Prijeđi na sadržaj

Energija u Europskoj uniji

Izvor: Wikipedija
Ovaj je članak dio projekta energetika na kojem radi grupa suradnika s Fakulteta strojarstva i brodogradnje.
Mole se ostali suradnici da NE uređuju ovaj članak dok je ova obavijest prisutna.
This article is the part of the Wikiproject energetika. Other users are asked not to interfere while the author of this article is editing it.
(Po prestanku rada na projektu uklonite ovaj predložak. Pogledajte upute.)
Članice EU

Europska unija (EU), kao ključna geopolitička i gospodarska sila, aktivno oblikuje dinamično područje proizvodnje i potrošnje energije, dok implementira ambiciozne planove usmjerene prema održivosti, smanjenju emisija stakleničkih plinova te poticanju inovacija u energetskom sektoru. Sa svojih 27 članica, EU je postavila visoko postavljene ciljeve vezane uz klimatsku održivost i energetsku tranziciju, stvarajući okvir za temeljito istraživanje i implementaciju raznolikih izvora energije. U kontekstu tih planova, Europski zeleni plan (European Green Deal) predstavlja ključnu inicijativu s ciljem postizanja klimatske neutralnosti u EU do 2050. godine. Ovaj plan obuhvaća širok spektar mjera, uključujući energetsku tranziciju, poboljšanje energetske učinkovitosti, poticanje obnovljivih izvora energije te poticanje održive proizvodnje i potrošnje. Važnost/snaga EU:

  • 5,7% svjetske populacije – 448 milijuna stanovnika
  • 16% svjetskog izvoza i uvoza
  • 19% BDP-a svijeta
  • 30% proračuna UN-a
  • najveći svjetski donor humanitarne i razvojne pomoći

EU je jedan od najvećih svjetskih ekonomskih blokova, s značajnim BDP-om koji čini važan udio globalne ekonomske aktivnosti. Raznolikost ekonomija unutar EU, od razvijenih do manje razvijenih zemalja, doprinosi složenosti ekonomske dinamike unutar ovog bloka. Koordinirane ekonomske politike i zajedničko tržište pridonose stabilnosti i rastu BDP-a unutar EU. Ipak, ekonomske razlike između članica često postavljaju izazove u postizanju ravnoteže i održivog ekonomskog razvoja unutar Unije.

Geografski položaj

[uredi | uredi kôd]

Europska unija prostire se preko dijela kontinenta Europe, obuhvaćajući 27 država. Obuhvaća različite planinske lance i nizine, npr. Alpe se protežu kroz nekoliko zemalja EU; mora poput Sjevernog, Baltičkog, Sredozemnog na jugu i Crnog mora na istoku, a tu je i utjecaj Atlantskog oceana i njegovih struja. Europska unija obiluje velikim rijekama poput Dunava, Save i Rajne te mnogih jezera poput Balatona, Ženevskog i Bodenskog jezera.

EU uključuje nekoliko otočnih država i teritorija, poput Malte, Cipra, Balearskih otoka, Kanarskih otoka, Azorskih otoka i drugih, koje imaju svoje korisne karakteristike i ekosustave.

Reljef

[uredi | uredi kôd]

Europska unija obuhvaća različite zemlje s raznolikim reljefom. Sjeverna Europa (Švedska, Finska, Danska) karakterizirana je planinskim lancem na Skandinavskom poluotoku, a dominiraju šume i tundra. Zapadno područje EU (Nizozemska, Irska, Belgija...) bogato je nizinama, a središnji dio planinama i brdima, gdje se mogu pronaći rijeke i jezera. Južni dio Europe (Španjolska, Italija, Portugal, Grčka...) odlikuje se planinskim lancem na Apeninskom i Pirenejskom poluotoku, kršem na Balkanskom poluotoku te obalom koja varira od pješčanih do stjenovitih plaža. S druge strane, istočna EU sadrži nizine i doline brojnih rijeka poput Dunava i Tise.

Klima

[uredi | uredi kôd]

Klima Europske unije raznolika je zbog geografske raspodjele i reljefa različitih zemalja koje čine EU. U sjevernom dijelu Europe (Švedska, Danska, Finska) vlada snježno-šumska klima čije su zime hladne s obiljem snijega, dok su ljeta topla i umjerena. Zapadna Europa (Nizozemska, Belgija, Francuska, Lukemburg) podložna je kontinentalnoj atlantskoj klimi, karakteristična po svojim umjerenim ljetima te blagim i kišovitim zimama. Srednja Europa (Njemačka, Češka, Slovačka, Austrija...) pokazuje slične klimatske uvjete, odnosno umjerenu kontinentalnu klimu. Za razliku od toga, južna Europa (Španjolska, Portugal, Italija, Grčka...) poznata je po svojoj mediteranskoj klimi s vrućim i suhim ljetima te blagim i vlažnim zimama. Istočna Europa (Rumunjska, Bugarska, Mađarska, Poljska) pokazuje znakove umjerene klime, dok su baltičke zemlje (Litva, Latvija, Estonija) iznimno hladne zimi, a ljeta su svježa.

Makroekonomski podaci

[uredi | uredi kôd]
Makroekonomski podaci[2]
Država Broj stanovnika Površina BDP ( u USD) BDP per capita (u USD) Stopa inflacije u 2022.godini (%) Stopa nezaposlenosti u 2022.godini (%)
EU (ukupno) 447 370 510 4 233 000 km² 16,75 trilijuna 37 432,6 8,8 6,1
Austrija 9 041 851 83 871 km² 470,94 milijardi 52 084,7 8,5 4,7
Belgija 11 685 814 30 688 km² 583,44 milijardi 49 926,8 9,6 5,6
Bugarska 6 465 097 110 994 km² 90,35 milijardi 13 974,4 15,3 4,4
Cipar 1 251 488 9 251 km² 29,25 milijardi 32 048,2 8,4 7,0
Češka 10 672 118 78 867 km² 290,53 milijardi 27 223,0 15,1 2,4
Danska 5 903 037 42 952 km² 400,17 milijardi 67 790,1 7,7 4,2
Estonija 1 348 840 45 339 km² 38,1 milijardi 28 247,1 19,4 5,9
Finska 5 556 106 338 462 km² 282,9 milijardi 50 916,3 7,1 6,8
Francuska 67 971 311 551 695 km² 2,78 trilijuna 40 886,3 5,2 7,4
Grčka 10 426 919 131 957 km² 217,58 milijardi 20 867,3 9,6 12,2
Hrvatska 3 855 600 56 594 km² 71,6 miljardi 18 570,4 10,8 6,7
Irska 5 127 170 70 273 km² 533,14 milijardi 103 983,3 7,8 4,4
Italija 58 940 425 302 073 km² 2,05 trilijuna 34 776,4 8,2 8,1
Latvija 1 879 383 64 589 km² 40,93 milijardi 21 779,5 17,3 6,4
Litva 2 831 639 65 300 km² 70,97 milijardi 25 064,8 19,7 5,6
Lukemburg 653 103 2 586 km² 81,64 milijardi 125 006,0 6,3 4,7
Mađarska 9 643 048 93 026 km² 177,34 milijardi 18 390,2 14,6 3,4
Malta 531 113 316 km² 18,13 milijardi 34 127,5 6,2 2,8
Nizozemska 17 700 982 41 850 km² 1,01 trilijuna 57 025,0 10,0 3,5
Njemačka 83 797 985 357 592 km² 4,08 trilijuna 48 718,0 6,9 3,0
Poljska 36 821 749 322 575 km² 688,13 milijardi 18 688,0 14,4 2,6
Portugal 10 409 704 92 152 km² 255,2 milijardi 24 515,3 7,8 5,8
Rumunjska 19 047 009 238 400 km² 300,69 milijardi 15 786,8 13,8 5,4
Slovačka 5 431 752 49 035 km² 115,46 milijardi 21 256,8 12,8 6,1
Slovenija 2 111 986 20 273 km² 60,06 milijardi 28 439,3 8,8 4,2
Španjolska 47 778 340 506 030 km² 1,42 trilijuna 29 674,5 8,4 13,0
Švedska 10 486 941 528 447 km² 591,19 milijardi 56 373,8 8,4 7,4

Proizvodnja primarne energije

[uredi | uredi kôd]
Slika1 proizvodnja primarne
[3]

[4]

U 2021. godini, primarna proizvodnja energije u Europskoj uniji porasla je na 25,020 petadžula (PJ), što predstavlja povećanje od 4,3% u odnosu na prethodnu godinu. Unatoč tomu, ta brojka i dalje ostaje ispod razine iz 2019. godine. Tijekom godina, primarna proizvodnja većine energenata općenito je rasla od 2020. prema 2021., no vidljivo je smanjenje u razdoblju od 2019. do 2021., prije pandemije COVID-19. Izuzetak čine obnovljivi izvori energije i biogoriva koji su nastavili s pozitivnim dugoročnim trendom rasta. U 2021. godini, obnovljivi izvori energije činili su najveći udio u ukupnoj proizvodnji primarne energije u EU s 40,8%, slijedeći nuklearna toplina (31,2%), kruta fosilna goriva (15,2%), prirodni plin (6,4%), nafta i naftni derivati (3,4%), te neobnovljivi otpad (2,3%). Analiza posljednjeg desetljeća (2011. - 2021.) otkriva negativan trend u proizvodnji primarne energije za kruta fosilna goriva, naftu, prirodni plin i nuklearnu energiju. Najveći pad zabilježen je u proizvodnji prirodnog plina (-63,1%), dok su kruta fosilna goriva i nafta smanjena za 39,1% i 36,0%. S druge strane, proizvodnja obnovljive energije zabilježila je rast od 48,2%, dok je otpad (neobnovljiv) porastao za 24,5%. Ovi podaci ukazuju na očitu promjenu u energetskom sektoru prema održivim izvorima energije, vjerojatno potaknutu povećanom sviješću o klimatskim promjenama i nastojanjima da se smanje emisije stakleničkih plinova. Povećanje udjela obnovljivih izvora energije i biogoriva odražava angažman prema ciljevima smanjenja emisija ugljika i tranziciji prema čistim izvorima energije.[5]

Obnovljivi izvori energije

[uredi | uredi kôd]
Udio obnovljivih izvora energije u proizvodnji električne energije u EU-u (2004. – 2022.)
Bruto raspoloživa energija po gorivu, 2021 (%)

Švedska se često ističe kao lider u korištenju obnovljivih izvora energije, posebno hidroelektrana i vjetroturbina. U 2021. godini, značajan udio njezine potrošnje energije dolazi iz obnovljivih izvora energije. Finska je također poznata po visokom udjelu obnovljivih izvora energije, uključujući hidroelektrane, vjetroelektrane i biomasu. Austrija se ističe po hidroelektranama i drugim obnovljivim izvorima energije, čime ostvaruje značajan udio obnovljive energije u svojoj potrošnji. Danska je lider u korištenju vjetroturbina, a obnovljivi izvori često čine značajan dio njezine ukupne proizvodnje energije. Portugal je postigao značajan napredak u integraciji vjetroturbina i solarnih elektrana, čime ostvaruje visok udio obnovljive energije. Njemačka je također uložila značajne napore u razvoj obnovljivih izvora energije, uključujući vjetroturbine, solarne panele i biomasu.

Neobnovljivi izvori energije

[uredi | uredi kôd]

Neobnovljivi izvori energije često uključuju fosilna goriva poput ugljena, nafte i plina, kao i nuklearnu energiju. Unatoč velikim naporima u tranziciji prema obnovljivim izvorima energije, Njemačka je još uvijek ovisna o fosilnim gorivima, poput ugljena i plina. Međutim, bilježi se smanjenje udjela ugljena tijekom godina. Poljska je poznata po značajnoj upotrebi ugljena u proizvodnji električne energije. Međutim, zemlja također radi na diversifikaciji svojeg energetskog miks-a. Češka također ima značajan udio ugljena u svom energetskom portfelju, ali postoji i interes za povećanje udjela obnovljivih izvora energije. Rumunjska se oslanja na fosilna goriva poput ugljena i nafte, ali postoji napor za povećanje korištenja obnovljivih izvora energije.Bugarska ima nekoliko termoelektrana na ugljen, što doprinosi njezinom udjelu neobnovljive energije.[6]

Bruto raspoloživa energija po gorivu, 2021 (%)
Čvrsta fosilna goriva Treset i proizvodi od treseta Uljni škriljevac i uljni pijesak Nafta i naftni derivati Zemni plin Nuklearna toplina Obnovljivi izvori energije i biogoriva Električna energija Neobnovljivi otpad
EU 11,1 0,1 0,2 34,2 23,3 12,8 17,2 0,0 1,0
Belgija 4,0 0,0 0,0 44,9 23,7 19,0 8,0 0,0 1,0
Bugarska 27,3 0,0 0,0 24,0 14,7 22,2 15,0 0,0 0,4
Češka 30,2 0,0 0,0 22,1 18,2 17,9 12,9 0,0 0,9
Danska 6,4 0,0 0,0 37,2 11,1 0,0 40,4 2,4 2,5
Njemačka 17,9 0,0 0,0 33,4 26,3 6,0 15,6 0,0 1,4
Estonija -0,2 0,1 55,5 3,8 8,5 0,0 26,9 4,6 0,7
Irska 6,3 2,4 0,0 47,8 30,2 0,0 11,3 0,9 1,0
Grčka 7,3 0,0 0,0 51,5 23,4 0,0 16,5 1,4 0,0
Španjolska 2,5 0,0 0,0 45,7 23,4 11,7 16,3 0,1 0,4
Francuska 3,5 0,0 0,0 28,8 15,2 40,7 12,7 0,0 0,7
Hrvatska 4,8 0,0 0,0 34,1 27,9 0,0 28,8 3,9 0,5
Italija 3,5 0,0 0,0 34,3 40,0 0,0 19,1 2,4 0,7
Cipar 1,5 0,0 0,0 85,8 0,0 0,0 11,2 0,0 1,5
Litva 0,4 0,0 0,0 35,6 20,1 0,0 39,8 3,2 1,0
Latvija 2,0 0,3 0,0 38,0 23,1 0,0 23,0 9,6 1,1
Luksenburg 1,0 0,0 0,0 60,9 15,8 0,0 9,6 11,6 1,0
Mađarska 5,0 0,0 0,0 29,6 33,9 14,7 11,8 4,0 0,9
Malta 0,0 0,0 0,0 84,6 11,7 0,0 2,1 1,6 0,0
Nizozemska 6,6 0,0 0,0 46,2 35,3 1,0 9,5 0,0 1,0
Austrija 7,4 0,0 0,0 34,7 22,6 0,0 31,3 1,9 2,0
Poljska 41,8 0,0 0,0 28,8 16,6 0,0 11,9 0,1 0,9
Portugal 0,9 0,0 0,0 44,2 22,4 0,0 29,9 1,8 0,8
Rumunjska 11,8 0,1 0,0 30,7 29,0 8,3 18,6 0,6 0,9
Slovenija 14,1 0,0 0,0 34,4 11,7 20,4 19,0 0,0 0,8
Slovačka 15,9 0,0 0,0 21,0 25,6 22,8 13,1 0,4 1,3
Finska 6,1 2,7 0,0 22,2 6,3 16,5 40,3 4,5 0,9
Švedska 3,3 0,1 0,0 24,0 2,0 24,7 48,2 0,0 1,9

Uvoz i izvoz energije

[uredi | uredi kôd]

Europska unija potiče slobodnu razmjenu energije između svojih 27 država članica s ciljem da potiče konkurentnost i tranziciju, a postiže se putem zajedničkih tržišta električne energije, poticanjem ulaganja u obnovljive izvore i energetsku učinkovitost te usklađenih politika energetske sigurnosti. Uvoz i izvoz energije provodi se pod nadzorom regulatornih tijela i prema smjernicama Europske unije. Često bilježenje deficita energenata poput nafte i plina rezultira potrebi za uvozom iz drugih dijelova svijeta.

Uvoz energije u EU

[7]

Što se tiče uvoza, Europska unija uvozi naftu iz zemalja kao što su Rusija i Norveške, a plin iz Rusije i Alžira. Kako su nam politički konflikti ukazali, EU treba nastaviti poticati uvoznu neovisnost i razvoj obnovljivih izvora energije poput vjetra, sunca i hidroelektrana.


Europska unija nije značajan izvoznik energenata. EU uglavnom troši više nego proizvodi što bi svakako trebala promijeniti. Međutim, ima raznoliku energetsku trgovinu - postoji izvoz tehnologija vezane uz obnovljive izvore energije poput solarnih panela, vjetroelektrana itd., što ju čini svjetski liderom u tom području.

Izvoz energenata u EU

[8]







Uvoz energenata prema IEA određenih članica EU u TJ za 2022. godinu[7]
UGLJEN PRIRODNI PLIN SIROVA NAFTA STRUJA
Austrija 101 149 470 456 215 101 102 942
Belgija 117 277 978 046 1 159 504 58 858
Francuska 254 376 2 304 573 1 709 051 188 815
Hrvatska 16 784 123 717 61 462 42 910
Italija 327 741 2 765 729 2 617 388 170 602
Mađarska 26 368 364 379 250 873 77 702
Malta 954 15 040 2 362
Slovenija 9 340 31 626 / 36 713
Španjolska 255 957 1 606 497 2 662 617 28 913
Švedska 66 076 30 426 789 069 22 248
Izvoz energenata prema IEA određenih članica EU u TJ za 2022. godinu[7]
UGLJEN PRIRODNI PLIN SIROVA NAFTA STRUJA
Austrija - 1 661 / / - 71 605
Belgija - 3 362 - 373 967 - 385 - 85 957
Francuska - 240 - 629 969 / - 134 401
Hrvatska / - 43 447 - 8 474 - 26 031
Italija - 9 974 - 175 792 - 24 615 - 15 854
Mađarska - 4 774 / - 3 433 - 33 976
Malta / / - 24
Slovenija / / - 6 - 31 508
Španjolska - 38 182 - 245 051 / - 100 199
Švedska - 932 - 405 / - 141 840


Ukupna opskrba energije

[uredi | uredi kôd]
[4]Ukupna opskrba energije EUUkupna opskrba energije EU
[4]Ukupna opskrba energije EUUkupna opskrba energije EU

Europska unija koja organizacija na temelju Ugovora ima odgovornost zajamčiti sigurnost opskrbe, države članice odgovorne su za određivanje strukture svoje opskrbe energijom i svojeg izbora energetskih izvora. Zakonodavstvo EU-a o sigurnosti opskrbe usmjereno je na tržišta prirodnog plina i električne energije i usko je povezano s drugim ciljevima EU-a: konsolidiranjem jedinstvenog energetskog tržišta, poboljšanjem energetske učinkovitosti i promicanjem obnovljivih izvora energije radi dekarbonizacije gospodarstva i ispunjenja ciljeva Pariškog sporazuma. Sigurna opskrba energijom nužna je za dobrobit građana i za pravilno funkcioniranje poduzeća i socijalnih usluga. Svaka država članica EU-a u velikoj mjeri sama može odlučiti o strukturi svoje opskrbe energijom i može odabrati svoju „mješavinu energetskih izvora”, to jest kombinaciju izvora energije koju će koristiti kako bi se ostvarila ta opskrba.

Europska unija ima za cilj stvaranje jedinstvenog energetskog tržišta koje bi osiguralo održivu energiju po pristupačnim cijenama za svakog građanina. Također, želi povećati konkurenciju europskog energetskog tržišta u globalnom kontekstu. Iako su tržišta električne energije i plina još uvijek odvojena, europsko energetsko tržište ostaje fragmentirano na nacionalnoj razini. Prvi korak prema ujedinjenju postignut je usvajanjem zakonodavnog okvira s ciljem postizanja udjela od 20% obnovljivih izvora energije.

Ključno je osigurati učinkovitu provedbu zakona u državama članicama kako bi se olakšalo povećanje udjela obnovljivih izvora u sljedećim desetljećima. Ova pravilna provedba pružit će investitorima potrebno povjerenje za ulaganje u različite projekte vezane uz obnovljive izvore, uključujući pohranu i distribuciju energije. Izgradnja adekvatne mreže za distribuciju energije iz obnovljivih izvora također je od suštinske važnosti. Budući da postojeća distribucijska mreža ne bi mogla podnijeti postizanje cilja od 20% udjela obnovljivih izvora energije, trenutni projekti izgradnje vjetroelektrana na sjeveru Europe i solarnih pogona na jugu moraju osigurati odgovarajuću prijenosnu i distribucijsku infrastrukturu kako bi proizvedena energija mogla doseći područja s najvećom potrošnjom.

Budućnost opskrbe energijom u EU

[uredi | uredi kôd]

Budućnost opskrbe energijom u Europskoj uniji (EU) oblikovat će se temeljem niza ključnih faktora i inicijativa usmjerenih na postizanje održive, sigurne i pristupačne energetske tranzicije. Neki od tih faktora su: povećanje obnovljivih izvora energije, energetska učinkovitost, digitalizacija i tehnološki napredak, međunarodna suradnja, te politika i zakonodavstvo.

Europski strateški plan za energetsku tehnologiju (SET Plan)

[uredi | uredi kôd]

[9] Europski strateški plan za energetsku tehnologiju (SET Plan) predstavlja inicijativu Europske unije koja ima za cilj poticanje istraživanja, razvoja i inovacija u području energetskih tehnologija. Ovaj plan usmjeren je na ostvarivanje dugoročnih ciljeva EU u vezi s energetskom tranzicijom, povećanjem udjela obnovljivih izvora energije, povećanjem energetske učinkovitosti te smanjenjem emisija stakleničkih plinova. SET Plan je pokrenut kako bi se promicala suradnja između država članica, industrije, istraživačkih institucija i drugih dionika kako bi se ubrzao razvoj i implementacija ključnih energetskih tehnologija. Osnovni ciljevi SET Plana uključuju diversifikaciju energetskog miksa, smanjenje ovisnosti o fosilnim gorivima te poticanje tranzicije prema održivom i niskougljičnom gospodarstvu.[10]

Revidirani SET Plan iz 2023. ima za svrhu potaknuti Europsku uniju da preuzme globalno vodstvo u razvoju inovativnih tehnologija za obnovljivu energiju. Također, plan je usmjeren na povećanje proizvodnih kapaciteta EU u području čistih energetskih tehnologija u skladu s ambicijama industrijskog plana Green Deal. S obzirom na ove ciljeve, plan teži udvostručiti trenutačni udio obnovljive energije do 2030. na otporan i konkurentan način, postižući barem 42,5%. U istom razdoblju, cilj je da inovativna tehnologija obnovljive energije čini najmanje 5% ukupnih novih instaliranih kapaciteta obnovljive energije.[11]

Proizvodnja električne energije

[uredi | uredi kôd]

U svrhu postizanja klimatske neutralnosti do 2050.godine, Europska unija postavlja obnovljive izvore energije (energija sunca, vjetra, vode, geotermalna energija i biomasa) kao prioritet u proizvodnji električne energije. Ključnu ulogu imaju vjetroelektrane i hidroelektrane kojima dominiraju zemlje poput Njemačke, Španjolske, Nizozemske i Danske. Fosilna goriva i dalje su prisutna, ali njihova se uporaba nastoji reducirati. Nuklearna energija je povoljna jer ne proizvodi stakleničke plinove, no problemi upravljanja i sigurnosti njezina otpada koče ju da potpuno zamijeni fosilna goriva. Danas vodeću ulogu u nuklearnoj energiji drži Francuska.

U 2021. godini u EU-u proizvedeno je ukupno 2785 TWh električne energije, što je za 0,1% manje u odnosu na prethodnu godinu, a 2% manje u odnosu na 2008. godinu kada je postignut vrhunac proizvodnje. Pri tome, najveći udio električne energije proizvela je Njemačka, 20,1% od ukupno proizvedene električne energije Europske unije. Slijedi ju Francuska (19,1%) zatim Italija (10,2%).

Proizvodnja električne energije 2021.godine po članicama EU[7]
Država Proizvedena električna energija (TWh) Hidroelektrane (GWh) Vjetroelektrane (GWh) Zemni plin (GWh) Solarne elektrane (GWh) Ugljen (GWh) Nuklearne elektrane (GWh)
Njemačka 592,799 24 973 114 647 92 126 49 340 175 006 69 130
Francuska 555,096 63 956 36 831 33 355 15 732 7 339 379 361
Italija 289,069 47 478 20 927 143 998 25 039 15 936 /
Španjolska 277,439 32 847 62 061 71 502 21 922 6 014 56 564
Poljska 179,631 3 101 16 234 15 824 3 934 129 810 /
Švedska 171,797 73 926 27 244 282 1526 745 52 965
Nizozemska 122,093 88 18 005 72 551 11 495 17 357 3 828
Belgija 100,465 1 350 11 998 22 517 5 618 2 028 50 326
Češka 85,015 3 620 602 7 291 2 316 34 807 30 731
Finska 72,120 15 792 8 507 3 826 298 5 585 23 598
Austrija 70,757 42 450 6 740 10 618 2 783 2 157 /
Rumunjska 59,470 17 745 6 576 9 907 1 703 10 846 11 284
Grčka 54,715 5 961 10 483 22 488 5 251 5 318 /
Portugal 50,98 13 455 13 216 15 574 2 237 800 /
Bugarska 47,568 5 067 1 434 3 046 1 467 17 086 16 487
Mađarska 36,120 212 664 9 653 3 796 3 105 15 990
Danska 33,050 16 16 054 1 536 1 309 4 365 /
Irska 31,861 1 036 9 776 15 156 93 3 042 /
Slovačka 30,015 4 552 5 4 336 671 2 217 15 730
Slovenija 15,877 4 997 6 521 453 3 848 5 706
Hrvatska 15,210 7 229 2 062 3 096 149 1 457 /
Estonija 7,204 23 733 41 354 4 156 /
Latvija 5,846 2 708 141 2 128 7 / /
Cipar 5,120 / 246 / 468 / /
Litva 5,078 1 094 1 362 1 221 191 / /
Malta 2,215 / / 1 907 256 / /
Luksemburg 2,211 1 085 314 173 180 / /

Iste te godine, manje od 50% električne energije dobiveno je od izgaranjem (ugljen, plin i nafta). Četvrtina ukupne proizvodnje dolazi iz nuklearnih elektrana, dok vjetroelektrane doprinose s 13,7%, hidroelektrane s 13,3%, a solarne elektrane s 5.8%. Između 2011. i 2021. godine značajno je porastao udjel električne energije proizvedene iz solarnih panela i vjetroelektrana: od 1,7 % u 2011. do 5,8 % u 2021. za solarnu energiju i od 5,8 % u 2011. do 13,7 % u 2021. za vjetroelektrane. U istom razdoblju, električna energija nastala iz nuklearnih elektrana smanjila se sa 28% na 25%, dok se udio onih proizvedene izgaranjem fosilnih goriva smanjio s 59,1% u 2011. na 49,1% u 2021.[4]

Neto proizvedena električna energija u EU kroz razdoblje 1990-2021
Neto proizvedena električna energija u EU kroz razdoblje 1990-2021




Neto proizvodnja električne energije 2021.godine, po udjelu energenata


Finalna potrošnja

[uredi | uredi kôd]

Od ukupne energije dostupne u EU, oko dvije trećine troše krajnji korisnici (građani, industrija, transport…), dok se oko jedne trećine gubi tijekom proizvodnje i distribucije električne energije, koristi za podršku procesima proizvodnje energije ili u neenergetske svrhe (poput asfalta ili bitumena).


Cijene električne energije za kućanstva najviše su u Danskoj, Belgiji i Njemačkoj. U prvoj polovici 2022. cijene električne energije za kućanstva, uključujući poreze i namete, bile su najviše u Danskoj (46€ za 100 kWh), Belgiji (34€ za 100 kWh) i Njemačkoj (33€ za 100 kWh), dok su najniže cijene zabilježene su u Nizozemskoj (5€ na 100 kWh) i Mađarskoj (€ na 100 kWh).

Energenti s najvećom potrošnjom

Udio poreza i pristojbi u cijeni električne energije bio je najveći u Danskoj (48%) i Njemačkoj (42%), dok je najmanji bio u Nizozemskoj, gdje je vrijednost bila negativna (-4%), a slijede Latvija i Grčka.

Cijene prirodnog plina za kućanstva, uključujući poreze i namete, bile su najviše u Švedskoj (22€ za 100 kWh) i Danskoj (16€ za 100 kWh), a najniže u Mađarskoj (3 € za 100 kWh) i Hrvatskoj (4 € za 100 kWh).Udio poreza i pristojbi u cijeni plina bio je najveći u Nizozemskoj (51%), dok je najmanji bio u Latviji, Grčkoj i Bugarskoj, gdje je bio negativan.

U 2021., udio krutih fosilnih goriva u bruto dostupnoj energiji bio je najveći u Poljskoj (41,8 %) i Češkoj (30,2 %). Prosjek EU-a bio je znatno niži od 11,1 %. Najmanji udio krutih fosilnih goriva u bruto dostupnoj energiji (manje od 2%) 2021.godine zabilježen je u Portugalu, Luksemburgu, Latviji, Litvi, Cipru, Estoniji i Malti.

U 2021., naftni škriljevac i naftni pijesak činili su 55,5% bruto raspoložive energije u Estoniji, dok je udio proizvoda od treseta i treseta u Finskoj i Irskoj iznosio 2,7 % i 2,4 %, respektivno.

Najveći udio nafte i naftnih derivata u bruto dostupnoj energiji zabilježen je na Cipru (85,8 %), na Malti (84,6 %) i u Luksemburgu (60,9 %). To je zbog njihovih specifičnih nacionalnih okolnosti: Cipar i Malta su mali otoci, dok je potrošnja u Luksemburgu obično u velikoj mjeri pogođena "gorivnim turizmom", zbog relativno niskih cijena goriva koja se upotrebljavaju u prometnom sektoru.

Udio prirodnog plina kretao se u rasponu od 40 % u Italiji do manje od 3 % u Švedskoj i na Cipru. Prirodni plin također je bio značajan izvor energije u Nizozemskoj, Mađarskoj i Irskoj, s udjelom od 30 % ili većim.

U Švedskoj su obnovljivi izvori energije činili gotovo polovinu svoje bruto raspoložive energije 2021.godine (48,2%), dok je u Finskoj i Danskoj ta brojka iznosila 40,3 % odnosno 40,4 %). Najniži rezultati u tom pogledu zabilježeni su na Malti (2,1 %), Belgiji (8,0 %) i Nizozemskoj(9,5 %).

Godine 2021., 13 država članica imalo je nuklearne elektrane. Francuska je imala najveći udio nuklearne energije (40,7 % nuklearne topline u bruto dostupnoj energiji), a slijede je Švedska (24,7 %), Slovačka (22,8 %), Bugarska (22,2 %), i Slovenija (20,4 %).

U Luksemburgu i Finskoj, bruto dostupna energija u 2021-u dosegla je preko 250 Terajoule (TJ) po glavi stanovnika, dok je u Rumunjskoj bila ispod 75 TJ po glavi stanovnika. Na ovaj pokazatelj utječe struktura industrije u svakoj zemlji, ozbiljnost zimskog vremena, kao i drugi čimbenici, kao što je turizam goriva u slučaju Luksemburga. Prosjek EU u 2021 je iznosio 137 TJ po glavi stanovnika.

Potrošnja energije u Europi

U razdoblju između 1990 i 2021., prosjek EU-a smanjio se za 8,2 %. Međutim, na nacionalnoj razini razvoj se razlikuje. Najveći porast bruto raspoložive energije po glavi stanovnika između 1990 i 2021 zabilježen je na Malti (+134,3 %), a slijedi Portugal (+20,7 %) i Austrija (+15,3 %). Najteže smanjenje zabilježeno je u Estoniji (-46,9 %), Njemačkoj (-37,4 %) i Rumunjskoj (-34,3 %).

Od 1990.-2021., količina i udio krutih fosilnih goriva u konačnoj potrošnji energije znatno su se smanjili (s 9,6 % u 1990-u na 3,6 % u 2000., 2,8 % u 2010 i 2.0 % u 2021). S druge strane, obnovljivi izvori energije povećali su svoj udio u ukupnom iznosu, krećući se s 4,3 % u 1990 na 5,3 % u 2000 i 8,8 % u 2010, konačno dosegnuvši 11,8 % u 2021. Prirodni plin ostao je prilično stabilan tijekom tog razdoblja, u rasponu od 18,8 % (u 1990.) do 22,6 % (u 2005 i 2021.).

Nafta i naftni derivati činili su najveći udio (34,8 %) u strukturi krajnje potrošnje energije 2021., a slijedile su je električna energija (22,8 %).

U analizi konačne konačne potrošnje energije u EU-u 2021.godine utvrđene su tri dominantne kategorije: promet (29,2%), kućanstva (27,9 %) i industrija (25,6 %).

Krajnja potrošnja energije po sektoru, EU, 2021

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. GDP - Countries - List | Europe. tradingeconomics.com. Pristupljeno 4. prosinca 2023.
  2. World Bank Group - International Development, Poverty, & Sustainability. World Bank (engleski). Pristupljeno 30. prosinca 2023.
  3. Europe – Countries & Regions. IEA (engleski). Pristupljeno 29. studenoga 2023.
  4. a b c Database - Energy - Eurostat. ec.europa.eu. Pristupljeno 25. studenoga 2023.
  5. Energy statistics - an overview. ec.europa.eu (engleski). Pristupljeno 25. studenoga 2023.
  6. Share of energy consumption from renewable sources in Europe. www.eea.europa.eu (engleski). 24. listopada 2023. Pristupljeno 29. prosinca 2023.
  7. a b c d IEA – International Energy Agency. IEA (engleski). Pristupljeno 30. prosinca 2023.
  8. IEA – International Energy Agency. IEA (engleski). Pristupljeno 30. prosinca 2023.
  9. EC AV PORTAL. audiovisual.ec.europa.eu. Pristupljeno 10. siječnja 2024.
  10. Strategic Energy Technology Plan. energy.ec.europa.eu (engleski). Pristupljeno 31. prosinca 2023.
  11. COMMUNICATION FROM THE COMMISSION TO THE EUROPEAN PARLIAMENT, THE COUNCIL, THE EUROPEAN ECONOMIC AND SOCIAL COMMITTEE AND THE COMMITTEE OF THE REGIONS on the revision of the Strategic Energy Technology (SET) Plan (engleski). 2023. Pristupljeno 31. prosinca 2023.