Diocleinae
| Diocleinae | |
|---|---|
 | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Fabales |
| Porodica: | Fabaceae |
| Potporodica: | Faboideae |
| Tribus: | Abreae |
| Podtribus: | Diocleinae Benth. |
Diocleinae je podtribus mahunarki, dio tribusa Abreae, potporodica Papilionoideae. Postoji 14 rodova a tipični je Dioclea iz tropske Amerike.[1]
Diocleinae je jedan od osam potplemena koji se trenutno pripisuju Phaseoleae (Polhill, Raven & Stirton, 1981), koji je, ekonomski, najvažniji tribus potporodice Papilionoideae (Fabaceae). Opisivanje Diocleinae bilo je predmetom nekoliko studija, posebno u pogledu taksonomskog položaja Calopogonium Desv. i Pachyrhizus Rich. ex DC. Ova su dva roda pripisana Diocleinae, zajedno s još 11 drugih rodova, iako su postavljene sumnje o njihovom položaju (Lackey, 1981).[2]
Nedavno je obavljen niz filogenetskih analiza koje uključuju različita podplemena Phaseoleae. Svi se slažu da su Calopogonium i Pachyrhizus nastali izvan Diocleinae, jer su bili blizu srodne Glycininae, drugom podplemenu Phaseoleae (Doyle i Doyle, 1993; Bruneau, Doyle i Doyle, 1995; Doyle i sur., 2000; Lee i Hymowitz, 2001; Varela i sur., 2004). Ove studije su se temeljile uglavnom na molekularnim podacima. Smještanje Calopogoniuma i Pachyrhizusa u Glycininae također je podržano morfološkim značajkama, budući da se ovo podpleme često brka s Diocleinae zbog nedostatka jedinstvenih znakova (Lackey, 1981; Lee & Hymowitz, 2001).[2]
Brojevi kromosoma važan su izvor taksonomskih dokaza i, posebno kod Fabaceae, te su se informacije pokazale vrijednima u razumijevanju evolucije vrste (Goldblatt, 1981.). Nekoliko je brojanja napravljeno u 13 rodova koji su prvi put pripisani Diocleinae, ali broj kromosoma u mnogim vrstama još uvijek ostaje nepoznat. Podpleme ima uglavnom 2n = 22 (x = 11), ali Galactia P. Browne i Collaea DC. dosljedno imaju broj od 2n = 20 (x = 10) (Lackey, 1980, Sede et al., 2003, Sede, Fortunato & Poggio, 2006), što ih čini citološki različitima od ostatka podplemena.[2]
Do danas, brojčani podaci za Calopogonium nisu dosljedni. Neki su autori izvijestili o baznom broju od x = 18 (Lackey, 1980), dok su drugi izvijestili o x = 12 (Gill & Husaini, 1986). Važna točka je da gotovo sve Glycininae imaju somatske brojeve s baznim brojevima x = 11 ili 10 (Lackey, 1980).[2]
Kako bi poboljšali citološko znanje o nekim vrstama Diocleinae i provjerili taksonomski položaj Calopogoniuma, predstavljeni su novi kromosomski zapisi jedne vrste potonjeg roda [Calopogonium sericeum (Benth.) Chodat & Hassl.], dvije vrste Galactia G. lindenii Burkart i G. decumbens (Benth.) Chodat & Hassl. i jedan od Collaea (C. cipoensis Fortunato).[2]
Osim toga, kako bi se dobilo više dokaza o filogenetskim odnosima u podplemenima Diocleinae i Glycininae i kako bi se analizirala evolucija broja kromosoma, konstruirana je molekularna filogenija korištenjem nuklearnih ribosomskih sekvenci DNA (interna transkribirana razmaknička regija, ITS) i broja kromosoma je optimiziran na ovoj topologiji.[2]
- Canavalia DC. (62 spp.)
- Camptosema Hook. & Arn. (13 spp.)
- Galactia P. Browne (119 spp.)
- Lackeya Fortunato, L. P. Queiroz & G. P. Lewis (1 sp.)
- Collaea DC. (6 spp.)
- Cratylia Mart. ex Benth. (5 spp.)
- Cymbosema Benth. (1 sp.)
- Cleobulia Mart. ex Benth. (4 spp.)
- Dioclea Kunth (14 spp.)
- Macropsychanthus Harms (49 spp.)
- ↑ World Plants (Complete List) pristupljeno 18. studenog 2022
- ↑ a b c d e f New chromosome reports in the subtribes Diocleinae and Glycininae (Phaseoleae: Papilionoideae: Fabaceae), pristupljeno 26. travnja 2024.