Dino Milinović
| Dino Milinović | |
| Rođenje | 14. listopada 1959. Zagreb |
|---|---|
| Institucija | Filozofski fakultet u Zagrebu |
| Alma mater | Sveučilište u Zagrebu |
| Akademski mentor | Igor Fisković |
| Web stranica | Dino Milinović |
| Portal o životopisima | |
Dino Milinović (Zagreb, 14. listopada 1959.) hrvatski je povjesničar umjetnosti i književnik.
Rođen je u Zagrebu. Završio je Klasičnu gimnaziju i diplomirao arheologiju i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Poslijediplomski studij iz »Civilizacije kasne antike« završio je u Parizu. Doktorirao je 2005. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu radnjom Bjelokosni plenarij iz riznice Zagrebačke katedrale u kontekstu otonske renesanse.[1] Od 1992. do 1998. godine radio je u državnoj upravi, a od 2001. godine predaje na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Bavi se i književnim radom.
- Kradljivac uspomena (2002.), roman [2][3][4]
- Tamo gdje prestaje cesta (2007.), roman [5][6]
- Skriveno (2013.), roman [7][8]
- Nova post vetera coepit : ikonografija prve kršćanske umjetnosti (2016.), monografija [9][10] (elektronička inačica)
- Seuso: autopsija jednog slučaja (2016.), monografija [11][12]
- Marulov san (2019.), roman [13][14]
- Umjetnost crkvenih riznica : bjelokosni plenarij iz riznice zagrebačke katedrale (2020.), monografija [15][16][17]
- Svijet je muškog roda ili Tragedija koje nije bilo (2021.), drama [18][19]
- Orfelin : roman iz tamnice (2022.)[20]
- 1996.: Red Danice hrvatske
- 2017.: Godišnja nagrada Društva povjesničara umjetnosti, za knjigu Nova post vetera coepit : ikonografija prve kršćanske umjetnosti
- ↑ Dino Milinović, Bjelokosni plenarij iz Riznice zagrebačke katedrale u kontekstu otonske renesanse : doktorska disertacija, Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, Zagreb, 2005.
- ↑ Dino Milinović, Kradljivac uspomena, Znanje, Zagreb, 2002. (243 str.), ISBN 9531952752
- ↑ Čitali smo: Kradljivac uspomena, www.lupiga.com, objavljeno 9. rujna 2003., arhivirano 12. svibnja 2021., pristupljeno 24. prosinca 2021.
- ↑ Po romanu je 2007. godine snimljen igrani film (Kradljivac uspomena Arhivirana inačica izvorne stranice od 24. prosinca 2021. (Wayback Machine), hrfilm.hr, arhivirano 25. prosinca 2020., pristupljeno 24. prosinca 2021.)
- ↑ Dino Milinović, Tamo gdje prestaje cesta, Mozaik knjiga, Zagreb, 2007. (344 str.), ISBN 9789531401586
- ↑ Dino Milinović: Tamo gdje prestaje cesta Arhivirana inačica izvorne stranice od 24. prosinca 2021. (Wayback Machine), www.mvinfo.hr, arhivirano 25. prosinca 2017., pristupljeno 24. prosinca 2021.
- ↑ Dino Milinović, Skriveno : roman, Meandarmedia, Zagreb, 2013. (281 str.), ISBN 9789533340609
- ↑ Helena Sablić Tomić, Intrigantan povijesni krimić, Hrvatska revija 1/2015.
- ↑ Dino Milinović, Nova post vetera coepit : ikonografija prve kršćanske umjetnosti, FF press : Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2016. (473 str.), ISBN 9789531754675
- ↑ Marina Vicelja-Matijašić, Dino Milinović: Nova post vetera coepit Ikonografija prve kršćanske umjetnosti Arhivirana inačica izvorne stranice od 24. prosinca 2021. (Wayback Machine), Peristil 1/2017.
- ↑ Dino Milinović, Seuso: autopsija jednog slučaja, AGM, Zagreb, 2016. (84 str.), ISBN 9789531744713
- ↑ Autor nove knjige o srebru koje se nije vratilo u Hrvatsku : Kako sam u New Yorku vještačio Seusovo blago, www.jutarnji.hr, objavljeno 26. ožujka 2017., arhivirano i pristupljeno 24. prosinca 2021.
- ↑ Dino Milinović, Marulov san : roman, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2019. (312 str.), ISBN 9789531694179
- ↑ Ivan Bošković, Marulova i naša zbilja / Dino Milinović, www.stav.com.hr, objavljeno 3. lipnja 2020., arhivirano 23. prosinca 2020., pristupljeno 24. prosinca 2021.
- ↑ Dino Milinović, Umjetnost crkvenih riznica : bjelokosni plenarij iz riznice zagrebačke katedrale, FF press : Hrvatska sveučilišna naklada : Zagrebačka nadbiskupija, Nadbiskupski duhovni stol, Zagreb, 2020. (113 str.), ISBN 9789531758413
- ↑ Prva sveobuhvatna knjiga o „Bjelokosnom plenariju“, www.zg-nadbiskupija.hr, objavljeno, arhivirano i pristupljeno 24. prosinca 2021.
- ↑ Milan Pelc, Zagrebački bjelokosni plenarij: interpretacija podrijetla, funkcije i značenja Arhivirana inačica izvorne stranice od 24. prosinca 2021. (Wayback Machine), Hrvatska revija 2/2020.
- ↑ Dino Milinović, Svijet je muškog roda ili Tragedija koje nije bilo, Matica hrvatska, Zagreb, 2021. (83 str.), ISBN 9789533412054
- ↑ Svijet je muškog roda ili Tragedija koje nije bilo, www.matica.hr, arhivirano i pristupljeno 24. prosinca 2021.
- ↑ Dino Milinović, Orfelin : roman iz tamnice, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2022. (221 str.), ISBN 9789531694544
- [neaktivna poveznica], povum.ffzg.unizg.hr, arhivirano 25. prosinca 2020., pristupljeno 24. prosinca 2021.
- Mrežna mjesta
- Dino Milinović, Odsjek za povijest umjetnosti FFZG
- Dino Milinović, Društvo hrvatskih književnika
- Dino Milinović, CROSBI bibliografija
- Dino Milinović: Tradicija mora biti poticaj za novu kreativnost, Vijenac 670/2019.