Charles Péguy
| Charles Péguy | |
|---|---|
 Jean-Pierre Laurensov portret Péguya iz 1908. | |
| Puno ime | Charles Pierre Péguy |
| Rođenje | 7. siječnja 1873. |
| Smrt | 5. rujna 1914. |
| Zanimanje | pjesnik, esejist, urednik |
| Nacionalnost | Francuz |
| Period pisanja | 1897. – 1914. |
| Supruga | Charlotte-Françoise Baudoin |
| Djeca | četvero (tri sina i tri kćer) |
| Potpis | .png) |
| Portal o životopisima | |
Charles Péguy (Orléans, 7. siječnja 1873. – blizina Villeroya, 5. rujna 1914.) bio je francuski pjesnik, esejist i književni urednik. Na njegova djela najviše su utjecale filozofije socijalizma i nacionalizma, a od obraćenja na katoličanstvo 1908. godine katolička vjera. Smatra se najistaknutijim religioznim pjesnikom francuske književnosti 20. stoljeća.[1] U njegovu političko-književnu dvotjedniku Cahiers de la Quinzaine objavljivali su, uz katoličke intelektualce, i Anatole France, Henri Bergson i Romain Rolland.[1]
Rođen je u Orléansu, u siromašnoj seljačkoj obitelji.[1] Završetkom liceja Lycée Lakanal u Sceauxu (u predgrađu Pariza), dobio je stipendiju za École normale supérieure u Parizu, na kojoj je pohađao predavanja Henrija Bergsona i Romaina Rollanda. Oženio se 1897. za Charlotte-Françoise Baudoin, s kojom je imao kćer i trojicu sinova, jednoga rođena nakon njegove smrti. 1895. pridružio se francuskoj Socijalističkoj partiji, koju je isprva i podupirao u svomu književnu listu Cahiers de la Quinzaine, koji je pokrenuo 1900. i uređivao do smrti.
Po izbijanju Prvoga svjetskog rata, stupio je kao dragovoljac u francusku vojsku[1], u kojoj je postao poručnik 19. voda 276. pješačke regimente. Poginuo je u borbi u blizini Villeroya, pogođen metkom u čelo, dan prije početka prve bitke na Marni. Danas blizu mjesta njegove pogibije stoji spomenik u njegovu čast.
- ↑ a b c d Péguy, Charles enciklopedija.hr, Hrvatska enciklopedija, LZMK: Zagreb, 2014. - 2023.
