Prijeđi na sadržaj

Crna udovica (sastav)

Izvor: Wikipedija
Crna udovica
MjestoDubrovnik, Hrvatska
Žanroviheavy metal, hard rock
Djelatno razdoblje1983.1990.
Producentska kućaPGP RTB
Originalna postava
Zvonko Kaitner Doka (gitara)
Davor Erceg (vokal)
Enes Omerčahić (klavijature)
Željko Mirović Miš (bas-gitara)
Pero Baule (bubnjevi)[1]
Bivši članovi (članice)
Goran Karan (vokal)
Željko Lale (bas-gitara)
Dario Pavlović (vokal)
Srđan Kera (klavijature)
Velibor Bobo Rajačić (bubnjevi)[1]

Crna udovica je naziv bivšeg hrvatskog heavy metal glazbenog sastava iz Dubrovnika.

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Hrvatski heavy metal sastav Crna udovica osnovan je 1982. godine u Dubrovniku.[2][3] Osnivač sastava bio je gitarist Zvonko Kaitner – Doka – koji je oko sebe okupio najbolje mlade dubrovačke rock glazbenike onoga vremena. Najveći utjecaj na njih imali su tada Deep Purple, Led Zeppelin, Whitesnake i slični.[3] Crna udovica je 1987. godine izdala svoj prvi i jedini album Sudbina u izdanju beogradske diskografske kuće PGP RTB. Od nekoliko hitova ovoga albuma napopularnija je bila pjesma Obala tuge čiji je tekstopisac bio Lukša Čokljat – Čolo.[4] Album je trebao biti gotov mnogo ranije. Ljeta 1985. album se snimao u Sarajevu; snimanje je trajalo je samo deset dana. No, tijekom remiksa dogodila se pogreška i bespovratno je nestao cijeli snimljeni materijal. Srećom, nisu posustali. S novim čovjekom u postavi snimili su ljeta 1986. album, a kao tonac u studiju pomagao im je tada nova producentska nada Nikša Bratoš.[3]

Nastupili su na televizijskoj glazbenoj emisiji Stereoviziji gdje su se natjecali za najbolji demobend. Bili su drugi, iza Gibonnijeva Osmog putnika.[3] Početkom 90-tih sastav je počeo snimanje svog drugog albuma za (PGP RTB), pod radnim naslovom Vina i benzina, ali album nikad nije objavljen.

U glazbenom sastavu Crna udovica je 1990. pjevao i Goran Karan, koji je nakon raspada grupe zajedno sa Zvonkom Kaitnerom osnovao sastav Big Blue, a potom nastavio samostalnu karijeru kao solo izvođač. Crna udovica raspala se 1990. godine i za sobom ostavila nekoliko pjesama (Utjeha kose, Sablasna kočija, Budite uvijek sa nama) koje su trebale biti na prvom albumu Sudbina ali zbog loše snimke i kratkog vremena su odustali od tih pjesama.

Nakon raspada Crne udovice, prvi vokal Davor Erceg je započeo solo karijeru, a zatim postao prvi vokal dubrovačkog sastava Atlantida, Goran Karan je zajedno sa Zvonkom Kaitnerom osnovao sastav Big Blue, a Enes Omerčahić je neko vrijeme bio klavijaturist Parnog valjka.

Kaitner je napravio glazbenu karijeru u inozemstvu, surađujući s poznatim svjetskim glazbenim imenima kao što su Ian Paice (Deep Purple), Jon Lord (Deep Purple), Don Airey (Deep Purple), Neil Murray (Whitesnake), Paul McCartney, s kojima je nastupao po svijetu odnosno snimao studijske glazbene dionice.[3]

Nakon raspada Crna udovica održala je dva koncerta, od kojih je prvi održan 26. kolovoza 2008. godine u dubrovačkoj tvrđavi Revelin. Ovim je koncertom obilježena 25. obljetnica osnutka sastava.[1]

Članovi sastava

[uredi | uredi kôd]

Članovi:[3]

Originalna postava

[uredi | uredi kôd]
  • Zvonko Kaitner Doka (gitara, skladanje)
  • Davor Erceg (vokal)
  • Enes Omerčahić (klavijature)
  • Željko Mirović Miš (bas-gitara)
  • Pero Baule (bubnjevi)

Bivši članovi

[uredi | uredi kôd]
  • Goran Karan (vokal)
  • Željko Lale (bas-gitara)
  • Velibor Bobo Rajačić (bubnjevi)
  • Dario Pavlović (vokal)
  • Srđan Kera (klavijature)
  • Nikša Benić (bas)
  • Davor Bušić (bas)
  • Mateo Šuljak (klavijature)
  • Mato Kralj (vokal)
  • Lukša Čokljat Čolo (vokal, tekstovi, skladanje)
  • Ervin Baučić (vokal)

Diskografija

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b c Slobodna Dalmacija - Crna udovica ponovo na okupu
  2. Fenomen benda koji traje i nakon 35 godina, a snimio je tek jedan album. www.vecernji.hr. Pristupljeno 13. rujna 2022.
  3. a b c d e f dubrovackidnevnik.hr: FENOMEN IZ DUBROVNIKA Djevojke su vrištale iz prvih redova, a oni su postali kultni (FOTO) Dubrovački dnevnik. 21. studenoga 2016. Pristupljeno 8. lipnja 2020.
  4. Slobodna Dalmacija - ponovno okupljanje

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]