Prijeđi na sadržaj

Energija u Sjevernoj Europi

Izvor: Wikipedija
Ovaj je članak dio projekta energetika na kojem radi grupa suradnika s Fakulteta strojarstva i brodogradnje.
Mole se ostali suradnici da NE uređuju ovaj članak dok je ova obavijest prisutna.
This article is the part of the Wikiproject energetika. Other users are asked not to interfere while the author of this article is editing it.
(Po prestanku rada na projektu uklonite ovaj predložak. Pogledajte upute.)
Slika 1. Zemlje Sjeverne Europe[1]

1. Uvod

[uredi | uredi kôd]

Sjeverna Europa je europska regija koja obuhvaća deset zemalja (Danska, Estonija, Finska, Island, Irska, Latvija, Litva, Norveška, Švedska i Ujedinjeno Kraljevstvo) i pet nezavisnih teritorija (Ålandsko Otočje, Kanalski Otoci, Farski Otoci, Otok Man i Svalbardsko Otočje).[1]

1.1  Opći podaci

[uredi | uredi kôd]

1.1.1 Broj stanovnika

[uredi | uredi kôd]

Najmnogoljudnije zemlje Sjeverne Europe su zemlje Skandinavije (Norveška, Švedska i Finska) te UK i Irska. (Tablica 1)[2]

Neki od gradova sjeverne Europe najvećeg demografskog i ekonomskog značaja su London, Stockholm, Kopenhagen, Oslo, Helsinki uglavnom glavni gradovi zemalja.

Tablica 1: Broj stanovnika[2]
Zemlja Broj stanovnika
Danska 5 932 654
Estonija 1 365 884
Finska 5 563 970
Island 387 758
Irska 5 194 336
Litva 2 857 279
Latvija 1 883 008
Švedska 10 521 556
Norveška 5 488 984
Ujedinjeno Kraljevstvo 67 790 155

1.1.2 Površina

[uredi | uredi kôd]

Najveće zemlje sjeverne Europe su Finska, Norveška i Švedska (koja je i četvrta najveća zemlja u Europi.)

Tablica 2: Površina zemalja[3]
Zemlja Površina u km2
Danska 42 838
Estonija 45 339
Finska 338 472
Irska 68 466
Island 103 000
Latvija 64 594
Litva 65 286
Norveška 384 483
Švedska 447 425
Ujedinjeno Kraljevstvo 242 500

1.1.3 Geologija i reljef

[uredi | uredi kôd]

Najstariji je dio Europe Baltički štit, koji obuhvaća dio Skandinavije, Finsku i poluotok Kolu. To područje, građeno od vrlo starih stijena (kristalični škriljevci, gnajs i dr.), bilo je nabrano u pretkambrijsko doba, ali su ga vanjske sile (denudacija, erozija i glacijalna erozija) poravnale u geološkoj prošlosti, tako da je danas to plitka zavala s Baltičkim morem u sredini.

Sjeverozapadna Europa nabirala se u paleozoiku. U starijem paleozoiku (silur i devon) nabralo se Kaledonsko gorje, koje se pruža od sjeverne Irske preko Škotske duž zapadne Skandinavije prema sjeveru (dijelovi su Kaledonskoga gorja i Nova Zemlja, Zemlja Franje Josipa, Svalbard).[4]

1.1.4 Klima

[uredi | uredi kôd]

Klima je uglavnom oceanska (Cfb), vlažna kontinentalna klima (Dfb), subarktička klima (Dfc) i tundra (ET)[5]

Slika 2. Prikaz klime u sjevernoj Europi (Köppenova klasifikacija)[5]














1.2 Makroekonomski podaci

[uredi | uredi kôd]
Tablica 3: Makroekonomski podaci[2][6][7]
Zemlja BDP (u milijunima USD) BDP per capita (u USD) Stopa inflacije Stopa zaposlenosti
Danska 395 403 66 983 4,1% 80,1%
Estonija 38 100 28 332 10% 81,9%
Finska 280 825 50 536 4,5% 78,4%
Island 27 841 72 903 8,6% 84,1%
Irska 529 244 104 038 5,2% 78,2%
Litva 70 334 24 826 9,9% 79%
Latvija 41 153 21 851 9,3% 77%
Švedska 585 939 55 873 6,9% 82,2%
Norveška 579 267 106 148 5,8% 80,9%
Ujedinjeno Kraljevstvo 3 070 667 45 850 7,7% 75,7%

Uočljivo je iz tablice da najveći BDP imaju Ujedinjeno Kraljevstvo (ujedno i članica G7),[8] Norveška, Švedska te Irska. U spomenutim zemljama je uglavnom i najveći BDP per capita. Island ima relativno velik BDP per capita no to se može pripisati tome da od svih navedenih imaju najmanje stanovnika.

Visoke stope inflacije (u pojedinim zemljama poput Litve, Latvije i Estonije čak i 10%) uglavnom su posljedica ekonomske krize uzrokovane pandemijom COVID-19.[9]

1.3 Prikaz podataka o energiji

[uredi | uredi kôd]

Općenito se podaci o energiji zasebno prikupljaju za različite energente, poput nafte, prirodnog plina ili ugljena. Kao takvi, saldo sustavi energenata pružaju najjednostavniji način prikaza podataka za pojedini energent, izražen u fizičkim jedinicama. Na primjer, to mogu biti džuli ili kubni metri za prirodni plin ili tone za ugljen. Takav pristup koristi Međunarodna agencija za energetiku (IEA) u svojim knjigama o gorivima, obnovljivim izvorima energije i elektricitetu, kao i u sveobuhvatnoj svjetskoj statistici energetike - koja kombinira informacije za sve izvore energije zajedno.

Međutim, budući da se energetski proizvodi na kraju koriste zbog svoje energetske vrijednosti i mogu se pretvarati jedan u drugi putem različitih procesa transformacije, potrebno je kombinirati saldo sustave energenata kako bismo dobili prikaz energetskog sustava. Za to je potrebno razviti energetsku bilancu.

Energetska bilanca nam pomaže razumjeti kako se proizvodi međusobno transformiraju, istaknuti različite odnose među tim proizvodima i prikazati kako se sve vrste energije konačno koriste.[10]

Metodologija koju koristi IEA u skladu je s Međunarodnim preporukama za energetsku statistiku (IRES) koje je usvojila Komisija za statistiku UN-a 2011.[11]

2. Proizvodnja primarne energije

[uredi | uredi kôd]

2.1 Uvod

[uredi | uredi kôd]

Primarna energija obuhvaća energiju uzetu iz prirode bez naknadne pretvorbe, u što spada kemijski potencijal fosilnih goriva, drva ili biomase, nuklearna energija, kinetička energija vjetra, potencijalna energija vodenih tokova, te toplinska energija geotermalnih izvora.      

Oblici primarne energije: neobnovljivi (komercijalni ili konvencionalni) i obnovljivi (tradicionalni, komercijalni ili konvencionalni, novi ili alternativni).

Neobnovljivi

[uredi | uredi kôd]

U neobnovljive oblike primarne energije spadaju: fosilna goriva, nafta, plin, ugljen, treset te nuklearna energija.

Njihov je ciklus nastanka (otprilike 300 milijuna godina za fosilna goriva) značajno dulji period od onoga u kojem ćemo ih utrošiti (otprilike 200 milijuna godina).

Obnovljivi

[uredi | uredi kôd]

Neki od glavnih primjera obnovljive primarne energije su: balega, drvo (tradicionalna biomasa), biomasa, biogoriva, hidroenergija, energija vjetra, sunčeva energija, geotermalna energija, energija mora i mnogi drugi.

Potencijal obnovljivih izvora energije se obnavlja u kratkom vremenu što je razmjerno vremenu korištenja. Tradicionalni izvori energije kao što su nekomercijalna biomasa i balega predstavljaju one koji ne ulaze u energetske bilance zato što se ne preprodaju pa iz tog razloga čine značajan dio primarne energije u mnogim zemljama. Glavni komercijalni ili konvencionalni obnovljivi izvor je hidroenergija, iako danas dolaze neke nove (alternativne) primarne energije kao što su vjetar, geotermalna energija i sunčeva toplina.[12]


Tablica 4. Proizvodnja primarne energije (u TJ) po vrsti energenata 2021. godine (izvor IEA)[13]
Ugljen Sirova nafta Prirodni plin Nuklearna energija Hidroenergija Obnovljivi izvori energije (vjetar i solar) Biomasa Ukupno
Danska - 139 277 45 069 - 59 65 326 125 572 375 303
Estonija 106 065 - - - 89 3 727 77 245 187 126
Finska 10 171 - - 257 433 56 758 30 477 442 617 797 456
Latvija 20 - - - 9 748 570 103 148 113 486
Litva 197 1 198 - - 1 381 5 589 72 530 80 895
Irska 5 347 - 52 880 - 2 700 35 684 27 345 123 956
Island - - - - 49 778 170 120 78 219 976
Norveška 3 408 4 108 247 4 220 715 - 518 160 42 997 72 435 8 965 962
Švedska 2 525 - - 575 749 255 910 127 308 518 218 1 479 710
Ujedinjeno Kraljevstvo 29 084 1 777 369 1 176 504 500 373 18 054 278 954 455 808 4 236 146

2.2 Veliki proizvođači

[uredi | uredi kôd]

Najveći proizvođači primarne energije su Norveška, Ujedinjeno Kraljevstvo, Finska i Švedska. Njihova je primarna energija pretežito bazirana na sirovoj nafti i prirodnom plinu, no velik udio, pogotovo u Norveškoj, drži i hidroenergija. Jasna je korelacija između proizvodnje primarne energije i BDP-a.

Unatoč nastojanju prema obnovljivim izvorima i dalje najveći dio primarne energije je u konvencionalnim energentima.

Slika 3. Geografski prikaz najvećih proizvođača primarne energije[13]




















2.3 Hidroenergija

[uredi | uredi kôd]

Velik udio primarne energije čini hidroenergija koja, izuzevši konvencionalne energente (nafta, prirodni plin), predstavlja oko 10% primarne energije u sjevernoj Europi.

Velik potencijal leži u hidroenergiji jer u regiji prevladavaju klime s velikom količinom oborina. Prema podacima Svjetske banke prosječna količina padalina u regiji iznosi oko 950 mm kiše godišnje. (Tablica 6)[14]

Tablica 5: Količina oborina (izvor World Bank)[14]
Količina oborina (u mm godišnje)
Island 1940
Irska 1118
UK 1220
Norveška 1414
Latvija 667
Finska   536
Švedska 624
Litva 656
Danska 703
Estonija 626
Slika 4. Prikaz oborina u sj. Europi[14]










2.4 Nuklearna energija

[uredi | uredi kôd]

U Sjevernoj Europi se u 2021. godini proizvelo oko 1 333 000 TJ primarne energije u obliku nuklearne energije. Proizvođači te energije su Finska, Švedska i Ujedinjeno Kraljevstvo.

Švedska ima šest nuklearnih reaktora u funkciji, s kombiniranim neto kapacitetom od 6,9 GWe. U 2021.godini nuklearke su proizvele 30,8% električne energije u zemlji, dok je u Ujedinjenom Kraljevstvu na taj način proizvedeno 14,8% električne energije. Ujedinjeno Kraljevstvo ima 9 operabilnih nuklearnih reaktora ukupnog neto kapaciteta 5,9 GWe[15]

3. Uvoz i izvoz energije

[uredi | uredi kôd]

Trgovina (uvoz i izvoz) energenata prikazan je u tablicama (Tablica 6. i 7.)

Tablica 6. UVOZ energenata prema podacima IEA-a za 2021. godinu (u TJ)[13]
Ugljen Sirova nafta Naftni derivati Prirodni plin Biomasa Električna energija Ukupno
Danska 18 899 222 955 195 114 86 773 112 832 72 431 709 110
Estonija 141 - 84 230 16 757 4 160 26 399 131 686
Finska 68 619 360 085 216 133 88 330 26 154 88 171 847 492
Latvija 897 - 81 368 40 359 23 694 16 799 163 117
Litva 6 837 345 937 42 651 83 854 12 243 44 924 536 445
Irska 39 361 127 298 213 843 130 370 6 634 8 808 526 312
Island 4 322 - 27 998 882 - 33 203
Norveška 33 983 102 002 258 630 5 665 20 506 29 646 450 434
Švedska 66 219 806 400 247 442 50 416 79 606 30 028 1 280 110
Ujedinjeno Kraljevstvo 159 821 1 809 795 1 048 081 1 807 223 205 994 103 474 5 134 389

Iz Tablice 6. vidljivo je da su najveći uvoznici energenata Ujedinjeno Kraljevstvo, Švedska te Danska i Finska.

Najveći dio energenata koji se uvozi i dalje spada među konvencionalne izvore energije (nafta i plin).

Tablica 7. IZVOZ energenata prema podacima IEA-a za 2021. godinu (u TJ)[13]
Ugljen Sirova nafta Naftni derivati Prirodni plin Biomasa Električna energija Ukupno
Danska -4 635 -49 178 -292 003 -59 641 -2 210 -42 161 -449 829
Estonija -534 -44 122 -34 268 - -24 644 -13 403 -116 971
Finska -4 188 - -372 180 - -2 594 -24 016 -402 978
Latvija -125 - -12 468 - -56 303 -9 172 -78 067
Litva -16 -1 547 -243 923 -18 080 -12 309 -14 778 -290 652
Irska -237 - -63 198 - -695 -6 887 -71 016
Island - - - - - - -
Norveška -2 294 -3 366 657 -710 481 -4 008 827 -4 437 -92 948 -8 185 643
Švedska -697 -63 164 -633 900 -2 037 -24 388 -122 072 -846 258
Ujedinjeno Kraljevstvo -29 904 -1 468 957 -776 704 -245 210 -13 877 -14 996 -2 549 648

Iz Tablice 7. uviđa se da je daleko najveći izvoznik energenata Norveška, koja izvozi enormne količine plina i sirove nafte. Drugi najveći izvoznik energenata je Ujedinjeno Kraljevstvo.

Zanimljivo, Island prema podacima IEA-a nije izvozio energente u 2021. godini.

Detaljnija analiza uvoza i izvoza može se naći u poglavlju Ukupna opskrba energije, jer uvoz i izvoz uvelike određuju TES.

Slika 5. Ukupni uvoz i izvoz energenata (u TJ) prema IEA-u za 2021. godinu[13]
Slika 6. Uvoz - izvoz u sjevernoj Europi[13]














4. Ukupna opskrba energije

[uredi | uredi kôd]

4.1 Uvod i definicija

[uredi | uredi kôd]

Ukupna opskrba energije se prema Eurostatu definira na slijedeći način:

"Ukupna opskrba energijom = Primarna proizvodnja + Obnovljeni i reciklirani proizvodi + Uvoz – Izvoz + Promjene zaliha – Međunarodna pomorska skladišta – Međunarodna avijacija"[16]

U Tablica 8. prikazana je ukupna opskrba energije.

Tablica 8. Ukupna opskrba energije prema podacima IEA-a za 2021. (u TJ)[13]
Ugljen Sirova nafta Naftni derivati Prirodni plin Nuklearna energija Hidroenergija Obnovljivi izvori (vjetar i solar) Biomasa Električna energija Toplina Ukupno
Danska 41 417 324 676 -59 731 78 279 - 59 65 326 237 118 17 528 2 309 706 980
Estonija 119 380 -45 053 45 184 15 763 - 89 3 727 62 230 9 468 - 210 788
Finska 126 814 357 938 -66 108 88 564 257 433 56 758 30 477 464 513 63 965 7 908 1 388 261
Island 4 322 - 23 272 - - 49 778 170 120 960 - - 248 451
Irska 54 647 129 621 126 878 183 250 - 2 700 35 684 33 251 5 699 - 571 730
Latvija 774 2 58 350 40 372 - 9 748 570 71 249 6 381 - 187 446
Litva 7 568 344 410 -226 885 78 556 - 1 381 5 589 72 645 32 557 8 663 324 484
Švedska 72 077 797 301 -417 087 47 648 575 749 255 910 127 308 582 329 -92 045 8 456 1 957 645
Norveška 35 174 877 844 -461 313 209 955 - 518 160 42 997 88 505 -63 302 5 753 1 253 774
Ujedinjeno Kraljevstvo 240 672 2 124 699 240 450 2 751 314 500 373 18 054 278 954 648 111 88 479 - 6 891 104

Promet energenata u sjevernoj Europi je opsežan, veliki proizvođači primarne energije ujedno su i države koje izvoze mnogo energenata. U slučaju država nekih država (UK, Švedska, Finska) velik je i uvoz usprkos tome što se mnogo energije proizvodi i izvozi. Takvu činjenicu možemo pravdati stabilnom ekonomijom, preprodajom energenata te nastojanjem da se jača energetska neovisnost.

Najveću opskrbu energijom imaju Ujedinjeno Kraljevstvo, Švedska, Norveška i Finska.[13]

4.2 Primarna energija u kontekstu ukupne opskrbe energijom

[uredi | uredi kôd]

U sljedećoj tablici prikazan je udio primarne energije u ukupnoj opskrbi energije.

Tablica 9. Udio primarne energije u ukupnoj opskrbi energijom[13]
Primarna energija (TJ) Ukupna opskrba (TJ) Udio
Danska 375303 706980 53%
Estonija 187126 210788 89%
Finska 797456 1388261 57%
Irska 123956 571730 22%
Island 219976 248451 89%
Latvija 113486 187446 61%
Litva 80895 324484 25%
Švedska 1479710 1957645 76%
Ujedinjeno Kraljevstvo 4236146 6891104 61%

Iz tablice se vidi da države s malo stanovnika (Island, Estonija) imaju jako visok udio vlastite primarne energije u konačnoj opskrbi energijom. Irska i Litva imaju malen udio vlastite primarne energije (oko četvrtine) te se uvelike oslanjaju na uvoz energenata. Ostale zemlje imaju udio od 50-75% što im omogućava fleksibilnost u trgovanju energentima.

Norveška je izostavljena iz tablice jer je jako velik postotni udio primarne energije u ukupnoj opskrbi (oko 700%). Takav podatak uz Sliku 5 i Sliku 6 pokazuje veliku izvoznu moć Norveške.

Slika 7. Ukupna opskrba energije u sjevernoj Europi[13]














Može se uvidjeti da podaci sa Slike 7. djelomično odgovaraju podacima sa Slike 3. tj. da ukupna opskrba energijom prati količinu primarne energije. Takva tvrdnja posebno vrijedi za države s velikim udjelom primarne energije u ukupnoj opskrbi (Island, Latvija, Estonija). (vidi Tablica 9).

5. Proizvodnja električne energije

[uredi | uredi kôd]

5.1 Uvod

[uredi | uredi kôd]

Proizvodnja električne energije temelji se na iskorištavanju električne potencijalne energije koja proizlazi iz procesa odvajanja elektrona iz elektronskih omotača atoma. Ovo odvajanje može se postići različitim metodama energetske pretvorbe, uključujući elektromehaničku (elektromagnetska indukcija), termo-električnu (Seebeckov učinak ili efekt), termo-ionsku, fotoelektričnu (fotoelektrični učinak ili fotoefekt, primjerice u fotonaponskim ćelijama), izravnu pretvorbu kemijske energije u električnu energiju putem gorivih članaka te magneto-hidrodinamički generator. Ovaj raznovrstan skup tehnologija omogućuje učinkovitu proizvodnju električne energije iz različitih izvora.[17]

Tablica 10. Proizvodnja električne energije po izvoru prema podacima IEA-a za 2021. (u GWh)[13]
Ugljen Sirova nafta Prirodni plin Biogorivo Otpad Nuklearna Hidroelektrane Vjetroelektrane PV moduli Plima Geotermalna Ukupno
Danska 4 364 258 1 536 7 741 1 765 - 16 16 054 1 309 - - 33 043
Estonija 4 289 - 42 1 730 151 - 25 731 305 - - 7 273
Finska 5 304 216 3 930 13 200 1 026 23 598 15 766 8 133 305 - - 71 478
Island - 2 - - - - 13 827 6 - - 5 788 19 623
Irska 3 051 1 441 15 330 641 671 - 1 036 9 668 79 - - 31 917
Latvija - - 2 128 862 - - 2 708 141 7 - - 5 846
Litva - 95 1 221 543 380 - 1 094 1 362 191 - - 4 886
Švedska 677 394 373 9 557 5 080 52 777 71 127 27 108 1 507 - - 168 600
Norveška - 400 - 35 - - 144 339 11 769 - - - 156 543
Ujedinjeno Kraljevstvo 7 490 1 541 124 154 35 323 11 755 45 868 6 879 64 460 12 384 4 - 309 858

Uvod u proizvodnju električne energije u europskom kontekstu predstavlja izazovan, ali i iznimno važan segment globalnih napora usmjerenih prema održivom razvoju i smanjenju emisija stakleničkih plinova. Europska Unija (EU) postavlja ambiciozne ciljeve u sklopu svoje energetske tranzicije, težeći prema nisko-ugljičnom gospodarstvu i povećanoj održivosti.

Jedan od ključnih elemenata ovog puta prema energetskoj transformaciji leži u aktivnom poticanju obnovljivih izvora energije. Ovi izvori, poput solarnih, vjetroelektrana, hidroelektrana te drugih obnovljivih resursa, imaju presudnu ulogu u smanjenju ovisnosti o fosilnim gorivima te minimiziranju negativnih utjecaja na okoliš. U cilju postizanja održivosti i udovoljavanja postavljenim normama, EU se obvezala na značajno povećanje udjela obnovljivih izvora u ukupnoj proizvodnji električne energije (postavljen cilj postizanja klimatske neutralnosti do 2050. godine).

Energetski sektor postaje pokretačka snaga prema održivom društvu, te se od proizvođača energije očekuje da preuzmu vodeću ulogu u inovacijama, tehnološkom napretku i primjeni novih, ekološki prihvatljivih rješenja.

U ovom kontekstu, osvrt na tehnološki napredak, istraživanje i razvoj novih metoda proizvodnje energije, kao i poticanje energetske učinkovitosti postaju ključni elementi strategije. Uvođenje pametnih mreža, skladištenje energije i povećana upotreba digitalnih tehnologija samo su neki od aspekata koji dodatno oblikuju pejzaž proizvodnje električne energije.[17]

Grafikon 1. Proizvodnja električne energije u sj. Europi[13]












Najveći proizvođači električne energije su ponovno gospodarski najrazvijenije zemlje te veliki proizvođači primarne energije - Ujedinjeno Kraljevstvo, Norveška, Švedska i Finska.[13]



6. Konačna potrošnja

[uredi | uredi kôd]

6.1 Konačna potrošnja energije (TFC)

[uredi | uredi kôd]

Konačna potrošnja energije (TFC - eng. Total Final Consumption) je energija koju stvarno koriste krajnji potrošači – energija koja se koristi u domovima, prijevozu i poduzećima.[18]

6.2 Sektorska potrošnja

[uredi | uredi kôd]

U Tablici 9. prikazani su podaci o sektorskoj konačnoj potrošnji energije.

Tablica 11. Konačna potrošnja energije po sektoru (u TJ) (prema podacima IEA-a za 2021. godinu)[19]
Industrija Prijevoz Stanovanje Komercijalne i javne djelatnosti Poljoprivreda i šumarstvo Ribarstvo Neenergetska upotreba Nespecificirano
Danska 94056 164284 171284 76295 23744 4564 9332 1667
Estonija 17114 33345 39556 19749 4606 14 7405 11
Finska 432746 162366 200467 115438 27756 1321 62013 10288
Irska 90544 143476 127767 75657 9185 752 9938 -
Island 54357 12749 20189 20529 1674 9024 5629 1543
Latvija 36464 43873 46708 23014 8602 255 4007 205
Litva 42844 88569 58849 24065 4746 - 47794 383
Norveška 262907 187689 163831 115381 12701 12517 103294 1304
Švedska 486741 277629 301468 167827 24711 564 71037 -
Ujedinjeno Kraljevstvo 840756 1384667 1516644 653425 51522 6551 273290 47996

Iz tabličnih podataka jasno je vidljivo da zemlje s najvećim BDP-om i razvijenom industrijom troše i najviše energije u sektoru industrije (UK, Švedska, Norveška i Finska).

Također je za uočiti da je potrošnja energije (ponajviše u sektorima Stanovanje, Prijevoz i Komercijalne i javne djelatnosti) proporcionalna broju stanovnika koji žive u zemlji, ponajviše radi veće potrebe za javnim prijevozom i velikim brojem automobila.

Potrošnja u sektoru Poljoprivreda i šumarstvo, u kojem najveće udjele imaju Danska, Finska, Švedska i UK, vidno prati i proizvodnju primarne energije iz biomase. (vidi Tablica 4.)

Očekivano, zemlje koje imaju razvijenu ribolovnu industriju također bilježe i najveće potrošnje energije u sektoru Ribarstvo. Prema podacima Svjetske Banke, najveće ribolovne industrije u sjevernoj Europi imaju Norveška (11. u svijetu), Island (23. u svijetu) i Ujedinjeno Kraljevstvo (27. u svijetu).[20]

Neenergetska upotreba označava ukupnu potrošnju energenata kao sirovine u kemijskoj industriji, proizvodi rafinerija i koksara potrošeni u različitim gospodarskim sektorima, kao i korištenje krutog ugljika za proizvodnju metala i anorganskih kemikalija. Ovaj sektor vrlo je blizak industriji te shodno tome najveće potrošnje bilježe i zemlje s razvijenom industrijom.[21]

Grafikon 2: Finalna potrošnja Industrija (u TJ)[19]
Grafikon 3: Finalna potrošnja Prijevoz (u TJ)[19]






Grafikon 4: Finalna potrošnja Stanovanje (u TJ)[19]


Grafikon 5: Finalna potrošnja Komercijalne i javne djelatnosti (u TJ)[19]















7. Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b UNSD — Methodology. unstats.un.org. Pristupljeno 14. studenoga 2023.
  2. a b c Statistics - Eurostat. ec.europa.eu. Pristupljeno 14. studenoga 2023.
  3. List of the total areas of the world’s countries, dependencies, and territories | Area size, Landmass, Population | Britannica. www.britannica.com (engleski). Pristupljeno 20. studenoga 2023.
  4. Europa | Hrvatska enciklopedija. enciklopedija.hr. Pristupljeno 20. studenoga 2023.
  5. a b Koppen climate classification | Definition, System, & Map | Britannica. www.britannica.com (engleski). 16. listopada 2023. Pristupljeno 20. studenoga 2023.
  6. World Bank Open Data. World Bank Open Data. Pristupljeno 14. studenoga 2023.
  7. World Economic Outlook (October 2023). www.imf.org. Pristupljeno 14. studenoga 2023.
  8. What is the G7? - G7 UK Presidency 2021. web.archive.org. 25. prosinca 2021. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. prosinca 2021. Pristupljeno 30. prosinca 2023.
  9. Economics, Nationwide. 24. siječnja 2023. How Has the Pandemic Impacted Inflation. Nationwide Financial (engleski). Pristupljeno 30. prosinca 2023.
  10. Understanding and using the Energy Balance – Analysis. IEA (engleski). Pristupljeno 14. studenoga 2023.
  11. UNSD — Energy Statistics. unstats.un.org. Pristupljeno 14. studenoga 2023.
  12. Glossary - U.S. Energy Information Administration (EIA). www.eia.gov. Pristupljeno 15. studenoga 2023.
  13. a b c d e f g h i j k l m Energy Statistics Data Browser – Data Tools. IEA (engleski). Pristupljeno 15. studenoga 2023.
  14. a b c World Bank Open Data. World Bank Open Data. Pristupljeno 22. studenoga 2023.
  15. Nuclear Power Today | Nuclear Energy - World Nuclear Association. world-nuclear.org. Pristupljeno 22. studenoga 2023.
  16. Glossary:Total energy supply. ec.europa.eu (engleski). Pristupljeno 30. prosinca 2023.
  17. a b Proizvodnja električne energije. 19. prosinca 2021. Pristupljeno 29. studenoga 2023.
  18. Understanding and using the Energy Balance – Analysis. IEA (engleski). Pristupljeno 29. studenoga 2023.
  19. a b c d e Energy Statistics Data Browser – Data Tools. IEA (engleski). Pristupljeno 29. studenoga 2023.
  20. World Bank Open Data. World Bank Open Data. Pristupljeno 29. studenoga 2023.
  21. non-energy use. www.eionet.europa.eu. Pristupljeno 29. studenoga 2023.