Kojot
| Kojot | |
|---|---|
 Kojotov profil | |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Najmanja zabrinutost (lc) | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Mammalia |
| Red: | Carnivora |
| Rod: | Canis |
| Vrsta: | C. latrans |
| Dvojno ime | |
| Canis latrans (Say, 1823.) | |
| Rasprostranjenost | |
 | |
| Baze podataka | |
Kojot (lat. Canis latrans - „pas koji laje“) je član porodice Canidae i srodnik je domaćeg psa.
Kojoti žive u Sjevernoj Americi i nekim dijelovima Središnje Amerike. Mogu biti organizirani u malim čoporima, ali najčešće love sami. Prosječno dožive od 6 do 10 godina Naziv kojot (engl. coyote) potječe od riječi iz nahuatl jezika (nah. cóyotl, izgovor:/[ˈkojoːtɬ]/).
Kojot je jedna od rijetkih životinja kod kojih postoji trend povećanja brojnosti populacija. Kojoti su zauzeli sva staništa Sjeverne Amerike, koja su ranije naseljavali vukovi, a povećanje područja je potpomognuto ljudskim mijenjanjem prirodnih staništa. Gustoće populacija se kreću od 0,01–0,09 jedinki/km² zimi na Yukonu[1] do 2,3 jedinke/km² tijekom ljeta u Teksasu.[2][3]
Opisano je 19 podvrsta kojota,[4] ali je taksonomska ispravnost ovih podvrsta upitna[5]
- meksički kojot — Canis latrans cagottis
- salvadorski kojot — Canis latrans dickeyi
- jugoistočni kojot — Canis latrans frustor
- kojot s Belizea — Canis latrans goldmani
- kojot iz Hondurasa — Canis latrans hondurensis
- durango kojot — Canis latrans impavidus
- sjeverni kojot — Canis latrans incolatus
- kojot s otoka Tiburon — Canis latrans jamesi
- prerijski kojot — Canis latrans latrans
- planinski kojot — Canis latrans lestes
- Mearnsov kojot — Canis latrans mearnsi
- kojot donjeg dijela doline Rio Granda — Canis latrans microdon
- kojot kalifornijske doline — Canis latrans ochropus
- kojot s poluotoka — Canis latrans peninsulae
- kojot teksaških prerija — Canis latrans texensis
- sjeveroistočni kojot — Canis latrans thamnos
- sjeverozapadni obalni kojot — Canis latrans umpquensis
- kolima kojot — Canis latrans vigilis
- ↑ O'Donoghue, M., Boutin, S., Krebs, C.J. and Hofer, E.J. 1997. Numerical responses of coyotes and lynx to the snowshoe hare cycle. Oikos 80:150-162
- ↑ Knowlton, F.F. 1972. Preliminary interpretations of coyote population mechanics with some management implications. Journal of Wildlife Management 36:369-382.
- ↑ Andelt, W.F. 1985. Behavioral ecology of coyotes in south Texas. Wildlife Monographs 94:1-45.
- ↑ Young, S.P., Jackson, H.H.T. 1951. The clever coyote. Wildlife Management Institute, Washington, D.C. Conservation Biology 6
- ↑ Nowak, R.M. 1978. Evolution and taxonomy of coyotes and related Canis, p. 229–247. In: M. Bekoff (ed.). Coyotes: biology, behavior, and management.