Prijeđi na sadržaj

PCP (droga)

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Feniciklidin)
Za druga značenja pogledajte PCP.
Struktura feniciklidina

PCP (fenciklidin, feniciklidin)[1] je disocijativna droga i sigma receptor. Sintetička je droga koja se prodaje u obliku tableta, kapsula ili kao prah bijele boje ili u boji. Konzumenti ga ušmrkavaju, puše ili jedu. Razvijen je 1950-tih kao anestetik i nikad nije odobren za ljudsku upotrebu zbog problema koji su se dogodili za vrijeme kliničkog istraživanja koji uključuju intenzivne negativne psihološke efekte.[2] Ova vrlo snažna sintetička droga s halucinacijskim učincima proizvedena je kao veterinarski anestetik. Vrsta je psihotropne tvari.[1]

Kemijski sastav

[uredi | uredi kôd]

Kemijsko ime je 1-(1-fenilcikloheksil)piperidin.[1]

Zakonska regulativa

[uredi | uredi kôd]

Uvršten je u Hrvatskoj na temelju Zakona o suzbijanju zlouporabe droga na Popis droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti droga te tvari koje se mogu uporabiti za izradu droga, pod Popis droga i biljaka iz kojih se može dobiti droga, pod 2. Popis psihotropnih tvari i biljaka, Odjeljak 2 - Psihotropne tvari sukladno Popisu 2. Konvencije UN-a o psihotropnim tvarima iz 1971. godine.[1]

Ime je skraćenica od (Phenyl Cyclohexy Piperdine), ali i od hipijevskog The Peace Pill, odnosno Pea Ce Pill (pilule mira!). To je vrlo opasna droga zbog svoje nepredvidivosti. Ulična imena su; Angel Dust (anđeoski prah, anđeoska prašina), superduhan, slon, ozon, weki, kristal i dr... PCP je donedavno bio rijedak u Hrvatskoj.[3]

Djelovanje

[uredi | uredi kôd]

Već pri dozi od 10 miligrama uzrokuje stanje slično shizofreniji, halucinacije i osjećaj lebdenja izvan svog tijela. Samo u vrijeme "djece cvijeća" ovaj halucinogen isprobalo je cca pet milijuna mladih Amerikanaca (izmedu 12 i 25 godina starosti). Zabilježeno je više od 200 smrtnih slučajeva. Neki su pod djelovanjem PCP-a skakali s kućnih krovova, drugi su doživljavali zastrašujuće halucinacije. Spominje se i slučaj jednog studenta koji si je pod djelovanjem PCP-a nožem iskopao oba oka. Pasivno pušenje cigareta s anđeoskim prahom također je opasno. Zabilježen je slučaj liječenja osmero djece u jednoj kalifornijskoj bolnici 1981. godine, otrovane boravljenjem u prostoriji gdje su se pušile takve cigarete. Istraživanja pokazuju da se PCP prenosi s majke na plod. Budući da se ta droga vrlo sporo metabolizira, moguće je da se droga prenese na dijete čak i ako ju je žena uzimala prije začeća. PCP izaziva toleranciju i ovisnost.[3]

Niske doze mogu izazvati ponašanja bez razmišljanja, euforiju, osjećaj praznine, omamljenost, agresivnost, ratobornost i impulzivnost, a visoke doze uzrokuju ubrzan srčani ritam, povišen krvni tlak, crvenjenje, znojenje, vrtoglavicu, obamrlost ili otupljenost koja može trajati više dana. Intoksikacija i promjena ponašanja može početi za desetak minuta i trajati četiri do šest sati. Oni koji koriste PCP uviđaju da su posljedice nepredvidive, a nerijetko vode trajnim psihozama i agresivnosti. Kod uzimanja velikih količina moguća su oštećenja srca, pluća, koma, gubitak svijesti, prsnuće krvnih žila mozga, moždani udar, a u najtežim slučajevima i smrt. Korisnike PCP-a često odvode u hitnu zbog predoziranja ili popratnih posljedica kao što su agresivnost ili suicidalno stanje.[4]

Izgled

[uredi | uredi kôd]

PCP bijeli je kristalni prah, topljiv u vodi, alkoholu i kloroformu. Do zabrane 1978. godine, legalno je upotrebljavan kao sredstvo protiv bolova, te prilikom manjih operacija.[3] Njegova uporaba kao anestetika je ukinuta zbog ozbiljnih posljedica koje izaziva.[2] Danas, u prodaji, zbog onečišćenja, u ilegalnim i tajnim laboratorijima, može se naći u raznim bojama; od bijele do žute, zelene, crvene i smeđe. Može biti prašak, pastozna smjesa ili otopina.[3] PCP se može lagano pomiješati s bojama te se često prodaju na ilegalnom tržištu droga u različitim oblicima poput tableta, kapsula i obojanog praha. Ima specifičan gorak okus.[2]

Prašak se miješa s neutralnim sredstvima zbog povećanja volumena (mliječni šećer ili glukoza), ali na tržištu se može naći i mješavina s nekim drugim drogama. Iz prekomorskih laboratorija kadkad stižu kapsule ili anđeoski prah, s mnoštvom raznih primjesa; mescalinom, LSD-om, amfetaminom, kokainom, kanabisom i dr... Te kapsule mogu biti na tržištu i pod imenima navedenih primjesa.[3] Konzumenti ga ušmrkavaju, puše ili konzumiraju oralno. Za pušenje PCP se često aplicira na lisnati materijal poput mente, peršina, origana ili marihuane.[2]

Modifikacijom procesa izradbe mogu se proizvesti kemijski slične droge sa sličnim djelovanjem kao PCP. Na tržištu se pojavljuju spojevi; PHP, PCPY, TC, TCP, no sve se prodaje kao PCP. Standardna ambalaža praha, hermetički su zatvorene plastične vrećice, a tekućina (svjetla otopina) zatvorena je u staklenim bocama. Tablete, kapsule ili cigarete s PCP-om, nalaze se u papirnatim kutijama. PCP upotrebljava se, takoreći, na sve načine; prah se ušmrkava, tablete se gutaju, puši se sprejem naneseni PCP na duhansku cigaretu ili joint. Otopina se ubrizgava u mišice ili u vene. Rijetka je, ali postoji i rektalna upotreba, u obliku supozitorija. Proizvodnja PCP-a vrlo je jeftina, čak jeftinija i jednostavnija od LSD-a), što je opasni preduvjet njegova širenja.[3]

Posljedice

[uredi | uredi kôd]

Ovisno o tome u kolikoj je količini te na koji način konzumiran efekti PCP-a traju otprilike 4-6 sati. uzrokuju halucinacije koje veoma iskrivljuju ljudsku percepciju stvarnosti. Pod utjecajem halucinacija ljudi vide slike, čuju zvukove i osjećaju podražaje koji se čine stvarnim no zapravo nisu. Neki halucinogeni dovode do naglih jakih promjena raspoloženja. PCP uglavnom djeluje kroz receptor glutamat u mozgu koji je važan za percepciju boli, reakcije na podražaje iz okoline te na učenje i memoriju.[2]

Upotreba PCP-a kao dozvoljenog anestetika kod ljudi ukinuta je 1965. godine iz razloga što su pacijenti postali nervozni, sumanuti i iracionalni dok su se oporavljali od posljedica anestetika. PCP je „disocijativna droga“ što znači da iskrivljuje percepciju vida i sluha te stvara osjećaj odvojenosti (disocijacije) od okoline i samoga sebe. Kada se prvi put pojavio kao ulična droga tijekom 1960-tih PCP je ubrzo dobio reputaciju kao droga koja izaziva loše reakcije te da konzumiranje nije vrijedno rizika. Unatoč tome, neki konzument nastavljaju upotrebljavati PCP zbog osjećaja snage, moći i neranjivosti koji u njima izaziva no i zbog osjećaja tuposti koje PCP stvara. Neki od nepovoljnih psiholoških efekata koji su prijavljeni: simptomi koji oponašaju shizofreniju kao što su sumanutost, halucinacije, paranoja, dezorijentirane misli i osjećaj distanciranja od vlastitog okruženja; promjene raspoloženja (simptomi anksioznosti); gubitak pamćenja, poteškoće u govoru i razmišljanju, depresija, gubitak težine (ovi simptomi mogu biti prisutni i godinu dana nakon prestanka konzumiranja); stvaranje ovisnosti.[2]

Neugodni štetni učinci nastali konzumiranjem halucinogena nisu rijetki. Razlog tome može biti velik broj psihoaktivnih sastojaka u bilo kojem obliku halucinogena. U niskim do umjerenim dozama psihološki efekti PCP-a uključuju blagi porast brzine disanja i izraženi porast krvnog pritiska i pulsa. Disanje postaje plitko, te se mogu pojaviti ushićenost i obilno znojenje, generalna utrnulost ekstremiteta i gubitak mišićne koordinacije.[2]

U većim dozama krvni pritisak, puls i brzina disanja opadaju. To može biti praćeno mučninom, povraćanjem, zamagljenim vidom, kolutanjem očiju, slinjenjem, gubitkom ravnoteže i vrtoglavicom. Konzumenti PCP-a su često dovedeni na hitnu službu zbog predoziranja ili zbog ozbiljnih nepovoljnih psiholoških efekata. Dok su inotksinirani, konzumenti PCP-a mogu postati nasilni ili suicidalni te stoga mogu predstavljati opasnost za samog sebe ali i za druge. Velika doza PCP-a može također prouzrokovati napade, komu ili smrt (iako je smrt češće rezultat slučajno ozljeđivanja ili samoubojstva za vrijeme intoksikacije PCP-om). PCP može također imati sedativni efekt te u interakciji s drugim depresantima centralnog živčanog sustava poput alkohola i benzodiazepina može dovesti do kome.[2]

Niske doze mogu izazvati ponašanja bez razmišljanja, euforiju, osjećaj praznine, omamljenost, agresivnost, ratobornost i impulzivnost, a visoke doze uzrokuju ubrzan srčani ritam, povišen krvni tlak, crvenjenje, znojenje, vrtoglavicu, obamrlost ili otupljenost koja može trajati više dana. Intoksikacija i promjena ponašanja može početi za desetak minuta i trajati četiri do šest sati. Posljedice su često nepredvidive, a nerijetko vode trajnim psihozama i agresivnosti. Kod uzimanja velikih količina moguća su oštećenja srca, pluća, koma, gubitak svijesti, prsnuće krvnih žila mozga, moždani udar, a u najtežim slučajevima i smrt. Korisnike PCP-a često odvode u hitnu zbog predoziranja ili popratnih posljedica kao što su agresivnost ili suicidalno stanje.[5]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b c d Narodne novine br. 13 Popis droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti droga te tvari koje se mogu uporabiti za izradu droga. Broj dokumenta u izdanju: 259; Stranica tiskanog izdanja: 73; Donositelj: Ministarstvo zdravstva Republike Hrvatske; Nadnevak tiskanog izdanja: 6. veljače 2019.; pristupljeno 22. siječnja 2020.
  2. a b c d e f g h Ured Vlade RH za suzbijanje zlouporabe droga PCP Uvjeti korištenja: Sadržaji s ovih stranica mogu se prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora (osim u slučaju kada je izričito navedeno da je sadržaj prenesen iz drugog izvora). Dakle, ponovna upotreba je dopuštena uz uvjet da bude naveden izvor podataka; zadnja izmjena 12. ožujka 2014.; pristupljeno 13. prosinca 2019.
  3. a b c d e f Reci NE drogama! PCP ; Sadržaj je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.; 6. ožujka 2008. ; pristupljeno 13. prosinca 2019.
  4. Zadarski list Petra Mičić: Nova vrsta droge izaziva trajne psihoze; 15. ožujka 2010.; pristupljeno 13. prosinca 2019.
  5. Zadarski list Petra Mičić; Nova vrsta droge izaziva trajne psihoze ; 15. ožujka 2010.; pristupljeno 30. prosinca 2019.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]