Dikloretan

Dikloretan (C₂H₄Cl₂, 1,2-dikloretan, etilen klorid, etilen diklorid, eten diklorid, nizozemska tekućina, nizozemsko ulje, Freon 150, DCA, EDC) je bezbojan kemijski spoj kloriranog ugljikovodika (etilena). Ima miris poput kloroforma. Nestabilan je u prisutnosti aluminija. Točka vrelišta mu je 84°C.

Uporaba

Uglavnom se upotrebljava za dobivanje tiokola A, etilendiamina, te vinilklorid monomera (VCM - jer je glavni prekursor za proizvodnju PVC-a). Također se koristi i kao posrednik u drugim organskim kemijskim spojevima, te kao tekuće otapalo za suho čišćenje.

Otrovan je kao i njegove pare, pa se manje koristi kao otapalo, jedino u laboratorijima. Danas mu toluen jeftinija i sigurnija zamjena.

Dobivanje

Može se dobiti prevođenjem etilena i klora preko bezvodnog kalcijevog klorida, željezova(III) klorida, bakra ili željeza na 80°-100°C. Dodavanje klora može se izvesti i u tekućoj fazi na 40°C, uz otapalo etilenklorid ili neki drugi klorirani ugljikovodik. Adiciju prati i inducirana supstitucija, tj. supstitucija koja se odvija u prisutnosti, ali ne u odsutnosti olefina. Supstitucija se znatno smanji ako je prisutna mala količina željeznog(III) klorida. Etilenklorid također je koprodukt reakcije hipokloraste kiseline i etilena.

H₂C = CH₂ + Cl₂ --> ClCH₂-CH₂Cl

2 H₂C = CH₂ + 4 HCl + O₂ --> 2 ClCH₂-CH₂Cl + 2 H₂O

Izvor

• Engleska Wikipedija [1]
• Carl R. Noller; Kemija organskih spojeva. Glavni urednik: Zvonko Vistrička. Izdavač: Tehnička knjiga, listopad 1968.g. Zagreb. Str. 174.