François Joseph Pey
| Blaženi François Joseph Pey | |
|---|---|
 Kip blaženog Françoisa Josepha Peya u crkvi sv. Mauricija u Mülheim-Kärlichu | |
| Crkva | Katolička Crkva |
| Redovi | |
| Ređenje | 10. kolovoza 1784. zareditelj Clemens Wenzeslaus von Sachsen |
| Osobni detalji | |
| Rođen | 29. siječnja 1759. Solliès-Pont |
| Umro | 2. rujna 1792. Pariz |
| Nacionalnost | Francuz |
| Svetost | |
| Blagdan | 2. rujna |
| Beatificiran | 17. listopada 1926. proglasio Pio XI. |
| Patron | Nadbiskupijsko sjemenište u Trieru |
François Joseph Pey (Solliès-Pont, 29. siječnja 1759. – Pariz, 2. rujna 1792.) bio je francuski katolički svećenik i blaženik. Njegov spomendan je 2. rujna, a u biskupiji Trier 30. siječnja.[1]
Pey je rođen kao drugo od devetero djece u obitelji liječnika. Nakon završene srednje škole u Aix-en-Provenceu, odlazi u Pariz na studij filozofije i teologije te je ušao u sjemenište u Trieru 1779. godine, zahvaljujući stričevom prijateljstvu s izbornim knezom trierskim.[1] Dana 10. kolovoza 1784. trierski izborni knez i nadbiskup Clemens Wenzeslaus zaredio ga je za svećenika u kapeli palače u Kärlichu.[1]
Od listopada 1784. djeluje kao ispovjednik i svojevrsni studentski kapelan u Parizu, gdje je nastavio studij s fokusom na biblijske predmete i postigao stupanj magister artium na Sorbonni.[1] Kasnije je odbio kanonikat koji mu je ponudio ujak. Od 1788. djelovao je kao vikar u pariškoj župi St. Landry. Tu je bio imenovan predstavnikom gradskog klera, koji je kao primarni birač mogao birati predstavnike za Narodnu skupštinu.[1]
Na dan juriša na Tuileries, 10. kolovoza 1792., uhićen je zajedno s drugim svećenicima i odveden u zatvor. Svjesno nije iskoristio priliku koja mu se pružila za bijeg jer nije želio napustiti svoju subraću.[1] Nakon kratkog ispitivanja pogubljen je u noći 3. rujna 1792. zajedno sa ostalih 190 svećenika. Papa Pio XI. beatificirao ga je 17. listopada 1926. godine zajedno s ostalim mučenicima.[nedostaje izvor]
- Franz Josef Pey. ps-trier.de (njemački). Pristupljeno 28. kolovoza 2024.