Prema Metacriticu, album je primljen izrazito povoljno jer je postotak pozitivnih recenzija 86 od 100.[1]
Joe Tangari s Pitchforka bio je oduševljen i napisao kako je Calexico konačno usavršio svoje glazbeničke vještine i dostavio gotovo savršen album: "Calexico je uvijek prijetio napraviti spektakularan album, a tome su približili 1998. s The Black Light, ali su se posljednje tri godine brušenja svojih vještina isplatile na načine koje nitko nije mogao predvidjeti. Feast of Wire doziva nevjerojatni, pomno čuvani arsenal žanrova, tekstura i slika da vas transportira na zaboravljena mjesta Jugozapada i stavlja vas u cipele ljudi koji zure preko granice u oba smjera. Je li ovo album za koji smo uvijek znali da imaju u sebi, ali se bojali da ga nikad neće snimiti."[2]
Adrien Begrand s PopMattersa nije dijelio toliko oduševljenje, ali je ipak album ocijenio u iznimno pozitivnim tonovima: "Calexicov Feast of Wire ni u kom slučaju nije klasik, ali je dobar, solidan album sastava koji se pokazuje kao pouzdan dostavljač konzistentno dobrih albuma. Radi se o albumu kojem se mora dopustiti da ga se dublje upozna, a kad mu se dadne prilika, pokazuje se opojnim."[3]
Aleksandar Dragaš je u svojoj recenziji za Vip.hr napisao kako je jedini problem albuma što nema nijedan upečatljiv hit, iako je pohvalio poigravanje žanrovima i filmsku kvalitetu glazbe: "Feast of Wire najzaokruženiji je i najpristupačniji album Calexica, posebice interesantan za publiku odraslu uz Toma Waitsa i Los Lobos."[4]