Danilo Lekić

Danilo Lekić
Portret Portret
Opći životopisni podatci
Datum rođenja	13. lipnja 1913.
Mjesto rođenja	Kraljima, Andrijevica,
Datum smrti	3. listopada 1986.
Mjesto smrti	Beograd
Nadimak	Španac
Opis vojnoga službovanja
Godine u službi	NOV i PO Jugoslavije, Jugoslavenska narodna armija
Čin	general-pukovnik
Ratovi	Španjolski građanski rat, Narodnooslobodilačka borba Jugoslavije
Važnije bitke	Bitka na Sutjesci
Odlikovanja	Orden narodnog heroja, Orden jugoslavenske zastave, Orden ratne zastave, Orden partizanske zvijezde, Orden partizanske zvijezde, Orden zasluga za narod, Orden bratstva i jedinstva, Orden za hrabrost, Partizanska spomenica 1941.

Danilo Lekić »Španac« (1913. – 1986.) bio je crnogorski komunist, jedan od vođa ustanka u Srbiji i Narodnooslobodilačke borbe Jugoslavije, komandant Prve proleterske brigade i narodni heroj Jugoslavije.

Nakon rata bio je general-pukovnik Jugoslavenske narodne armije i diplomat SFRJ.

Životopis

Rođen je 23. lipnja 1913. godine u selu Kraljima, nedaleko od Andrijevice u Crnoj Gori. Potječe iz učiteljske obitelji; njegov otac Blagoje bio je učitelj u Gornjem Polimlju. Osnovnu školu završio je u rodnom selu, a gimnaziju je pohađao u Podgorici, Beranama, Bitolju i Tetovu. Studirao je na Filozofskom fakultetu u Skoplju gdje je diplomirao 1936. godine.

Za vrijeme studija pridružio se revolucionarnom studentskom pokretu. Član Komunističke partije Jugoslavije postao je 1935. godine. Godine 1937. otišao je iz Beograda kao dragovoljac u Španjolsku, gdje se borio za snage Španjolske Republike do 1939. godine. Bio je zamjenik zapovjednika Baze internacionalnih brigada i zapovjednik Dočasničke škole. Na vlastiti zahtjev premješten je u postrojbu na bojište, gdje je služio kao politički komesar čete, zatim bataljuna, a na kraju i kao vršitelj dužnosti političkog komesara Petnaeste internacionalne brigade.

Nakon pada republikanskih snaga, od 1939. do 1941. godine bio je zatvoren u francuskim koncentracijskim logorima Saint Cyprien, Gurs i Vernet. Imao je ključnu ulogu u organiziranju povratka španjolskih dragovoljaca u Jugoslaviju. Po direktivi KPJ, kao sekretar partijske organizacije i vođa grupe, u svibnju 1941. poveo je prvu grupu u Njemačku na dobrovoljni rad. Nakon napada Trećeg Reicha na SSSR, 22. lipnja, grupa je na Lekićev prijedlog odlučila pobjeći i uspjela se sredinom srpnja prebaciti u Jugoslaviju.

Drugi svjetski rat

U kolovozu 1941. godine imenovan je političkim komesarom Mačvanskog partizanskog odreda. Do ožujka 1942. borio se u Srbiji, sudjelujući u bitkama kod Šapca, na Ceru i u Prvoj ofenzivi.

U ožujku 1942. godine postao je zamjenik zapovjednika Prve proleterske udarne brigade, a od studenoga iste godine preuzeo je zapovjedništvo. Kao zapovjednik, vodio je brigadu u borbama za Jajce, Kotor Varoš, Teslić i druga mjesta u Bosni, krajem 1942. godine i početkom 1943. godine. S brigadom je sudjelovao u Četvrtoj i Petoj neprijateljskoj ofenzivi.

Danilo Lekić održava govor pred borcima prije proboja na Sutjesci, lipanj 1943.

Tijekom bitke na Sutjesci, je 10. lipnja u ranim jutarnjim satima, nakon njegova govora, Prva proleterska brigada probila neprijateljski obruč i porazila borbenu grupu Höhne:

Dobro pamtim. Danilo Lekić je naredio: "Prva proleterska - juriš!!" I, vjerovatno, ja mislim da je to jedini put kad je cijela Prva proleterska jurišala. Preko te čistine. Svi smo bili u istom strjeljačkom stroju. Prvi put,svi... I sve komande četa, i svi štabovi bataljona i štab brigade, i Španac (Danilo Lekic) i Plavi su bili u jurišu, i svi kuriri, i svi kuhari, i svi bolničari... Sve je izašlo tu, koliko nas je bilo. Mi smo krenuli. I svi smo znali: nema nazad! Mi moramo tamo!

– Antonije Isaković, jedan od boraca

»Bio je hrabar, poletan, iznimno samouvjeren. Njegova intelektualna pozadina izdizala ga je iz uskog provincijalizma koji karakterizira mnoge njihove zapovjednike (mada rijetko one koji su se borili u Španjolskoj).«  — Basil Davidson, član britanske vojne misije

U srpnju 1943. godine Lekić je postavljen za zapovjednika Šesnaeste vojvođanske divizije. Pod njegovim vodstvom divizija je 1943. godine sudjelovala u borbama u istočnoj Bosni. U kolovozu i rujnu oslobodila je Bijeljinu, Vlasenicu, Caparde i Zvornik. U proljeće 1944. godine vodio je borbe na Majevici i sudjelovao u oslobođenju Kladnja.

Od 1. srpnja do sredine studenoga 1944. godine, Lekić je bio zapovjednik Dvanaestog korpusa NOVJ. S ovim korpusom vodio je borbe u istočnoj Bosni, Crnoj Gori i Srbiji, sudjelujući u oslobođenju Beograda, te bitkama kod Avale i Rušnja. Dvanaesti korpus je 22. listopada forsirao Savu i nastavio progon njemačkih i hrvatskih snaga kroz Srijem.

U prosincu 1944. godine, kao general-pukovnik Danilo je upućen u Višu vojnu akademiju "Vorošilov" u Moskvu.

Poratna karijera

Nakon oslobođenja zemlje do 1957. obnašao je razne dužnosti u Jugoslavenskoj narodnoj armiji.

Od 1957. do 1969. godine bio je u diplomatskoj službi kao veleposlanik FNRJ u Brazilu, šef misije SFRJ u Ujedinjenim narodima, pomoćnik državnog tajnika za vanjske poslove i veleposlanik SFRJ u Egiptu.

Preminuo je 3. listopada 1986. godine. Po osobnoj želji pokopan je u rodnome Kraljevu kod Andrijevice.

Odlikovanja

Dužan sam, ipak, da ponovim istinu koja borcima sa Sutjeske nije ostala nepoznata, a valjda ni za povjesničare nije sporna: ako sam za odluku o proboju Prve proleterske divizije odgovoran, ili zaslužan, uglavnom ja, za njeno provođenje, hoću reći za uspjeh te operacije, odlučujuća je bila sposobnost i hrabrost Danila Lekića.

– Koča Popović

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i inih jugoslavenskih odlikovanja. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 20. prosinca 1951. godine.

Literatura

• Vojna enciklopedija (knjiga peta). 1973. Beograd.
• Narodni heroji Jugoslavije. 1975. Beograd. Mladost.