Prijeđi na sadržaj

Bundeli jezik

Izvor: Wikipedija

Bundeli jezik (bundelski jezik; bondili, bundelkhandi; ISO 639-3: bns), indoarijski jezik iz Indije čije se govorno područje nalazi između rijeka Yamunā, Chambal i Narmadā, ali su se migracijama nastanili po državama Uttar Pradesh, Madhya Pradesh, Maharashtra, Radžastan, Gudžarat i Andhra Pradesh.[1] 644 000 (1997). Populacija se navodi i do 20 000 000.

Bundeli je jezik Bundelaca, a ima cijeli niz dijalekata: standardni bundelski, lodhanti (rathora), khatola, banaphari, kundri, nibhatta, tirhari, bhadauri (towargarhi), gaoli, kirari, raghobansi, nagpuri hindi, chhindwara bundeli.

Jedini je član istoimene podskupine zapadnohindskih jezika. U upotrebi je i hindski. Piše se na devanagariju; radio-programi.[2]

Izvori

[uredi | uredi kôd]

Poveznice

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]