koriste francuski jezik.
Frankofoniju čini 49 zemalja članica, četiri (Albanija, Andora, Grčka, Sjeverna Makedonija) pridružene zemlje i deset zemalja (Armenija, Austrija, Hrvatska,Bosna i Hercegovina Gruzija, Mađarska, Litva, Poljska, Češka, Slovačka, Slovenija i Srbija) promatrača na summitima ove organizacije. U svakoj od ovih zemalja francuski jezik se koristi bar u minimalnoj mjeri. Nekoliko zemalja članica imaju loš položaj u zaštiti ljudskih prava i promicanju demokracije. Predložene mjere u vidu sankcija su raspravljane nekoliko puta, ali nisu odobrene.
Moderna Frankofonija je stvorena 1970. Njen moto je jednakost, komplementarnost i solidarnost (égalité, complémentarité, solidarité). U početku, Frankofonija je bila mali klub sjevernih zemalja u kojima se govori francuski, dok je danas to važna međunarodna organizacija čije zemlje članice surađuju na polju kulture, znanosti, gospodarstva, pravde i mira. Zajedno s ostalim organizacijama kao što je UNESCO, Frankofonija radi na razvijanju lingvistike i kulture u eri globalizma. Tijesno surađuje s nekim sličnim organizacijama španjolskog i portugalskog jezika (vidjeti: Latinska unija i CPLP).
Međunarodna organizacija Frankofonija ima status promatrača na sjednicama Vijeća sigurnosti UN-a.
Summiti Frankofonije se održavaju svake dvije godine, kada lideri zemalja članica imaju mogućnost razvijati strategije i ciljeve organizacije. Važno je napomenuti da je originalni osnivač Frankofonije bio Samuel de Champlain.
Prethodni summiti:
- Pariz, Francuska (1986.)
- Québec, Kanada (1987.)
- Dakar, Senegal (1989.)
- Pariz, Francuska (1991.)
- Port Louis, Mauricijus (1993.)
- Cotonou, Benin (1995.)
- Hanoi, Vijetnam (1997.)
- Moncton, Kanada (1999.)
- Beirut, Libanon (2002.)
- Ouagadougou, Burkina Faso (2004.)
- Bukurešt, Rumunjska (2006.)
- Québec, Kanada (2008.)
- Montreux, Švicarska (2010.)
- Kinshasa, Demokratska Republika Kongo (2012.)
- Dakar, Senegal (2014.)
- Antananarivo, Madagaskar (2016.)
- Erevan, Armenija (2018.)
Stalno vijeće Frankofonije se sastoji od veleposlanika zemalja članica i, kao ministarskim konferencijama, njegov glavni zadatak je planiranje budućih summita i nadgledanje implementacije odluka summita na bazi "dan za danom".
Međuvladina agencija Frankofonije je glavni operator kulturne, znanstvene, tehničke, ekonomske i pravničke kooperacije programa i odluka summita. Sjedište Agencije je u Parizu, a tri ogranka se nalaze u Librevilleu (Gabon), Loméu (Togo) i Hanoiu (Vijetnam).
Službeni popis članica je dostupan na internet stranici Frankofonije.
Popis članica po kontinentima:
- Pridružene članice:
- Promatrači:
- Kanada
- Novi Brunswick (sudjeluje vlada)
- Québec (sudjeluje vlada)
- Ontario (promatrač, ali moguće je članstvo u budućnosti)
- Dominikanska Republika
- Haiti
- Sveta Lucija
- Francuski prekomorski posjedi:
- Benin
- Burkina Faso
- Burundi
- Kamerun
- Zelenortska Republika
- Srednjoafrička Republika
- Čad
- Komori
- Republika Kongo
- Obala Bjelokosti
- DR Kongo
- Džibuti
- Egipat
- Ekvatorska Gvineja
- Gabon
- Gvineja
- Gvineja Bisau
- Madagaskar
- Mali
- Mauretanija
- Mauricijus
- Maroko
- Niger
- Ruanda
- Sveti Toma i Princip
- Senegal
- Sejšeli
- Togo
- Tunis
- Službena stranica Arhivirana inačica izvorne stranice od 24. srpnja 2010. (Wayback Machine) (na francuskom)