Prijeđi na sadržaj

Endokrini sustav

Izvor: Wikipedija

Endokrini sustav je sustav žlijezda s unutarnjim lučenjem, a proizvodi njihovog lučenja zovu se hormoni. Osim klasičnih endokrinih žlijezda mnoge stanice, tkiva (primjerice masno tkivo) i organi (primjerice bubrezi) također proizvode hormone i važan su dio endokrinog sustava.

Hormoni po kemijskom sastavu mogu biti:

Oni su zaslužni za regulaciju raznih fizioloških procesa poput metabolizma, rasta i razvoja, a djeluju i na raspoloženje (npr.: stres).

Dio medicine koji se time bavi je endokrinologija iz grane interne medicine.

Primjeri endokrinih žlijezde su hipofiza, štitna žlijezda i nadbubrežna žlijezda. Za razliku od njih, tipične egzokrine žlijezde su žlijezde slinovnice, znojne žlijezde i žlijezde u probavnom sustavu. Gušterača je primjer endokrine i egzokrine žlijezde.

Funkcija endokrinog sustava

[uredi | uredi kôd]

Endokrini sustav je signalni informativni sustav sličan živčanom sustavu. Dok živčani sustav koristi živce za upravljanje informacijama, endokrini sustav koristi krvne žile kao informacijske kanale. Žlijezde u raznim dijelovima tijela u krvotok otpuštaju specifične kemijske spojeve zvane hormoni koji potom reguliraju razne funkcije u organizmu. Hormoni se otpuštaju direktno u lokalnu krvnu žilu i potom putuju krvotokom i djeluju točno na onaj organ ili funkciju za koju su namijenjeni, odnosno onaj koji ima receptore za određeni hormon. To je klasično endokrino djelovanje hormona.

Cilj djelovanja hormona također može biti i stanica koja ga luči (autokrino djelovanje) ili stanice u neposrednoj blizini (parakrino djelovanje).

Neke žlijezde međusobno su povezane i djeluju jedna preko druge mehanizmom povratne sprege poput primjerice hipotalamusa, hipofize i nadbubrežne žlijezde.

Hipotalamičko-hipofizni sustav

[uredi | uredi kôd]

Hipotalamus oslobađa hormone koji potom živčanim vlaknima odlaze u središnju endokrinu žlijezdu hipofizu koja zatim oslobađa hipofizne hormone koji će djelovati na periferne endokrine žlijezde. Hormoni oslobođeni u perifernim endokrinim žlijezdama su djelatni hormoni, oni kruže krvotokom i hvataju se na receptore ciljnog organa. Djelatni hormoni djeluju na principu povratne sprege odnosno pod nadzorom centralne kontrole koja održava koncentraciju hormona u tijelu na željenoj razini. Ako se dogodi povećana koncentracija djelatnog hormona, to će se registrirati u hipotalamusu, slijedi smanjeno izlučivanje hormona u hipotalamusu, pa u hipofizi i konačno u perifernoj endokrinoj žlijezdi. Hipotalamus proizvodi oslobađajuće i inhibirajuće hormone.

Raspored glavnih endokrinih žlijezda u tijelu muškarca i žene. 1. Epifiza 2. Hipofiza 3. Štitna žlijezda 4. Prsna žlijezda 5. Nadbubrežna žlijezda 6. Gušterača 7. Jajnik 8. Testis
  • Hipofiza
    • Adenohipofiza (prednji režanj):
    • Pars intermedia (srednji režanj) (samo u životinja):
      • Hormon stimulacije melanocita (MSH) (Intermedin) - potiče prozvodnju melanina u melanocitima (boja kože).
    • Neurohipofiza (stražnji režanj):
  • Epifiza (Pinealna žlijezda):
    • (Melatonin) - regulira cirkadijalni ritam (prilagodbu organizma na izmjene dana i noći).


Princip bolesti endokrinog sustava

[uredi | uredi kôd]

Bolesti endokrinog sustava su vrlo uobičajena, jedna takva je i diabetes, problemi sa štitnom žlijezdom ili pretilost. Endokrine bolesti se zasnivaju na nepravilnoj raspodjeli hormona, lošim odazivom na signale, fizičko oštećenje ili nepravilnost žlijezde.

  • Hipofunkcija endokrine žlijezde može biti uzrokom gubljenja rezervi, smanjenim lučenjem ili nepravilnim razvojem, atrofija ili propadanje.
  • Hiperfunkcija može kao razlog imati pojačano lučenje, neoplastične promjene (izrasline) ili pojačanu stimulaciju.

U endokrinim žlijezdama mogu nastati i tumori.

Estrogeni receptori su se pokazali kao sudionici u razvoju raka dojke.

Bolesti

[uredi | uredi kôd]

Vidi još

[uredi | uredi kôd]