Cetinski vijun
| Cetinski vijun | |
|---|---|
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Osjetljivi | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Actinopterygii |
| Red: | Cypriniformes |
| Porodica: | Cobitidae |
| Rod: | Cobitis |
| Vrsta: | C. dalamatina |
| Dvojno ime | |
| Cobitis dalmatina S. L. Karaman, 1928. | |
| Sinonimi | |
| Cobitis taenia dalmatina S. L. Karaman, 1928. | |
| Baze podataka | |
Cetinski vijun (latinski: Cobitis dalmatina), u narodu je još poznat kao dalmatinski vijun, lizibaka, lizibaba i lezibaka,[1] slatkovodna je riba koja pripada rodu Cobitis. Stenoendem je rijeke Cetine i endem Hrvatske. Iako je rod Cobitis široko rasprostranjen, područje jadranskog slijeva Hrvatske vruća je točka njegove bioraznolikosti.
Cetinski vijun, kao i ostali vijuni, žućkaste je boje te duž tijela ima smeđe do maslinasto zelene pjege u četiri Gambetta zone. Unutar vrste postoje barem tri različita tipa obojenja. Na repnoj bazi nalazi se teško uočljiva pjega u obliku crtice. Repna peraja također je prepoznatljiva po šest nizova pruga. Kod mužjaka prepoznata su dva tipa Kanestrinijevih ljusaka. Duljina tijela je do 10,5 cm,[2] iako ženke mogu narasti do 115 mm, a mužjaci samo do 66 mm. Brčići cetinskog vijuna izrazito su dugi.[1]
Ova vrsta ne stvara plove. Aktivna je tijekom noći, dok je tijekom dana uglavnom ukopana u supstratu tekućice. Hrani se pridnenim organizmima i onima na vodenom bilju. Količina prehrane prati sezone te je tijekom ljeta ona najveća, dok zimi ponekad u potpunosti izostaje ili je izrazito niska. Jedinke se pare od travnja, imaju parcijalni mrijest, a ženke u jajnicima nose jajašca nejednakih veličina.[1]
Cetinskog vijuna moguće je pronaći isključivo u rijeci Cetini. Obitava u sporijim dijelovima toka Cetine, te njezinim ujezerenim područjima. Vrsti odgovara niža temperatura vode te pjeskovito do šljunkovito dno obraslo vegetacijom.[1]
Vijuni Hrvatske, kao stenoendemi, izrazito su podložni ugrozama. Najveća prijetnja vrstama jest regulacija rijeka, vađenje pijeska i šljunka te slične antroploške promjene korita.[2] Najveće prijetnje cetinskom vijunu su hidroelektrane na rijeci Cetini, onečišćenje tekućice i unos alohtonih vrsta.[1]
Cetinski vijun nalazi se na Crvenom popisu ugroženih vrsta IUCN-a, te ima status osjetljive vrste (VU).[3] Neretvanski vijun prema IUCN-u također je osjetljiva vrsta (VU), dok su jadovski i ilirski vijun kritično ugrožene vrste (CR).[1] Na nacionalnoj razini, cetinski vijun, kao i ostale stenoendemske vrste vijuna, zaštićen je Zakonom o zaštiti prirode (NN 80/13, 15/18, 14/19, 127/19) te je unutar svojte C. taenia uvršten u Prilogu II Direktive 92/43/EEZ i u Prilogu III Bernske konvencije.[4]
Porijeklo ime roda Cobitis moguće je pronaći u grčkoj riječi kobitis što znači mala riba. Ime vrsta vijuna dolazi prema rijekama koje nastanjuju (C. jadovaensis i C. narentana), odnosno prema području (C. dalmatina i C. illyrica).[2]
- ↑ a b c d e f Mrakovčić, M.; Brigić, A.; Buj, I.; Ćaleta, M.; Mustafić, P.; Zanella, D. 2006. Crvena knjiga slatkovodnih riba Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode, Republika Hrvatska. Zagreb. str. 119–120. ISBN 953-7169-21-9
- ↑ a b c Ćaleta, M.; Buj, I.; Mrakovčić, M.; Mustafić, P.; Zanella, D.; Marčić, Z.; Duplić, A.; Mihinjač, T.; Katavić, I. 2015. Hrvatske endemske ribe. Agencija za zaštitu okoliša. Zagreb. str. 56–60. ISBN 978-953-7582-14-2
- ↑ IUCN 2023. The IUCN Red List of Threatened Species.https://www.iucnredlist.org/species/60829/12415816
- ↑ Marčić, Z.; Ćaleta, M. Vijuni (Cobitis spp.) (PDF). Pristupljeno 24. veljače 2023.