Ezio Mizzan
Ezio Mizzan (Trst, 1905. – Rawalpindi, Pakistan, 26. ožujka 1969.) bio je talijanski diplomat.
Rođen je u Trstu, u talijanskoj obitelji koja je potjecala iz Pazina, u Istri. Diplomirao je u Rimu, a 1932. započeo je diplomatsku karijeru. Godine 1941. prisustvovao je natjecanju u Breslau (sada Wrocław) na kojem su sudjelovali, između ostalih, hitlerova mladež, pripadnici Gioventù Italiana del Littorio i ustaška mladež. Napisao je reportažu o druženju talijanske i njemačke omladine, napominjući da se druga europska izaslanstva mladeži nisu toliko bratimila, ali je primijetio da odnos talijanske i njemačke omladine još uvijek nije dovoljno srdačan.[1] Služio je Italiji do trenutka kada je proglašena Salska Republika.[2]
U godinama između kraja Drugog svjetskog rata i rođenja Talijanske Republike (talijanski: ricostruzione) njegovo poznavanje situacije i ljudi na istarsko-julijskom području bilo je dragocjeno u rješavanju problema vezanih uz te krajeve, čija bi sudbina bila odlučena eventualnim mirovnim ugovorom.[2]
Godine 1946. poslan je u Kinu, gdje je postao konzul Hankoua. Na kraju je postao prvi tajnik talijanskog veleposlanstva u Nanjingu, a kada je talijanski veleposlanik 1950. pobjegao u Italiju, otpravnik poslova.[3][4] Time je postao najviši talijanski dužnosnik u Kini u teškim vremenima dolaska komunizma i izbijanja Korejskog rata.[4][5]
Budući da Italija nije mogla odlučiti hoće li priznati novu kinesku vladu, ali u isto vrijeme nije pomaknuo talijanske diplomate iz stare prijestolnice Nanjinga, pozvao je da se donese čvrsta odluka: ili priznati novu vladu , za što su mnogi mislili da je u svakom slučaju neizbježno, ili prekinuti sve diplomatske odnose, rasformirati veleposlanstvo i pustiti talijanske diplomate da se vrate kući.[6]
Italija je na kraju odabrala drugu opciju, a Mizzan je uspio dobiti vizu iz Kine i stići do Hong Konga u prosincu 1951.[6] Opozivom Mizzana, diplomatska mreža između Kine i Italije, praktički započeta s Markom Polom, a službeno započeta 1866., bila je okončana, da bi se ponovno pokrenula 20 godina poslije.[7][8]
Nakon svog rada u Kini, Mizzan je postao kancelar talijanskog veleposlanstva u New Delhiju. Godine 1959. postao je talijanski veleposlanik u Tajlandu, što je ostao do kolovoza 1965.[9] Zatim je postao talijanski veleposlanik u Pakistanu, u teškim vremenima kada je bio pod vlašću feldmaršala Ayub Khana. Umro je u pakistanskom glavnom gradu Rawalpindiju 26. ožujka 1969. Godinama prije imenovan je velikim časnikom Reda za zasluge Talijanske Republike.[10][11]
- ↑ Ponzio, Alessio. 2015. Shaping the New Man Youth Training Regimes in Fascist Italy and Nazi Germany. University of Wisconsin Press. str. 181. ISBN 9780299305840
- ↑ a b LACRIME D' ESILIO - foto. L'Arena di Pola. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. travnja 2021. Pristupljeno 13. travnja 2021.
- ↑ Beltrame, Stefano. 2019. Breve storia degli italiani in Cina. Luiss. str. 44, 240. ISBN 9788861053908
- ↑ a b NANCHINO, APRILE 1952: DAI RAPPORTI RISERVATI DEL NOSTRO 'AMBASCIATORE' MIZZAN. Limes. 3. siječnja 1995. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. travnja 2021. Pristupljeno 13. travnja 2021.
- ↑ Moccia, Vincenzo. 2014. La Cina di Ciano. libreriauniversitaria.it. str. 155–160. ISBN 978-8-862-92514-3
- ↑ a b Storia & Diplomazia Rassegna dell'Archivio Storico del Ministero degli Affari Esteri (PDF) (1). Ministry of Foreign Affairs. Veljača 2013: 40–43. Pristupljeno 14. travnja 2021. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ Beltrame, Stefano. 2019. Breve storia degli italiani in Cina. Luiss. ISBN 9788861053908
- ↑ STEFANO BELTRAME E LA SUA "BREVE STORIA DEGLI ITALIANI IN CINA". diplosor.wordpress.com. 23. studenoga 2019. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. travnja 2021. Pristupljeno 13. travnja 2021.
- ↑ Foreign Affairs Bulletin Volume 5. Information Department, Ministry of Foreign Affairs. 1965. str. 103
- ↑ Mizzan Sig. Ezio. Presidenza della Repubblica. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. travnja 2021. Pristupljeno 13. travnja 2021.
- ↑ Thailand. Krasūang kān-Tāng Prathēt. Krom Sāranithēt. 1961. Foreign Affairs Bulletin Volume 1. Department of Information, Ministry of Foreign Affairs. str. 67–79CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)