Druga generacija računala
Druga generacija računala obuhvaća računala koja su se pojavila vremenu između 1959. i 1964. Ova je generacija računala kao osnovnu tvornu jedinicu za izradu koristila tranzistore.
Korištenje tranzistora kao osnovne temeljne jedinice umjesto elektronske cijevi smanjilo je fizičke dimenzije računala, potrošnju energije, količinu topline koje je zračilo i povećalo broj ciklusa koje je računalo moglo izvršiti. Isto tako povećana je pouzdanost stroja, jer su se tranzistori manje kvarili nego elektronske cijevi.
U prosincu 1947. godine Walter Brattain, John Bardeen i William Shockley izumili su novi elektronički element tranzistor i za taj izum su 1956. godine dobili Nobelovu nagradu za fiziku. Glavno načelo rada tranzistora temelji se na svojstvima poluvodiča, tipično silicija. Računala s tranzistorima imala su znatno manje dimenzije i u radu su bila pouzdanija. Razdoblje druge generacije računala trajalo je od 1959. do 1964. godine i u tom su vremenu razvijeni osnovni programski jezici koji olakšavaju uporabu računala i njihovu primjenu u poslovne svrhe.
- Serija IBM 1400 i IBM 7070
- DEC PDP-1
- Honeywel H 400
- Burroughs B 200
- NCR 315 i NCR 500