Darko Novaković
Darko Novaković | |
Rođenje | 14. siječnja 1953. Zagreb |
---|---|
Zanimanje | klasični filolog |
Portal o životopisima |
Darko Novaković (Zagreb, 14. siječnja 1953.), hrvatski akademik.
Diplomirao je 1975. te doktorirao 1981. na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je od 1990. do 2018. bio redoviti profesor na Odsjeku za klasičnu filologiju, u više navrata i predstojnik Katedre za latinski jezik i rimsku književnost tog odsjeka. Redoviti je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od 2008.[1]
Bavi se antičkom književnom teorijom, retorikom, učenjima o stilu, antičkim romanom (osobito grčkim), grotesknom komikom u antičkim tekstovima.
Iz područja klasične filologije objavio više dvojezičnih izdanja grčkih i rimskih autora (romani Ksenfonta Efeškoga i Haritona, anonimni Lukije ili magarac, Senekina Apokolokintoza, Plautovi Trgovac i Perzijanac, anonimna Pripovijest o Apoloniju, kralju tirskom).
Posebno se baveći hrvatskim latinizmom, otkrio je u hrvatskoj znanosti nepoznate rukopisne tekstove Filipa Zadranina, Jurja Šižgorića, Jerolima Bartučevića, Benedikta Kotruljevića, Didaka Pira, Ivana Gučetića, Antuna, Mihovila i Fausta Vrančića. U Londonu otkrio Marulićev Životopis sv. Jeronima (Vita diui Hieronymi), a u Glasgowu kodeks s nepoznatim Marulićevim latinskim pjesmama (Epigrammata) te priredio njihova prva izdanja.
Suosnivač je časopisa Latina et Graeca (1973-), istoimene biblioteke dvojezičnih izdanja (1979-) i istoimenoga Instituta za klasične jezike i antičku civilizaciju (2006-).
- ↑ Redoviti članovi, www.hazu.hr. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. siječnja 2012. Pristupljeno 10. srpnja 2011. journal zahtijeva
|journal=
(pomoć)
- http://info.hazu.hr/darko_novakovic_biografija
- Životopis na stranicama Odsjeka za klasičnu filologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu: http://www.ffzg.unizg.hr/klafil/nastavnici/darko-novakovic/
Dopusnica nije važeća!
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.