Crnogorski govori
Crnogorski govori su ijekavski/jekavski štokavski govori u Crnoj Gori, tj. u crnogorskom jeziku.[1]
Crnogorski govori poznaju dvočlani, tročlani i četvoročlani naglasni sustav:
- dvonaglasni sustav zastupljen je u većini crnogorskih govora;
- tročlačlani naglasni sustav zastupljen je u Lepetanima, Ozrinićima (sa selom Broćanc) i Gusinju;
- četvoročlani naglasni sustav zastupljen je u sjeverozapadnim crnogorskim govorima, Bjelopavlićima, Donjim Pješivcima, Vasojevićima i crnogorskome dijelu Sandžaka.[1]
Kriteriji koji su nekoć u serbokroatistici rabljeni za podjelu crnogorskih govora - a to su: a.) zamjena jata i b.) akcentuacija) - nisu potvrdili znanstvenu utemeljenost podjele crnogorskih govora na dva odijeljena dijalekta (istočno-hercegovački ili mlađi ijekavski [hrv-eas] dijalekt na zapadu i sjeverozapadu i zetsko-južnosandžački ili staroijekavski [srp-zet] u ostalim dijelovima Crne Gore).
Osim iznimno, crnogorski govori su (i)jekavski. Također, akcentuacija nije potvrdila prevelike naglasne neujednačenosti crnogorskih govora.
U crnogorskim govorima kao cjelini su tri govorne skupine:
- jugoistočna,[2]
- sjeverozapadna i
- skupina govora crnogorskoga dijela Sandžaka.
Broj specifičnosti tri navedene govorne skupine u ogromnom je zaostatku u odnosu na broj njihovih zajedničkih jezičkih crta. Otuda, navedene podjele crnogorskih govora ne treba tumačiti da su oni zasebni dijalekti - jer za takav status ne posjeduju dovoljan broj zasebnih, ni makro, ni mikro, specifičnosti.[1]
- ↑ a b c Fakultet za crnogorski jezik i književnost, "Crnogorski govori"
- ↑ U okviru jugoistočne skupine govorne specifičnosti pojedinih crnogorskih plemena nešto su izrazitije, pa se može govoriti o pet govornih grana: 1.) podlovćenska govorna grana (teritorija četiri stare nahije i Crnogorsko primorje od Perasta do Bara; 2.) barsko-mrkojevićka govorna grana; 3.) kučko-pipersko-bratonožićka govorna grana; 4.) zetsko-podgorička govorna grana (kojoj pripadaju i Tuzi s okolicom, te govor crnogorske dijaspore u Vraki i Skadru); 5.) donjopješivačko-bjelopavlićko-vasojevićka govorna grana. No, svakako, broj specifičnosti navedenih govornih grana jugoistočne skupine govora nesrazmjerno je manji od broja njihovih zajedničkih crta.