Crkva sv. Nikole u Splitu
|
Crkva sv. Nikole na Stagnji
| |
|---|---|
 | |
 | |
| Prijašnja imena | sv. Nikola de Pedemontis |
| Lokacija | Split, Hrvatska |
| Država |  Hrvatska
|
| Koordinate | 43°30′33.3″N 16°26′3.7″E / 43.509250°N 16.434361°E |
| Dao sagraditi | Splićanka Nemira Mesagaline |
| Godine izgradnje | 1068. |
| Renoviran |
|
| Religija | rimokatoličanstvo |
| Patron | sv. Nikola |
| Arhitektonski stil | predromanika |
| Materijal | kamen |
| Dimenzije | 10,5 m x 5 m |
  Sv. Nikola Crkva sv. Nikole u Splitu na zemljovidu Splita | |
| Registar kulturnih dobara RH | |
| Pravni status | Zaštićeno kulturno dobro |
| Vrsta | Nepokretna pojedinačna |
| Klasifikacija | Sakralne građevine |
| Reg. broj | Z-4631 |
Crkva sv. Nikole (Mikule) na Stagnji je rimokatolička sakralna građevina u splitskom Velom Varošu.[1]
Crkva sv. Nikole je starohrvatska predromanička jednobrodna građevina oblika grčkog križa s pravokutnom apsidom i upisanim transeptom nad kojim se dizala kupola, a kasnije zvonik. U crkvi se nalaze četiri monolitna antička stupa iz Dioklecijanove palače ukrašena predromaničkim kapitelima, koja nose konstrukciju uzdužnog i poprečnog bačvastog svoda.[2] Na krovu je četvrtasta kupola, koja sa svake strane ima po tri slijepe arkade.Crkva je pokrivena pločama.
.jpg)
Na nadvratniku je latinski natpis koji navodi donatora: čestitog građanina Ivana i njegovu ženu Tihu, a na unutrašnjem natpisu spominje se i Ivanova sestra Stana.[3]
Njenu gradnju započela je 1068. godine Nemira Mesagalina,[1] a gradnju su nastavili njen brat Ivan i žena mu Tiha, potkraj 11. ili početkom 12. stoljeća, kada je izgrađen niski zvonik umjesto prvotne kupole.[3]
Crkva je kasnije produžena, a dogradnjom sakristije ostala je bez apside, pa je i kupola bila uklonjena da bi se mjesto nje postavio masivni zvonik na preslicu.[3]
Godine 1119. se spominje još jedna crkva sv. Nikole, označeno de Collegaci, no nije pouzdano sigurno radi li se o istoj crkvi.[4] Nekoć je bila poznata kao crkva sv. Nikole de Pedemontis, (hr. u podnožju brda [Marjana]) zbog čega, kao i ostale varoške, pripada skupini marjanskih crkava.[2]
Godine 1951. crkva je obnovljena i vraćen joj je prvotni oblik. Zvonik na preslicu je skinut i postavljen je s južne strane crkve. Crkva je 1962. godine uvrštena u Registar spomenika kulture. Duga je s apsidom 10,50 i široka 5 metara.[3]
Crkva je potkraj 17. stoljeća bila produžena na zapadnoj i istočnoj strani, a na mjestu porušene apside izgrađena je sakristija. Restauratorskim zahvatima obavljenima 1949. godine, crkvi je vraćen izvorni izgled.[2]
Pod oznakom Z-4631 zavedena je kao nepokretno kulturno dobro - pojedinačno, pravna statusa zaštićena kulturnog dobra, klasificiranog kao sakralna graditeljska baština.[1]
- ↑ a b c Crkva sv. Nikole Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske
- ↑ a b c Vilogorac, Inga, Splitske crkve, Spomenička baština, str. 63.
- ↑ a b c d Mile Vidović. Splitsko-makarska nadbiskupija: župe i ustanove. Splitsko-makarska nadbiskupija i Crkva u Svijetu. Split. ISBN 953-6151-82-0. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. rujna 2020. Pristupljeno 1. svibnja 2020..
str. 251.
CS1 održavanje: nepreporučeni parametar - origyear (pomoć) - ↑ Marasović, Tomislav. 2011. Dalmatia Praeromanica: svezak 3. Književni krug Split; Muzej hrvatski arheoloških spomenika; Arhitektonski fakultet u Zagrebu. Split; Zagreb. str. 356
Dopusnica za korištenje materijala s ove stranice arhivirana je u VRTS-u pod brojem 2021043010005276.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.
- Vilogorac, Inga, Splitske crkve, Spomenička baština, Ex libris, Split-Zagreb, 2005. ISBN 953-6310-45-7
- Vidović, Mile, Splitsko-makarska nadbiskupija: župe i ustanove, Crkva u Svijetu, Split, 2004. - ISBN 953-6151-82-0
 | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Crkva sv. Nikole u Splitu |