Crkva sv. Stjepana u Prgometu
Crkva sv. Stjepana u Prgometu
| |
---|---|
Lokacija | Prgomet |
Koordinate | 43°36′52.8″N 16°14′4.5″E / 43.614667°N 16.234583°E |
Godina završetka | 1863. |
Religija | Rimokatoličanstvo |
Patron | Sv. Stjepan |
Materijal | kamen |
Registar kulturnih dobara RH | |
Naziv | Crkva sv. Stjepana i groblje |
Reg. broj | Z-2901 |
Pravni status | Zaštićeno kulturno dobro |
Vrsta | Nepokretna pojedinačna |
Klasifikacija | Sakralne građevine |
Crkva sv. Stjepana s grobljem nalazi se u Prgometu u zaleđu Trogira.[1]
Crkva je jednobrodna građevina s izduženim prezbiterijem i polukružnom apsidom građena u tradiciji kasnobaroknih crkava Zagore. Pročelje je jednostavno, kameno, sa središnjim ulazom flankiranim četvrtastim prozorima i trodijelnom preslicom za tri zvona na vrhu zabata. U osi ulaza je rozeta, poviše nje uzidan križ, a na vrhu kružni prozor s cvjetnim uzorkom.[1]
Nad bočnim prozorima ugrađena je starija profilacija s polukružnim jastukom. Nad vratima je natpisna ploča s tekstom o gradnji crkve:[2]
Na južnom pročelju je još jedan ulaz, te ulaz u svetište.[1]
Na groblju oko crkve je sačuvano nekoliko ukrašenih stećaka i križeva što ukazuje na kasnosrednjovjekovnu nekropolu koja se zasigurno prostirala oko gotičke crkve.[2]
U interijeru je na zapadu betonsko pjevalištena masivnim stupovima. U Tri niše na glavnom oltaru su kipovi sv. Stjepana, sv. Mihovila i sv. Blaža (tirolski). Iza kipa sv. Stjepana je oltarna pala sa slikama "Kamenovanje sv. Stjepana" i "Bogorodica s Djetetom" s apliciranim zavjetnim krunama iz 18. stoljeća. Na oltaru je drveno svetohranište u rokoko maniri. Na bočnom sjevernom oltaru je kip Bezgrešnog začeća BDM, a na južnom drveno raspelo. Od preostalog inventara vrijedi istaknuto još dvije grafike postavljene uz trijumfalni luk: Srce Marijino i Srce Isusovo te slika Bogorodice s Djetetom nekog lokalnog autora. Od obrednih predmeta sačuvan je srebrni kalež iz 16. ili početka 17. stoljeća s čvorom ukrašenim glavicama anđela.[1][2]
Crkva je bila je izgrađena daleko prije 19. stoljeća, ali je bila zapuštena, pa je Pavao Andreis u 17. stoljeću opisuje kao "otrcanu uspomenu". Polovicom 18. stoljećaje bila proširena, ali loše, što je u vizitaciji 1756. zabilježio trogirski biskup Didak Manola. Crkva tada nije imala zvonik nego je zvono visjelo pred vratima na gredama. Imala je srebrni kalež, kožnati antependij i šćavet.[2]
Sadašnja crkva je podignuta 1863., kako je uklesano na natpisu.[1][2]
Pod oznakom Z-2901 zavedena je kao nepokretno kulturno dobro - pojedinačno, pravna statusa zaštićena kulturnog dobra, klasificirano kao "sakralna graditeljska baština".[1]
Dopusnica za korištenje materijala s ove stranice arhivirana je u VRTS-u pod brojem 2021043010005276.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.