Prijeđi na sadržaj

Boeing MQ-25 Stingray

Izvor: Wikipedija

Boeing MQ-25 Stingray je bespilotna letjelica za dopunu gorivom u zraku koja je proizašla iz programa Carrier-Based Aerial-Fueling System (CBARS), koji je proizašao iz ranijeg programa Unmanned Carrier-Launched Airborne Surveillance and Strike (UCLASS). MQ-25 je prvi put poletio 19. rujna 2019.

Testna letjelica Boeing MQ-25 T1 Stingray bez posade, lijevo, puni gorivom F-35 Lightning II s ljudskom posadom, 13. rujna 2021. u blizini zračne luke MidAmerica u Mascoutahu, Illinois. Ovaj uspješan let pokazao je da MQ-25 Stingray može ispuniti svoju misiju cisterne koristeći mornaričku standardnu metodu punjenja gorivom u zraku. MQ-25A Stingray bit će prva operativna bespilotna letjelica bazirana na nosaču na svijetu i pružat će kritične mogućnosti dopune gorivom u zraku i obavještavanja. (Fotografija američke mornarice zahvaljujući Boeingu)
Demonstracija upravljanja palubom MQ-25, 2018
Testni zrakoplov MQ-25 T1 Stingray, 2021

Mornarica Sjedinjenih Američkih Država započela je s naporima da razvije UAV baziran na nosaču zrakoplova 2006. Izvorni UCLASS koncept bio je za nevidljivu udarnu platformu sposobnu probiti neprijateljsku protuzračnu obranu. Godine 2012. zahtjevi su smanjeni kako bi se stvorio zrakoplov orijentiran na obavještajne poslove, nadzor i izviđanje (ISR) koji bi se mogao brzo razviti za provođenje protuterorističkih misija niskog intenziteta.[1]

Kontraradmiral Michael Manazir je predložio da bi tri od ovih UCAV-ova mogla letjeti s F-35 za dopunu goriva i rad senzora.[2] Viceadmiral Mike Shoemaker je rekao da MQ-25 može produžiti Super Hornet 830 km borbeni radijus bez goriva iznad 1300 km-a. Cilj mornarice za zrakoplove je biti u stanju isporučiti 6,800 kg goriva ukupno za 4 do 6 aviona na dometu od 930 km.[3] Mornarica je objavila konačni MQ-25 Stingray zahtjev za ponudu u listopadu 2017. Lockheed Martinu, Boeingu, Northrop Grummanu i General Atomicsu .[4]

Krajem travnja 2019., prvi testni zrakoplov MQ-25 (T-1 ili "Rep 1") prevezen je cestom iz Boeingove tehničke tvornice u međunarodnoj zračnoj luci Lambert u St. Louisu preko rijeke Mississippi do zračne luke MidAmerica St. Louis, koji je spojen sa zračnom bazom Scott .[5] Nakon testova, Savezna uprava za zrakoplovstvo certificirala je zrakoplov i odobrila zračni prostor za testiranje leta. MQ-25 obavio je svoj prvi let 19. rujna 2019.[6]

U prosincu 2020. Boeing je objavio video koji prikazuje prvi let MQ-25 s vanjskim spremnikom goriva.[7]

Dana 4. lipnja 2021. obavljen je prvi test punjenja gorivom, s MQ-25 koji je opskrbljivao gorivom F/A-18F Super Hornet. MQ-25 je krenuo iz zračne luke MidAmerica u Mascoutahu, Illinois, uz potporu eskadrile VX-23 za testiranje i procjenu zrakoplova. Misija je trajala oko 4,5 sata s dva zrakoplova koja su izvodila mnoga spajanja više od 10 minuta gdje je ukupno prebačeno skoro 150 kg goriva.[8] Daljnji testovi punjenja goriva obavljeni su s E-2 i F-35C.[9] Kineska Narodna oslobodilačka vojska smatra da MQ-25 povećava otpornost američkih nosača zrakoplova.[10]

Dizajn

[uredi | uredi kôd]

Boeingov MQ-25 dizajn pokreće jedan Rolls-Royce AE 3007N turboventilatorski motor koji isporučuje 10.000 lbf (44 kN) potiska; ovo je varijanta motora koji se koristi za pogon mornaričkog MQ-4C Tritona. Zrakoplov je manje prikriven od bespilotnih letjelica s letećim krilima. Ima prikriveno oblikovanje trupa, ulazni otvor u ravnini za zaštitu lopatica motora od radara i V-repa.

Specifikacije (MQ-25A)

[uredi | uredi kôd]
  • Duljina: 15,5 m
  • Raspon krila: 22,9 m raširenih krila, 9,54 m sklopljenih
  • Visina: 3,0 m raširenih krila, (4,79 m sklopljenih
  • Pogon: 1 × Rolls-Royce AE 3007N turbofan, potisak >10.000 lbf (>44 kN)

Performanse

[uredi | uredi kôd]
  • Domet: 930 km pri isporuci ≥7.250 kg goriva

Naoružanje

[uredi | uredi kôd]
  • Čvrste točke: 2 × podkrilne stanice
  • Drugi:
    • Cobham Aerial Refueling Store (ARS)

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ LaGrone, Sam. 30. kolovoza 2018. Navy Picks Boeing to Build MQ-25A Stingray Carrier-Based Drone. United States Naval Institute. Pristupljeno 30. kolovoza 2018.
  2. ↑ Whittle, Richard. 22. ožujka 2016. Navy Refueling Drone May Tie Into F-35s. breakingdefense.com. Breaking Media, Inc. Pristupljeno 23. ožujka 2016.
  3. ↑ "MQ-25 Stingray Unmanned Aerial Tanker Could Almost Double Strike Range of U.S. Carrier Air Wing" - News.USNI.org, 31 August 2017.
  4. ↑ "Navy Releases Final MQ-25 Stingray RFP; General Atomics Bid Revealed" - News.USNI.org, 10 October 2017.
  5. ↑ Cone, Allen."Boeing's MQ-25 refueling drone moved to air base for flight testing", SpaceDaily.com, 2019-05-01
  6. ↑ D'Urso, Stefano. 20. rujna 2019. Boeing MQ-25 Stingray Carrier-Based Aerial Refueling Drone flies for the first time. The Aviationist (engleski). Pristupljeno 22. rujna 2019.
  7. ↑ Sampson, Ben. 17. prosinca 2020. Boeing MQ-25 aerial refueler makes first test flight with fuel store. Aerospace Testing International. Pristupljeno 7. siječnja 2021.
  8. ↑ Eckstein, Megan. "US Navy, Boeing conduct first-ever aerial refueling with unmanned tanker". Defence News, 7 June 2021.
  9. ↑ Tyrrell, Michael. 14. rujna 2021. F-35 fighter refuelled in-flight by unmanned Boeing test aircraft - Aerospace Manufacturing. aero-mag.com (engleski)
  10. ↑ Mizokami, Kyle. 20. rujna 2021. The Navy's New Refueling Drone Just Provided Gas to a F-35. Popular Mechanics. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. rujna 2021.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Boeing_MQ-25_Stingray&oldid=6975484"