Deklaracija iz Boulogne

Deklaracija iz Boulogne ili Deklaracija o biti esperantizma (esperanto: Bulonja Deklaracio) povijesni je dokument, koji uspostavlja nekoliko važnih premisa za esperantski pokret.^[1] Deklaraciju je napisao L. L. Zamenhof i ratificirana je 1905. godine od strane sudionika prvoga svjetskog kongresa esperanta, održanoga u Boulogne-sur-Mer u Francuskoj.

Deklaracija iz Boulogne sastoji se od uvoda i pet točaka.

U uvodu Zamenhof pojašnjava da je pet točaka Deklaracije potrebno uspostaviti, jer mnogi ljudi pogrešno razumiju prirodu esperantskoga pokreta. Pet točaka uglavnom je odgovor na široko rasprostranjene zablude.

1. Esperantizam je pokret koji podržava esperanto kao međunarodni pomoćni jezik (IAL). Njemu se ne može pridodati daljnje značenje. On je politički, religiozno i moralno neutralan i ne želi zamijeniti postojeće jezike samo da bi ih dopunio.
2. Oni koji podržavaju esperanto to čine zato što je najrealniji međunarodni pomoćni jezik koji postoji, a esperantisti rade na daljnjem razvoju na temelju toga cilja.
3. Esperanto ne pripada nikome. Svatko ga može koristiti iz bilo kojeg razloga koji im se sviđa.
4. Knjiga »Fundamento de Esperanto« (»Osnove esperanta«) je jedinstven trajni i obavezan autoritet nad esperantom i ne može se mijenjati. Inače, esperanto ne ovisi o pravnoj vlasti, niti vladajućem tijelu, niti pojedincu, uključujući samoga Zamenhofa. Ako lingvistička materija nije pokriven Fundamentom, na pojedincu je kako postupiti s tim pitanjem.
5. Esperantist je tečni esperantski govornik. Uključenost u esperantsku zajednicu potiče se, ali nije potrebna.

Izvori

↑ Schor, Esther (2016). Bridge of Words: Esperanto and the Dream of a Universal Language. New York: Henry Holt and Company. ISBN 978-1-42994-341-3. LCCN 2015018907.

[1] Schor, Esther (2016). Bridge of Words: Esperanto and the Dream of a Universal Language. New York: Henry Holt and Company. ISBN 978-1-42994-341-3. LCCN 2015018907.

[1]