Dobranje (Zažablje)
| Dobranje | |
|---|---|
.jpg) | |
| Država |  Hrvatska |
| Županija |  Dubrovačko-neretvanska |
| Općina/grad | Zažablje |
| Najbliži veći grad | Metković |
| Površina | 9,2 km2 [1] |
| Koordinate | 42°59′20″N 17°41′17″E / 42.989°N 17.688°E |
Stanovništvo (2021.) | |
| Ukupno | 5 [2] |
| – gustoća | 1 st./km2 |
| Odredišna pošta | 20350 Metković [3] |
| Pozivni broj | +385 (0)20 |
| Autooznaka | DU |
  Dobranje Dobranje na zemljovidu Hrvatske | |
Dobranje je naselje u sastavu općine Zažablje u Dubrovačko-neretvanskoj županiji.
Naselje se nalazi u dolini Neretve uz lokalnu prometnicu Metković - Neum.
Selo se prvi put spominje 1398. kao Dobrani.[4]
Selo se spominje u izvještaju splitskoga dominikanca Danijela iz 1589. pod nazivom Dobragne.[5] Dobranje se prvi put spominje 1398. pod nazivom Dobrani. Od 1589. godine u dokumentima s oblikom Dobrani bilježi se i lik Dobranje (Dobragne).[6]
Fra Blaž Gračanin, 1617., u Dobranjama gradi crkvu Male Gospe. Tada je na području župe bilo oko 400 vjernika. Dobranje su oslobođene od Turaka 1694. godine. Tada selo dolazi na samu mletačko-tursku granicu, a u susjedne Glušce pristiže pravoslavno stanovništvo. Godine 1705. Dobranje su, s Metkovićem, Vidonjama i Slivnom, izdvojene iz Trebinjsko-mrkanske biskupije i pripojena Makarskoj. Od 1769. Dobranje ponovno postaju samostalna župa. Početkom 18. stoljeća bili su dijelom župe Slivno, a od 1720. do 1769. dijelom župe Vidonje. Župne matice od 1769. do 1831. vodile su se na hrvatskoj ćirilici.[7]
Nekoć je Dobranje bilo veliko naselje, ali je zbog velikog raseljavanja, prema popisu stanovništva iz 2001. godine u Dobranju obitavalo svega 9 stanovnika.[8] Prema popisu iz 2011. taj broj je još manji, 6 stanovnika.[9]
| broj stanovnika | 361 | 387 | 264 | 299 | 313 | 312 | 528 | 610 | 331 | 244 | 181 | 54 | 27 | 15 | 9 | 6 | 5 |
| 1857. | 1869. | 1880. | 1890. | 1900. | 1910. | 1921. | 1931. | 1948. | 1953. | 1961. | 1971. | 1981. | 1991. | 2001. | 2011. | 2021. |
Dobranje se sastoje od više zaselaka kao što su Dangube, Bobovište, Oštrovce, Sankovići, Prisoje.
Oštrovce je zaselak koji je napušten. Nalazi se u zaleđu Bijelog Vira odmah iza kamenoloma na pola puta od Bobovišta prema Dangubama. Prvi put se spominje 1872. godine. Godine 1898. u Oštrovcima žive tri obitelji s 13 članova, a 1925. godine 16. U ovom zaseoku živjele su obitelji Sršen koji su kasnije preselile u Bijeli Vir. Zaselak se sastojao od četiri građevinska objekta od kojih je danas samo jedan u funkciji vikendice, dok su ostali postali ruševine.[10]
Pučka škola u Dobranjama, kao trinaesta škola metkovskog kotara otvorena je 9. listopada 1906. Zgrada sa stanom za učitelja bila je sagrađena u središtu mjesta. Prva učiteljica bila je Katica Čučuković iz Janjine, a školu je pohađalo oko 100 đaka. Zbog iseljavanja u okolna naselja smanjivao se broj stanovnika, a time i đaka, tako da je škola prestala s radom.[11]
Sagrađena je 1617. za vrijeme župnika fra Blaža iz Graca, a posvetio ju je trebinjski biskup Krizostom Antića 1620. U početku je imala samo lađu i bila je duga 10,70 i široka 6 metara. Po naredbi biskupa Fabijana Blaškovića 1779. dograđena je apsida i u nju je smješten glavni oltar. Obnovljena je u dva navrata: za župnika don Mateja Pavića 1827. i don Henrika Fantiša 1901. Današnji je oblik dobila 1962. za vrijeme župnika don Ante Tomasovića. Tom je prigodom kamena preslica za tri zvona zamijenjena betonskom, a gornji dio pročelja zamijenjen je betonskim zidom. Na krovu je postavljena i betonska ploča, koju je župnik Luetić 1988. pokrio crijepom. Na zidovima su postaje Križnog puta iz 1902. godine, Gospin kip iz 1905. te raspelo iz 18. stoljeća.[12]
Crkva je sagrađena na ostatcima srednjovjekovne crkve i groblja od kojeg je sačuvano nekoliko desetaka ploča i sanduka koji su ukrašeni motivima križa, viticom s trolistom, tordiranim užetom, mačem, štitom i polumjesecom koji se nalaze oko 20 m sjeveroistočno od crkve. Na novom dijelu groblja ističu se dvije grobnice lokalnih velikaša, sagrađene u stilu antičkih a pozzetto grobnica. Zajedno s ostatcima srednjovjekovnog groblja, crkva se nalazi na popisu zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske.[13]
-
Crkva Male Gospe -
Stećak u groblju -
Kapelica Svete Obitelji -
Križ na Zmijinoj glavici
.jpg)
.jpg)
Podignuta je 1920. uz put prema staroj župnoj crkvi. Građevina od klesanog kamena s preslicom za jedno zvono na pročelju duga je 3,90 i široka 2,50 metara. U kapelici misa se služi na blagdan Svete Obitelji i na blagdan sv. Josipa. Nedaleko od kapelice, na lokalitetu Zmijina glavica je 2003. podignut kameni križ.[12]
- ↑ Registar prostornih jedinica Državne geodetske uprave Republike Hrvatske. Wikidata Q119585703
- ↑ Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2021. – stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima (hrvatski i engleski). Državni zavod za statistiku. 22. rujna 2022. Wikidata Q118496886
- ↑ Naselje i odredišni poštanski ured. Hrvatska pošta. Pristupljeno 3. siječnja 2022.
- ↑ Vidović 2006, str. 192.
- ↑ Vidović 2009, str. 176.
- ↑ Vidović 2009, str. 177.
- ↑ Vidović 2006, str. 194.
- ↑ DZS - Popis stanovništva 2001. godine
- ↑ Stanovništvo prema starosti i spolu, popis 2011. www.dzs.hr (pristupljeno 22. ožujka 2020.
- ↑ Mile Vidović, Povijest župa Doline Neretve, Ogranak Matice hrvatska Metković, 2011., ISBN 978-953-7141-10-3
- ↑ Jurić, Ivan. 1996. Spomendani iz prošlosti Donjeg Poneretavlja. Poglavarstvo Grada Metkovića. Metković. str. 344. ISBN 953-96865-0-4
- ↑ a b Župa Gospe Lurdske - Dobranje-Bijeli Vir Stranice Splitsko-makarske nadbiskupije (pristupljeno 22. ožujka 2020.)
- ↑ Srednjovjekovno groblje i crkva Male Gospe Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske (pristupljeno 7. studenoga 2021.)
- Vidović, Domagoj. 2006. Dobranjska prezimena i nadimci. Folia onomastica Croatica. Zavod za lingvistička istraživanja HAZU. Zagreb. (18): 191–216
- Vidović, Domagoj. 2009. Gradačka toponimija. Folia onomastica Croatica. Zavod za lingvistička istraživanja HAZU. Zagreb. (18): 171–221
| |||||