Prijeđi na sadržaj

Figaro

Izvor: Wikipedija
Ovo je glavno značenje pojma Figaro. Za druga značenja pogledajte Figaro (razdvojba).
Ilustracija Figara iz "Seviljskog brijača"

Figaro je izmišljeni lik koji karakteriziraju oštroumnost, domišljatost i duhovitost. Prvi put se javlja kao glavni junak u komediji Le Barbier de Séville ou la Précaution inutile (fr. Seviljski brijač ili Uzaludna opreznost) iz trilogije Le roman de la famille Almaviva (Roman obitelji Almaviva) Pierrea Beaumarchaisa iz 18. stoljeća. Figaro je postao popularan zaslugom opera Figarov pir Wolfganga Amadeusa Mozarta i Seviljski brijač Gioacchina Rossinija, čiji su libreti zasnovani na Beaumarchaisovim istoimenim dramama, te čuvenom kavatinom Figara. Ime Figaro je često korišteno u mnogim djelatnostima.

Nastanak

[uredi | uredi kôd]

Francuski dramaturg Pierre Beaumarchais napisao je trilogiju Le roman de la famille Almaviva (Roman obitelji Almaviva) koja se sastoji od tri komedije u kojima su glavni junaci grof Almaviva, Rosina (kasnije grofica Almaviva) i Figaro:

Na osnovu ovih drama stvorena su mnoga djela, koja su navedena niže u članku.

Jean Barnabé Amy: Figaro

Sâm Beaumarchais bio je nestalne i pustolovne naravi te je u liku Figara djelomično predstavio sebe. Prema podatcima koji su navedeni u dramama može se rekonstruirati njegov životopis i karakter.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Figaro je izvanbračni sin doktora Barthola i njegove služavke Marceline. Kad je imao šest godina, čergari su oteli sina od Marecline kad je od njih tražila proricanje sudbine svog sina i oni su mu dali ime Figaro. Odrasta među njima, ali je nezadovoljan takvim životom. Napušta ih s namjerom da postane liječnik. Dolazi u službu grofa Almavive. Almaviva nije zadovoljan njegovim radom, ali mu ipak daje preporuku kojom Figaro dobiva mjesto apotekarskog pomoćnika u veterinarskom zavodu. Ni tu ne ostaje dugo u službi. Okušava se u kazalištu i pisanju drama, ali bez uspjeha: djela su mu zabranjivana pa je bio i hapšen. Kao putujući brijač (brijači su u 18. stoljeću, osim šišanja i brijanja, radili i druge poslove, često kao ljekarnici, liječnici i zubari) luta Španjolskom, da bi se na kraju vratio u Sevillu i otvorio brijačnicu.

U prvoj drami Figaro pomaže grofu Almavivi da oženi Rosinu, koju je doktor Bartholo namijenio sebi za ženu da bi se domogao njenog miraza. U drugoj drami Figaro je osobni sluga (valet) grofa Almavive, koji Figarovu zaručnicu Suzanne želi za ljubavnicu, u čemu ga Figaro sprječava. U trećoj drami Figaro i njegova žena Suzanne spašavaju grofa i groficu od Bégearssove prijevare.

Figaro je veseljak, pun životne radosti i energije. Izuzetno je oštrouman i duhovit. Lako smišlja intrige za postizanje svojih ciljeva. Kao pripadnik nižeg sloja, ruga se plemenitašima, bogatima i moćnima.

Vlada mnogim vještinama. Dok je radio kao brijač, osim brijanja i izrade vlasulja, dobro vlada lancetom kirurga, radi kao ljekarnik i zubar. Bio je na usluzi i danju i noću. Stoga je često pozivan u domove klijenata te je pritom služio kao izvor i prenosilac informacija. Kao valet doznavao je tajne svojih poslodavaca i mogao na vrijeme poduzeti odgovarajuće mjere za svoju i njihovu zaštitu.

Prema pojavljivanju u prvoj drami, najčešće je prikazan kao majo u tipičnoj španjolskoj nošnji, sa šeširom i s gitarom.

Utjecaj

[uredi | uredi kôd]

Beaumarchaisove drame i lik Figara često su korištene u mnogim sferama ljudske djelatnosti, na primjer u umjetnosti u libretima opera ili na filmu, ali i u drugim područjima.

Opere

[uredi | uredi kôd]

Skladatelj Naslov Libreto Mjesto Godina
Friedrich Ludwig Benda Der Barbier von Sevilla Gustav Friedrich Großmann Dresden 1776.
Samuel Arnold The Spanish Barber George Colman London 1777.
Giovanni Paisiello Il barbiere di Siviglia, ovvero La precauzione inutile Giuseppe Petrosellini Sankt Peterburg 1782.
Joseph Weigl Die unnütze Vorsicht Franz Leopold Schmiedel Beč 1783.
Wolfgang Amadeus Mozart Le nozze di Figaro Lorenzo Da Ponte Beč 1786.
Alexander Reinagle The Spanish Barber, or The Fruitless Precaution ? Philadelphia 1794.
Nicolas Isouard Il barbiere di Siviglia Giuseppe Petrosellini Valletta 1796.
Gioacchino Rossini Il barbiere di Siviglia Cesare Sterbini Rim 1816.
Francesco Morlacchi Il barbiere di Siviglia Giuseppe Petrosellini Dresden 1816.
Gerónimo Giménez, Manuel Nieto El barbero de Sevilla, Guillermo Perrín y Vico, Miguel de Palacios Madrid 1901.
Darius Milhaud La mère coupable, Madeleine Milhaud Ženeva 1966.
John Corigliano The Ghosts of Versailles William M. Hoffman New York 1991.
Inger Wikström Den brottsliga modern Mikael Hylin Solna 1992.
Thierry Pécou L’amour coupable Eugène Green Rouen 2010.

Obrade opera

[uredi | uredi kôd]

Skladatelj Naslov Libreto
(opis)
Mjesto Godina
Franz Liszt Fantazija na teme iz Mozartovog Figara i Don Giovannija, S697
(Fantasie über Themen aus Mozarts Figaro und Don Giovanni)
skladba za solo klavir Berlin 1843.
Michele Carafa I due Figaro, o sia Il soggetto di una commedia Felice Romani Milano 1820.
Saverio Mercadante I due Figaro, o sia Il soggetto di una commedia Felice Romani Madrid 1835.
André Girard
(glazbeni aranžman)
Le mariage de Figaro ou La folle journée balet, režija: André Lefebvre, koreografija: Nicole Vachon Ottawa i Montréal 1972.
P. D. Q. Bach The Abduction of Figaro (Otmica Figara) parodija na Mozartove opere Minneapolis 1984.
Elena Langer Figaro Gets a Divorce David Pountney Cardiff 2016.

Film i drama

[uredi | uredi kôd]

Naslov Redatelj Napomena Godina
Le Barbier de Séville Georges Méliès nijemi film 1904.
Figaro e la sua gran giornata Mario Camerini film, lokalna predstava Rossinijevog Seviljskog brijača 1931.
Figaro lässt sich scheiden Ödön von Horváth drama, Figaro se razvodi 1937.
El barbero de Sevilla Benito Perojo mjuzikl 1938.
Il barbiere di Siviglia Mario Costa film, adaptacija Rossinijeve opere 1947.
Figaros Hochzeit Georg Wildhagen film, adaptacija Mozartove opere 1949.
Figaro qua, Figaro là Carlo Ludovico Bragaglia film, korištena glazba Rossinijeve opere 1950.
Aventuras del barbero de Sevilla Ladislao Vajda film, adaptacija drame 1954.
La folle journée ou Le mariage de Figaro Roger Coggio film, adaptacija drame 1989.

Utjecaj na druga područja

[uredi | uredi kôd]

Ime Figara rabi se u mnogim područjima, kao što su, na primjer, pseudonimi pisaca, nazivi tvrtki i proizvoda. Neki primjeri navedeni su u donjem popisu, za detaljan popis pogledajte razdvojbu.

  • Prema drami Figarova ženidba, u Parizu je 15. siječnja 1826. godine pokrenut satirički tjednik Le Figaro, čiji je moto Sans la liberté de blâmer, il n'est point d'éloge flatteur (Gdje nema slobode kritike, ne može biti ni laskave hvale) također preuzet iz drame. Danas je utjecajni dnevnik.
    • Madame Figaro, nedjeljni podlistak dnevnika Le Figaro.
  • Dio odjeće, kratki kaputić naziva se "figaro".
  • Automobil Nissan Figaro iz 1991. godine.
  • Figaro, rod morskih pasa.

Izvori

[uredi | uredi kôd]

Wikizvor

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Figaro