Camilla Lucerna
| Camilla Lucerna | |
|---|---|
| Pseudonim | Camilla Leonhard, Camilla Milović |
| Rođenje | 24. lipnja 1868. Riva del Garda (tada: Reiff am Gartsee), Tirol, Austro-Ugarska |
| Smrt | 15. lipnja 1963. Zagreb, Hrvatska |
| Zanimanje | književnica, filologica, povjesničarka književnosti i prevoditeljica |
| Nacionalnost | Austrijanka |
| Period pisanja | 1895. – 1963. |
| Književne vrste | drama, književna kritika, povijest književnosti |
| Portal o životopisima | |
Camilla Lucerna (alias: Kamila Lucerna, pseudonimi: Camilla Leonhard, Camilla Milović;[1] Riva del Garda, 24. lipnja 1868. – Zagreb, 15. lipnja 1963.), bila je austrijska i hrvatska književnica, filologica, povjesničarka književnosti i prevoditeljica.
Roditelji su joj bili c. i k. auditor i pravni savjetnik Johann Lucerna i njegova supruga Maria rođ. Scheuchenstuel.[1] Djetinjstvo je provela u dvorcu Falkenburg / Wolfnitzhal. U mladosti je posjetila Hrvatsku (Plitvička jezera i dalmatinsku obalu).
U Klagenfurtu je od 1876. pohađala osnovnu školu pa Preparandiju, koju je završila 1894., te je ondje 1889. kao privatistica stekla diplomu učiteljice pučke škole.[1] Istodobno je od 1889. do 1907.[2] studirala germanistiku i slavistiku u Beču (u R. Heinzela i V. Jagića), odnosno Zagrebu (u Gj. Arnolda, F. Markovića i I. Kršnjavoga).[1]
Od 1892. zaposlila se kao predavačica njemačkoga i francuskoga u privatnoj školi Franziske Kubelke u Zagrebu,[2] pa od 1894. na Višoj djevojačkoj školi u Gospiću.[1][2] Ondje se povezala, među ostalima, s pjesnikom Budom Budisavljevićem, uz čiju je pomoć poboljšala svoje znanje hrvatskog jezika, tako da je već 1896. objavila prvu svoju dramu na hrvatskome Tko je kriv?.[2] Od 1895. do 1919. radila je kao profesorica njemačkog jezika (kasnije i kao školska savjetnica) u Djevojačkom liceju u Zagrebu.[1]
Od 1919. je umirovljena, te je nastavila privatno poučavati i baviti se filološkim znanstvenim istraživanjima. Istodobno je pisala i objavljivala na njemačkome i na hrvatskome.
U zagrebačkome Hrvatskome narodnom kazalištu izvedene su njezine drame Na ruševinama (1898.) i Jedinac (1904.). Napisala je libreto za operu Zlatorog, koju je skladao njezin brat Eduard Lucerna.[1]
Pisala je slavističko-germanističke komparativne studije u duhu formalističke estetike Franje Markovića,[2] oglede, glazbene, glumišne i književne kritike te pjesme. Osobito se bavila djelom Johanna Wolfganga Goethea i usmenim tradicionalnim stvaralaštvom. Među hrvatskim piscima čija je djela prevodila na njemački su Marko Marulić, Petar Hektorović, Petar Preradović, Ivan Mažuranić, August Šenoa, Ivana Brlić-Mažuranić, Ivo Vojnović, Dinko Šimunović itd.
Potkraj života je surađivala u Krležinu i Ujevićevu Jugoslavenskome leksikografskom zavodu pišući za Enciklopediju Jugoslavije.[1]
Spisi Camille Lucerne sačuvani su većim dijelom u zagrebačkoj Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici te u Knjižnici zagrebačkoga Filozofskog fakulteta.
- Tko je kriv?, drama u pet činova, Vijenac, Zagreb (1896.)
- Zlatorog (lirska drama u tri čina), uglazbio Eudard Lucerna, Klagenfurt (1900.)
- Die südslavische Ballade von Asan Agas Gattin und ihre Nachbildung durch Goethe, München (1905.)
- Studienblätter zur kroatischen und serbischen Literatur, Zagreb (1909. – 1911.)
- Das Märchen : Goethes Naturphilosophie als Kunstwerk, Leipzig (1910.)
- Die letzte Kaiserin von Trapezunt in der südslawischen Dichtung , Sarajevo (1912.)
- Asseneth. Eine apokryphe Erzählung aus den Werdezeiten des Christentums, Wien (Beč, 1921.)
- Gradja za studiju o apokrifu. Život i ispovijedanje Asenete, Zagreb (1921.)
- Das Balladendrama der Südslaven, Leipzig (1923.)
- Balladen der „Unbekannten“ : Studienblättchen zur kroatischen Volkspoesie, Zagreb (1943.)
- Birgit Buchegger, Stiller Brotberuf oder subversive Rebellion? Österreichische Übersetzerinnen im 19. Jahrhundert : Eine Spurensuche, Graz (2002.)
- Camilla Lucerna : 1868 – 24. VI. – 1938, spomenica, ur. Julius Franz Schütz i Elza Kučera, Graz (1938.)
- Camilla Lucerna : Bibliographie der Arbeiten 1938 – 1958 / Bibliografija radova Camille Lucerna 1938 – 1958, Graz (1958.)
- H. Giebisch, L. Pichler, ur. A. Vancsa, Kleines österreichisches Literaturlexikon, Wien (Beč, 1948.)
- Inoslav Bešker, I Morlacchi nella letteratura europea, Roma (Rim, 2007.)
- Internationales Germanistenlexikon 1800-1950, ur. Christoph König, Berlin (2003)
- Svjetlan Lacko Vidulić, Was bleibt. Porträt der Schriftstellerin und Philologin Camilla Lucerna (1868-1963); u: Marijan Bobinac (ur.), Porträts und Konstellationen, 1. Deutschsprachig-Kroatische Literaturbeziehungen, Zagreb (2001.)
- 1911. – Zlatna kolajna kralja Nikole I., Cetinje
- 1932. – Srebrna medalja Njemačke akademije, München
- 1955. – Goetheova medalja Goethe-Instituta, München
- ↑ a b c d e f g h Internationales Germanistenlexikon 1800-1950, ur. Christoph König, Berlin: Walter de Gruyter, 2003, str. 1118-1120, pristupljeno 24. veljače 2015.
- ↑ a b c d e Svjetlan Lacko Vidulić, Was bleibt. Porträt der Schriftstellerin und Philologin Camilla Lucerna (1868-1963), pristupljeno 24. veljače 2015 (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 30. travnja 2006. Pristupljeno 24. veljače 2015.
- LZMK / Hrvatska enciklopedija: Lucerna, Kamila (Camilla)
- Katalog HAZU.hr – Lucerna, Camilla Arhivirana inačica izvorne stranice od 27. veljače 2015. (Wayback Machine)
- Katalog Knjižnica grada Zagreba – Lucerna, Camilla
- Camilla Lucerna na portalu Njemačke nacionalne knjižnice
- Svjetlan Lacko Vidulić, Was bleibt. Porträt der Schriftstellerin und Philologin Camilla Lucerna (1868-1963) Arhivirana inačica izvorne stranice od 30. travnja 2006. (Wayback Machine)