FIFA Zlatna lopta (FIFA Ballon d'Or) svečana je ceremonija na kojoj Svjetska nogometna organizacija FIFA svake godine dodjeljuje godišnje nagrade najboljima u prethodnoj godini.
Ceremonija nosi naziv prema najvažnijoj nagradi FIFA Ballon d'Or koja se dodjeljuju za najboljeg nogometaša. Osim nje dodjeljuju se i nagrade za najbolju nogometašicu (od 2001.), za najbolje trenere i muškom i ženskom nogometu (od 2010.) godine, a koje biraju treneri i kapetani svih svjetskih nogometnih reprezentacija.
Osim tih nagrada FIFA dodjeljuje i posebne nagrade: fair-play nagrada (od 1991.), predsjednička nagrada (od 2001.), nagrada Puškaš (od 2009.) za najbolji pogodak godine od te 11 FIFA FIFPro World XI nagrada za 11 igrača koji čine momčad godine.
Od 1993. do 2007. godine dodjeljivala se i nagrada reprezentaciji s najvećim napretkom na FIFA ljestvici svjetskog poretka, a za najbolju reprezentaciju svijeta do 2006. godine.
Samo 2008. i 2009. godine dodijeljene su Nagrade za razvoj, a 2004. i 2005. dodijeljene su Nagrade za najbolje interaktive igrače.
Nagrada FIFA Zlatna lopta (FIFA Ballon d'Or) pod ovim novim nasljednica je nagrade "Fifin igrač godine" koja se za nogometaše dodjeljivala se od 1991. do 2009., a 2010. godine sjedinjena je s nagradom "Ballon d'Or" francuskog nogometnog časopisa France Football, koja se dodjeljivala od 1956. do 2009. godine.
Najmlađi pobjednik u obje konkurencije je Ronaldo, koji ju je osvojio 1996. s 20 godina. Ponovno ju je osvajao 1997. i 2002. Lionel Messi je nagradu osvojio 4 puta i to zaredom od 2009. do 2012. godine, a Cristiano Ronaldo tri puta (2008., 2013. i 2014.). Marta je jedina koja je osvojila nagradu pet puta za redom, dok su još Ronaldo, Ronaldinho i Mia Hamm nagradu osvajali dvije godine uzastopno. Ronaldo i Zinedine Zidane jedini su trostruki pobjednici. Najstariji pobjednici su: Luka Modrić koji ju je osvojio 2018. s 33 godine te Fabio Cannavaro koji ju je osvojio 2006. s također 33 godine. Najstarija pobjednica je Hamm, koja je pobijedila 2002. s 30 godina.
Nakon kritika iz raznih medija zbog nekih upitnih nominacija u prijašnjim godinama, FIFA je 2004. sastavila popis 35 nogometaša i 21 nogometašice s kojeg su izbornici nacionalnih reprezentacija i, po prvi put, kapetani reprezentacija te predstavnici FIFPro-a (svjetske organizacije profesionalnih nogometaša) mogli birati najbolje.[1]
U procesu biranja svaki trener dobiva tri glasa vrijedna pet bodova, tri boda i jedan bod, a pobjednici su oni koji skupe najviše bodova.
Kritike muškog izbora išle su i u smjeru da nijedan igrač aktivan izvan Europe nikad nije bio nominiran za nagradu. Juan Román Riquelme jedini je igrač nominiran za nagradu koji je tijekom godine igrao za momčad izvan Europe, u Boca Juniorsima na posudbi iz Villarreala. Iako su igrači nekoliko nacionalnosti s tri kontinenta bili nominirani i osvojili nagradu, svi su igrali za europske klubove u vrijeme svoje nominacije ili pobjede.
Sugerirano je i kako su igrači aktivni u velikim neeuropskim ligama (kao što su argentinska, brazilska ili meksička liga), uglavnom preskakani u procesu nominiranja za nagradu. Brazilski su klubovi osvojili prva tri izdanja Svjetskog klupskog nogometnog prvenstva, a ipak nijedan igrač iz tih momčadi nije nominiran za igrača godine, dok su europski prvaci koje su brazilski klubovi pobijedili u posljednja dva finala imali više od pet nominiranih igrača.
1) 1956.-1994.: Izabirani samo europski nogometaši.
2) 1995.-2006.: Izabirani samo igrači europskih nogometnih klubova.
3) Kao FIFA-ina Zlatna lopta, zajedno s FIFA-om 2010.-2015.
Podrobniji članak o temi: Dodatak:Popis osvajačica nagrade FIFA Svjetska igračica godine
.svg){kind=small}
