Crkva sv. Antuna Padovanskog u Bišću
Crkva svetog Antuna Padovanskog nalazi se u Bihaću, koji je po tome jedinstven grad jer su u njemu tri crkve posvećene svetom Antunu Padovanskom.
 |
Predloženo je da se ovaj dio članka izdvoji u novi članak. (Rasprava) |
Već 35 godina nakon smrti sv. Antuna (1266.) u Bihaću je sagrađena crkva posvećena sv. Antunu.[1]
Građena je u gotskom stilu i služila je kao gradska crkva pod upravom dominikanaca.
Godine 1592. crkva je pretvorena u džamiju pod imenom džamija Fethija (Osvojena). Uz crkvu se nalazio i dominikanski samostan koji se za turskoga vladanja upotrebljavao kao vojarna.[1]
U crkvi su se nalazile nadgrobne ploče, uglavnom pripadnika hrvatskog plemstva, koje su prebačene 1894. odine u Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Proglašena je za nacionalni spomenik BiH.[2]
|
Predloženo je da se ovaj dio članka izdvoji u novi članak. (Rasprava) |
Gradnja nove crkve sv. Ante u Bihaću odvijala se u nekoliko faza. U prvoj fazi, nova crkve sa zvonikom podignuta je na mjestu Žabela, u samom gradu. Gradnja se završila 1891. Godine. U drugoj fazi, 1899. godine, crkva je produžava za 11 m i dograđeno novo polukružno svetište. Restauracija crkve je završena 1913. U trećoj fazi od 1938. do 1941 godine, ponovo je proširena i dozidan toranj. Saveznički avioni su 1943. godine bombardirali Bihać. Među uništenim objektima nalazila se i Crkva sv. Ante, od koje je ostao sačuvan samo toranj i dio zidova. Župna crkva sv. Ante Padovanskog s grobnicom bihaćkog plemstva (grobnica hrvatskih velikaša) proglašena je za nacionalni spomenik BiH.[3] Grobnica bihaćkog plemstva – grobnica hrvatskih velikaša, nalazi se na udaljenosti od oko 50 m, u drvenom sanduku i lošem stanju. Izrađena je replika.
|
Predloženo je da se ovaj dio članka izdvoji u novi članak. (Rasprava) |
Danas u Bihaću postoji i treća crkva sv. Ante (župna) koja se započela graditi 1970-1972. To je crkva koja i danas služi za potrebe župljana grada Bihaća. Oktogonalnog je oblika. Na zvoniku se nalaze tri zvona. Godine 1977. u crkvu je postavljen križni put (terakota), te nešto kasnije brončani kipovi Sv. Ante, Majke Božje i Nikole Tavelića. U posljednjem ratu (1991. – 1995.) crkva je pretrpjela oštećenja.
- Radoslav Lopašić, Bihać i Bihaćka krajina, Zagreb 1890.
- Ferdo Šišić, Vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić i njegovo doba, Zagreb, 1902
- ĆiroTruhelka, Sredovječni spomenici Bosanske Hrvatske, Hrvatsko kolo XXIII, Zagreb, 1942.
- Marko Vego, Crkva sv. Ante (Fethija džamija), Naše starine, str. 255-268, 1954.
- ↑ a b Dragić 2018, str. 48.
- ↑ Džamija Fethija. kons.gov.ba. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. svibnja 2020. Pristupljeno 13. studenoga 2016.
- ↑ Crkva sv. Ante. kons.gov.ba. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. prosinca 2016. Pristupljeno 13. studenoga 2016.
- Dragić, Marko. 2018. Štovanje sv. Antuna Padovanskoga u hrvatskoj crkveno-pučkoj baštini. Ethnologica Dalmatica. Etnografski muzej Split. Split. 25: 37–66