Dragoslav Bokan
 | Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima. |
Dragoslav Bokan (Beograd, 15. veljače 1961.) srpski je redatelj, književnik,[1] bivši političar i paravojni militant.
Rođen je 15. veljače 1961. godine u Beogradu. Po očevoj liniji potječe iz Osredaka, a po majčinoj s Male Graduse. Poslije završene gimnazije u Beogradu, diplomirao je na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu i završio postdiplomski filozofski studij.
Krajem osamdesetih seli se u SAD. Odmah po povratku u Beograd iz SAD, samim početkom 1991. godine, uz podršku Dragoša Kalajića dobiva posao u Beogradskom izdavačko-grafičkom zavodu (BIGZ) kao urednik posebnih izdanja ekskluzivnih knjiga ezoterijske tradicije europske kulture. Pomoćnik mu je bio Aleksandar Gatalica.
Bokan je 1992. godine osnovao paravaojnih skupinu "Beli orlovi",[nedostaje izvor] koja je optužena za ratne zločine u Domovinskom ratu te ratu u Bosni i Hercegovini, poput pokolja u Voćinu[2][3] i Višegradu.[4]
Voditelj je časopisa Rusija danas, koji izlazi u Beogradu.[5] Sudi im se za masakr u pograničnom selu Lovasu, kada su mještane Hrvate poslali u minsko polje. BBC-jev serijal Smrt Jugoslavije govori o optužbama koje su na račun "Belih orlova", poput one odgovornosti za masakr oko 50 civila u hrvatskom selu Voćinu.[5] Jedan je od prvih državljana Republike Srpske.[6]
Pisao je za časopis Pogledi, bio glavni i odgovorni urednik časopisa Nove ideje i bio kandidat na predsjedničkim izborima u Srbiji 1992. godine (kao vođa stranke Srpski otadžbinski savez). Jedan je od osnivača i potpisnika Srpske narodne obnove (SNO) u Staroj Pazovi 6. siječnja 1990. godine. Osmislio je 2007. kampanju plakata s citatima de Gaulea, Churchilla, Georgea Washingtona, Johna F. Kennedyja, Willyja Brandta uz poruku „Kosovo je Srbija”.[7][8] Osnovao je časopise Lepa Srbija, Rusija danas i Vodič za život. U izdanju Službenog glasnika, Bokan je osmislio i režirao dvanaest zvučnih knjiga. Napisao je zbirku za djecu Junaci srpskog ustanka pod pseudonimom Vuk Devetak.
Bokanova monografija Politika: Mit, hronika, enciklopedija osvojila je diplomu „Zlatni pečat” na Beogradskom sajmu knjiga 2008. godine.[9] Stalni je suradnik časopisa Eko kuća i jedan je od osnivača beogradskog "Centra za strateške projekte". Bokan je suradnik i počasni član Urbanog književnog kruga (Kanada).[10][11]
- Ognjeni ljiljani (1998)
- Portret mladog dendija ili Melanholična šetnja po elizabetanskom pejzažu (2000)
- Junaci srpskog ustanka (2004) - dječja knjiga objavljena pod pseudonimom "Vuk Devetak"
- Beograd, grad tajni (2004)
- Novi Sad: Od varoši do grada (2005)
- Kosovo je srce Srbije (2008)
- Politika: Mit, hronika, enciklopedija (2008)
- Dragoslav Bokan na IMDb-u (engl.)
- Bokan: Strani mediji imaju više razumjevanja (srp.)
- ↑ Стандард.рс. 5. veljače 2012. Dragoslav Bokan: Pisanje i promena sveta (srpski). Pristupljeno 29. lipnja 2012.
|url-status=deadzahtijeva|archive-url=(pomoć) - ↑ Blaskovich, Jerry (1 November 2002) "The Ghastly Slaughter of Vocin Revisited:Lest We Forget" The New Generation Hrvatski Vjesnik--English supplement
- ↑ Testimony of Djuro Matovina, Transcript of 7 October 2002, p. 11049, lines 12-16
- ↑ "Updates From the International Criminal Courts" Arhivirana inačica izvorne stranice od 20. srpnja 2012. (Wayback Machine) p. 40, 20 July 2007, American University Washington College of Law: War Crimes Research Office
- ↑ a b Radio Slobodna Evropa, Pristupljeno 25. travnja 2013.
- ↑ Pogledi, br. 114, str. 18, 21. kolovoza 1992.
- ↑ Wood, Nicholas. 16. studenoga 2007. Serbs use words of Western leaders to support Kosovo stand. The New York Times. Pristupljeno 3. svibnja 2020.
- ↑ Wood, Nicholas. 24. prosinca 2007. Serbia Enlisting Some Unlikely Faces. The New York Times. Pristupljeno 18. studenoga 2016.
- ↑ Nagrade za najbolje. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. travnja 2016. Pristupljeno 8. veljače 2014. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ Suradnici Urbanog književnog kruga. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. ožujka 2014. Pristupljeno 8. veljače 2014.
- ↑ Počasni članovi Urbanog književnog kruga. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. svibnja 2022. Pristupljeno 8. veljače 2014.