Dinjčić
Dinjčić,[1] Dinjičić[2] (Digncich),[3] bosanska plemićka obitelj.[1][4] Spominjani su na popisima vlastele i u Razgovoru ugodnom Andrije Kačića Miošića.[5]
Obiteljski je grb sadržavao motiv zmaja iznad kacige, kao krijesta.[3] Spomenuti su u Fojničkom grbovniku.[2]
Grb obitelji Dignicich (Dinjičić) na 59. stranici[6] fojničkog grbovnika pripada i obitelji Kovačević, što je vidljivo iz komentara.[7][8]
Obitelj je posjedovala zemlje i građevine ponajviše u Podrinju. Podrinjski je kraj tradicijski pod upravom Dinjčića od 1366. godine.[1] Posjedi su bili koncentrirani oko Srebrenice.[2]
Dinjčići su bili vlasnici sredjovjekovne utvrde Vratara, po kojoj je dobio ime cijeli srednjovjekovni okrug, koji je obuhvaćao župe Luku i Žepu (Gornja Bosna i Podrinje, tj. Osat). Ova je središnja utvrda bila sagrađena na prijelazu 13. u 14. stoljeće. U kasnom srednjem vijeku župom Vratarom vladali su Dinjčići te poslije njihov ogranak Kovačevići.[9]
Grgur Čevapović u Synopticus-memorialis Catalogus povezuje Dinjčiće s Jajcem (usporedi Prudentio Narentio: De regno Bosniae, Euzebije Fermendžin: Acta Bosnae, 560; Andrija Kačić Miošić: Razgovor ugodni..., 240)[5]
Od 1366. vladaju Podrinjem. Rodonačelnik je župan Dinica (1378.). Kroz 14. i prvu četvrtinu 15. stoljeća najčešće nose naslov župana. Nakon što su s povijesne pozornice nestali Zlatonosovići, Dinjčići usvajaju naslov vojvoda.[1] Važni u obrani Bosne od srpskih i osmanskih osvajanja.[1][2] Rodonačelnik je imao brata. Dinjičini sinovi su Dragiša, Kovač, Vladislav i Pavao. Kovačevi sinovi Petar i Tvrtko nazivaju se Kovačevićima. Poslije pogibije braće Kovačevića, dio se obitelji sklonio u Dubrovnik gdje ih izvori spominju 1464. godine.[5]
Spominju se u poveljama vladara srednjovjekovne bosanske države od 1399. do 1421. godine.[2] Kroz povijest dali su nekoliko poznatih predstavnika, među kojima se ističu:
- Dinjica, župan, na povelji kralja Tvrtka I. (1378.)
- Dragiša Dinjčić, sudionik ubojstva Pavla Radinovića na Parenoj Poljani 1415.;[1] spominje se kao knez od Podrinja uz kralja Stjepana Tomaša i Tvrtka II.[2]
- Vladislav Dinjčić, spominje se uz kralja Tvrtka II.[2]
- Kovač Dinjčić, spominje se 1442., uz vladara Ostoju. Vodio je 600 do 700 konjanika u obrani Bosne od osmanskih osvajanja. Rodonačelnik je obitelji Kovačevića.[2] Nosio naslov kneza i vojvode.[5]
- Petar Kovačević (sred. 15. stoljeća), važan u obrani obiteljskih posjeda od presezanja srpskih despota na zemlje preko Drine[1] Tvrtkov brat. Nosio naslov vojvode. 1443. sudionik pohoda Sibinjanina Janka i Đurđa Brankovića s odredom od 700 konjanika protiv Osmanlija. 1455. poginuo kod Srebrenice u borbi protiv despotove vojske.[5]
- Tvrtko Kovačević, vojvoda (u. 1463.). Posljednji je važni predstavnik ovih velikaša.[1] Poslije smrti brata Petra, ponio naslov vojvode.[5] Pogubili ga Osmanlije u osvajanjima Bosne.[1]
- ↑ a b c d e f g h i (ur. Antun Vujić) Hrvatski leksikon A-K, Naklada Leksikon d.o.o., Zagreb, 1996., ISBN 9539672813, str. 250
- ↑ a b c d e f g h Dica Čeline Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. ožujka 2016. (Wayback Machine) Fojnički grbovnik, I. dio, pdf samostana Duha Svetoga - samostan.ba, str. 27 (pristupljeno 3. svibnja 2016.)
- ↑ a b Hrvatska znanstvena bibliografija, Pregled bibliografske jedinice broj: 423051 Ivan Mirnik: Zmajski red u hrvatskoj i ugarskoj heraldici. , Grb i zastava (1846-3827) 3 (2009), 5; 1-7 (pristupljeno 3. svibnja 2016.)
- ↑ Dinjičići | Hrvatska enciklopedija. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 26. veljače 2021.
- ↑ a b c d e f (srp.)Google Knjige Srđan Rudić: Властела Илирског грбовника: The Nobility of the Illyric Coat of Arms, Vlastela ilirskog grbovnika, Istorijski institut Beograd, 2006., str. 136 (pristupljeno 3. svibnja 2016.)
- ↑ "danica+ilirska" Google Knjige Danica ilirska, 18. lipnja 1842, br. 25. Starodavnosti bosanske. Skupio J. F. Jukić Banjalučanin 1842. (pristupljeno 3. svibnja 2016.)
- ↑ Fojnički grbovnik Arhivirana inačica izvorne stranice od 24. rujna 2016. (Wayback Machine), Franjevački samostan Duha Svetoga u Fojnici, Piše: Fra Franjo Miletić, Fojnica, siječanj 2012. godine. (pristupljeno 3. svibnja 2016.)
- ↑ Fojnički grbovnik Arhivirana inačica izvorne stranice od 9. svibnja 2016. (Wayback Machine), uvodni tekst fra Franje Miletića, Franjevački samostan Duha Svetoga u Fojnici, Fojnica 2012., ISBN 978-9958-545-00-9, str. 7
- ↑ (ur. Edib Đozić), Monumenta Srebrenica, Research, documents, testimonials, Book 3 Arhivirana inačica izvorne stranice od 3. lipnja 2016. (Wayback Machine) Srebrenica Through Centuries Past, Public Institution for Protection and Usage of Cultural-historical and Natural Heritage of the Tuzla Canton, Tuzla – Srebrenica 2014., ISSN 2233-162X, str. 48. (eng.)