Dudan

Dudan je splitska i trogirska plemićka obitelj porijeklom iz Bosne.

Ivan Jrončić, veliki poljički knez, s ostalim poljičkim glavarima 1759. godine izdaje Dudanovima ispravu o njihovom jamboru (plemenitom porijeklu) potvrđujući da Dudanovi potječu od Branislava, kneza od Tasovca kod Banje Luke u Bosni. U ispravi se navodi da je Branislav imao dva sina koji su prebjegli ispred Turaka. Pribil u Dubrovnik, a Vlatko u Poljica, odatle u Bast, gdje su nazvani Ribarovići, a zatim na Brač, pa u Split i Kaštela. Na temelju ove isprave Dudanovima je Mletačka Republika priznala plemstvo dukalom iz 1774.godine i titulu conte što je potvrdila i austrijska vlast 1799. godine. Titulu su nosili do svršetka francuske uprave u Dalmaciji. Godine 1825. potvrđeno je plemstvo Lovri, Vicku i Filipu sinovima Leonarda iz Kaštel Kambelovca, koji je 1793. primljen u trogirsko Plemićko vijeće. S vremenom jedan ogranak ove obitelji je otišao u Italiju gdje im je također priznato plemstvo i naslov conte.

Obitelj Dudan u Kaštelima

Dudanovi su nasljedili veliki posjed obitelji Lippeo u Kaštel Kambelovcu nakon smrti Frane Lippea. Posjed je obuhvaćao utvrdu, naselje s kolonima i zemljišta. Da bi imali što veći utjecaj u mjestu nastojali su dobiti pravo juspatronata koje im je odobreno 1730. presudom providura Sebastiana Vendramina. U godini pada Mletačke Republike, za vrijeme Anarhije, dolazi do pobune protiv plemića. Tom prilikom seljaci teško oštećuju utvrde obitelji Grisogono i Dudan. Nakon sloma Anarhije, pošto su dobili parnicu protiv seljaka, Dudanovi su sagradili 1800.god. veliku palaču. Uz palaču sa zapadne strane prostirao se vrt ograđen visokim zidom, dok je sa sjeverne strane podignut veliki park. U samoj palači se nalazila obiteljska kapela. Rod Dudanovih, poput ostalih dalmatinskih plemićkih obitelji, doživjela je ekonomski slom poćetkom 19. stoljeća.

Grb obitelji Dudan

Grb obitelji Dudan

Na srebrenom polju dvije dijagonalno postavljene crvene kolone.

Znameniti članovi obitelji Dudan

• Frane Dudan (1654. – 1678.), sin Vicka i Katarine, svećenik.
• Jakov Dudan, harambaša splitskog Velog Varoša, sudjeluje u opsadi Zadvarja 1685.godine.
• Vicko Dudan (1660. – 1703.), redovnik Dominikanac,provincijal 1694. i 1702., magistar teologije, napisao tri epa; O upućenju Gospodinovu, Muka i smrt Isusova i Život blažene Ozane.
• Ivan Dudan (oko 1609-1690.), splitski kanonik od 1680. do 1690., kao dušobrižnik sudjeluje u borbama oko Sinja.
• Andrija Dudan, franjevac konventualac.
• Jakov Dudan (1703. – 1784.), sin Mate i Katarine, doktor teologije, arhiđakom i generalni vikar splitskog kaptola 1767.
• Vicenco Dudan, svećenik, spominjese u vizitaciji nadbiskupa Cupillija 1709.
• Ivan Dudan, svećenik, 1778. godine u izvještaju prilikom gradnje crkve Gospe od Zdravlja navodi se glasoviti arhitekt doktor don Ivan Dudan
• Petar Dudan (1727. – 1823.), sin Vicenca i Jerke rođ. Bernadini, župnik Kaštel Kambelovca, doktor teologije, arhiđakon i kanonik osorski, pokopan u župnoj crkvi K, Kambelovca.
• Frane Dudan (1740.-? ), sin Vicenca i Jerke rođ. Bernadini, kanonik u Osoru,
• Marko Dudan, prof. gramatike, župnik Velog Varoša u Splitu, kanonik pokorničar, od 1826. kapitularni vikar, rektor sjemeništa u Splitu od 1823. do 1834., prepozit kaptola od 1832., umro je 1849. kao generalni vikar.
• Leonardo Dudan (1798. – 1864.), sin Vicka i Katarine (rođ. Kreljanović), doktor prava i književnosti, autonomaš, u više navrata načelnik i predsjednik Općinskog vijeća u Splitu od 1828. do 1860., od 1834 do 1840. predsjednik Agrarne komisije i predsjednik Javne dobrotvornosti, godine 1848. zapovjednik Narodne garde u Splitu, u prvom sazivu Dalmatinskog sabora od 1860. – 1864. zastupnik u kuriji veleporeznika, 1848. bio je protiv sjedinjenja Dalmacije s Hrvatskom, pisao je pjesme, napisao je djelo „La antichita di Spalato“ koje je danas zagubljeno.
• Filip Dudan, sin Leonarda i Margarite rođ. Bersatić, svećenik, inspektor za bogoštoviju za vrijeme francuske uprave 1806.god.
• Lovre Dudan, sin Leonarda i Margarite rođ. Bersatić, doktor prava, 1810.godine član Komisije za proljepšavanje Splita, član Agrarne akademije, 1814. sudac prve instance, savjetnik Kolegijalnog suda u Zadru, predsjednik suda u Kotoru, predsjednik suda u Zadru, član masonske lože u Splitu.
• Vicko Dudan, sin Leonarda i Margarite rođ. Bersatić protestat komune (načelnik općine) Kaštel Kambelovca za vrijeme Francuske uprave.
• Alessandro Dudan (1883. – 1957.), sin Antonia i Katarine Gazzara, pisac, talijanski fašista, sudjeluje u Maršu na Rim, 1943. god. talijanski senator.

Izvori

• Vjeko Omašić, Kaštela od prapovijesti do početeka XX. stoljeća, Dugi Rat, 2001, ISBN 953-97909-1-3
• Frane Bego, Kaštel Kambelovac, Split, 1991.