Božena Končić Badurina
Vizualna umjetnica Božena Končić Badurina (Zagreb, 1967.) diplomirala je Filozofskom fakultetu u Zagrebu njemački i ruski jezik i književnost (1995.) te grafiku na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (1996.), u klasi prof. Miroslava Šuteja. Izlagala je na brojnim samostalnim i grupnim izložbama u zemlji i svijetu, dobitnica je nekoliko stipendija i nagrada. Niz je godina radila kao vanjska suradnica, prevoditeljica HR3, u emisijama iz kulture. Članica je HDLU-a i HZSU-a.[1] Jedna je od umjetnica čiji su radovi izloženi na skupnoj izložbi ženskih autorica iz fundusa više Hrvatskih muzeja, Vidljive[2]u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu (2023.).
Do sredine 2000-ih performans je središnji medij njenog izražavanja. U tu seriju radova mogu se ubrojiti izložbe poput Samoj sebi (Galerija Matice hrvatske, Zagreb, 2004.),[3] Satima (Studio Muzeja suvremene umjetnosti, Zagreb, 2004.)[4] ili performans Privremeno tijelo (Trijenale hrvatskog kiparstva, Gliptoteka HAZU, Zagreb, 2006.).[5]Riječ je o performansima u trajanju, uglavnom statičnim slikama u prostoru, u kojima je najviše zanima odnos između autorice/izvođačice i promatrača te destabiliziranje njihovih pozicija.
U performansima Približavanje (2006.) i Connected (2007.)[6] uloge publike i izvođača se izokreću te se tako stvara prostor u kojem se ispituje blizina, bliskost, ranjivost, izloženost drugome.
U posljednjih desetak godina se u nizu site-specific radova bavila istraživanjem konkretnih izlagačkih prostora i odnosom publike/prolaznika i galerijskog prostora, prostora ulice, gradske četvrti i grada. Radove koji se sastoje od mapiranja suživota ljudi i prostora svakodnevice izvodi u suradnji s radnicima, zaposlnicima, korisnicma konkretne lokacije. U tom bi se smislu, njene radove mogli nazvati intervencijama, (inter)akcijama, situacijama. Realizirala je također niz radova u kojima se bavila temom nevidljivog, zaboravljenog, zanemarenog rada žena. Umjetnička knjiga/knjižica često je format koji prati pojedini projekt, izložbu.[7]
crtež, audio-zapis, maketa, Nova BAZA kustoskog kolektiva BLOK, Zagreb (2023.)[8]
[uredi | uredi kôd]Rad je inspiriran životom Trešnjevčanke Jadranke Klekar (Zagreb, 1954.), zaposlenice kompleksa hotela Laguna, borkinje za radnička i ženska prava. Jadrankin život pratimo od 1954. godine,[9] preko zaposlenja u Laguni 1973., rođenja sina 1988. i teških uvjeta života u stanu bez vode, oko čega joj radni kolektiv hotela Laguna pomaže. Slijedi raspad jedne i uspostava druge države, razdoblje kraja 1990-ih, kada se radnicima Lagune drastično smanjuju plaće, do 2001. kada kreću u štrajk zbog minimalnih plaća i nehumanih uvjeta rada. Štrajk ostavlja trag na njoj i svima koji su sudjelovali. Kroz njenu priču čitamo priče mikrolokacije Trešnjevke, pratimo tipologiju radničkih stanova, ali i priču o raspadu jednog sustava i turbulentnom tranzicijskom razdoblju u kojem se ugrožavaju sva radnička prava.[10]
Umjetnica je istražila i oslikala Jadrankinu životnu priču kroz 40 crteža, sa zvučnom podlogom. Preko prvog para slušalica nas uvodi u priču o štrajku radnika Lagune 2001. godine i njegovom tijeku, a preko drugog para nam priča o tijeku Jadrankinog života, o prostorima u kojima je živjela. Zvukovi prostora, ambijenta, približavaju čitav narativ. U središtu je izložbe (rada) maketa koja predstavlja sedam stanova u kojima je Jadranka živjela, a na vrhu je stan iz njenih snova.
Simulacija izravnog prijenosa aktivnosti dviju medicinskih sestara na Covid odjelu bolnice KB Dubrava. Radom se referira na dokumentarni film Kreše Golika, "Od 3 do 22" (1966.), koji bilježi radni dan tekstilne radnice. U svom radu "Od 4 do 23", ona prati rad dvije medicinske sestre, Sanju (33) i Mariju (42), kod kojih svjedočimo sličnim obvezama i izvan radnog vremena. Obje dan započinju i završavaju radom u ‘trećoj smjeni’ - kućanskim poslovima.
MMSU Rijeka, ambijentalna instalacija u sklopu izložbe Između tamo i tamo: anatomija privremenih migracija (2017.).[13]
[uredi | uredi kôd]Rad je nastao u suradnji s kulturnom antropologinjom Dugom Mavrinac. Usmjeren je na istraživanje radnih migracija te njihovu feminizaciju. Procjenjuje se da trenutačno u svijetu ima oko 53 000 000 radnika u kućanstvu od kojih su 83% žene. Sadržaji pokazani na izložbi rezultat su istraživanja i razgovora s njegovateljicama starih i bolesnih osoba koje iz Hrvatske, posebno iz Istre i Kvarnera, odlaze na rad u Italiju. Izložba je predstavljena i u galeriji Nova u okviru projekta "One su bile kakvo-takvo rješenje" (2017.). Jedan od segmenata instalacije bila je Konvencija o radnicima u kućanstvu C189 Međunarodne organizacije rada, koju Hrvatska još uvijek nije ratificirala.[14]
U središtu je pitanje neformalnog rada u kućanstvu. Rad je trebao ispitati koje su mogućnosti suradnje umjetnosti i antropologije te na koji način umjetnost može doprinijeti većoj vidljivosti ove teme u javnosti. Instalacija na izložbi asocira na sobu, prostor u kojem se odvija radni dan njegovateljica, naznačen drvenom konstrukcijom u obliku kubusa i komodom. Uz instalaciju je izložena i umjetničke knjižica Ovdje i tamo[15]koja kroz tekst i crtež prikazuje tipične situacije iz života njegovateljica na dvije adrese.
Rad Božene Končić Badurina nastao je u okviru programa Umjetnici za kvart.[17] Rad istražuje povijest lokacije na kojoj je smješten prostor kustoskog kolektiva BAZA. Sastoji se od audio-vodiča kroz stubište zgrade te zidnog crteža koji je početna i završna točka ture. Vodstvo se sastoji od faktografskih podataka o zgradi i njezinoj povijesti, sjećanja stanara; bilježenja najočitijih, najobičnijih, naizgled banalnih sitnica. Knjiga Adžijina 11 način upotrebe[18] završni je dio, svojevrsna sinteza istoimenoga rada. Naslov je referenca na roman Život način uporabe Georgesa Pereca u kojem autor pomno opisuje život i stanare zgrade u imaginarnoj pariškoj ulici na broju 11. Za razliku od Perecova romana, knjiga Božene Končić Badurine bavi se poviješću, prostorom, socijalnom strukturom i susjedstvom stvarne stambene zgrade izgrađene početkom 20. stoljeća u Zagrebu. Kao i mnogim drugim knjigama koje su dio rada, umjetnica se izražava crtežem i tekstom, nastalim temeljem iskaza stanara, arhivskih i drugih materijala, koji daju uvid u povijest zgrade i života stanara te u društvene i političke promjene na ovim prostorima.
Informativno poetičan tekst o vozačici tramvaja Romani Mujakić koji se prenosio preko zvučnika u tramvaju broj 1 u Osijeku za vrijeme trajanja 15. Performance Art Festivala.
Audio zapis, rad na samostalnoj izložbi Vodič kroz galeriju, Galerija Forum, Zagreb (2013.)
[uredi | uredi kôd]Čuvarica izložbe Marija posjetitelju daje slušalice i MP3 player koji emitira tekst informacije o njoj samoj, o njezinu obiteljskom statusu, osobinama, afinitetima, stavovima o životu i radu u Galeriji.
- ↑ CV. Božena Končić Badurina (engleski). 22. travnja 2013. Pristupljeno 9. kolovoza 2023.
- ↑ Zagreb, Muzej Suvremene Umjetnosti. Vidljive. www.msu.hr. Pristupljeno 9. kolovoza 2023.
- ↑ admin. 21. studenoga 2022. Božena Končić Badurina: Samoj sebi (2004) - Povijest političkog performansa. Udruga Domino (engleski). Pristupljeno 9. kolovoza 2023.
- ↑ FOR HOURS. Božena Končić Badurina (engleski). 13. studenoga 2014. Pristupljeno 9. kolovoza 2023.
- ↑ Kontejner › Projekti › Narančasti pas i druge priče (još bolje od stvarnosti) › Performansi › Privremeno tijelo. www.kontejner.org. Pristupljeno 9. kolovoza 2023.
- ↑ Božena Končić Badurina: Štićeni prostor (PQ). Hrvatsko dizajnersko društvo / Croatian Designers Association (engleski). 30. rujna 2015. Pristupljeno 9. kolovoza 2023.
- ↑ kultura, Vizkultura hr-Vizualne umjetnosti i; Broun, autorica: Maja. 30. listopada 2017. INTERVJU ► Božena Končić Badurina. vizkultura.hr. Pristupljeno 9. kolovoza 2023.
- ↑ JADRANKIN PRVI ŽIVOT, izložba Božene Končić Badurina. Muzej susjedstva Trešnjevka. Pristupljeno 9. kolovoza 2023.
- ↑ Fotografije iz djetinjstva Jadranke Klekar. Muzej susjedstva Trešnjevka. Pristupljeno 9. kolovoza 2023.
- ↑ brid.coop. Jadrankin prvi borbeni život. radnickaprava.org (engleski). Pristupljeno 9. kolovoza 2023.
- ↑ Od 4 do 23 – OUT (engleski). 15. lipnja 2021. Pristupljeno 9. kolovoza 2023.
- ↑ Ipak, Udruga. 2. ožujka 2022. “Ćemo, ćemo... ja, ma kako ćemo”. Udruga IPAK. Pristupljeno 9. kolovoza 2023.
- ↑ Između tamo i tamo: anatomija privremenih migracija. Muzej moderne i suvremene umjetnosti (engleski). Pristupljeno 9. kolovoza 2023.
- ↑ Dvostruka drugost i dvostruka odsutnost njegovateljica starijih i nemoćnih u Italiji — Razgovor. Libela. Pristupljeno 9. kolovoza 2023.
- ↑ kultura, Vizkultura hr-Vizualne umjetnosti i; Broun, autorica: Maja. 30. listopada 2017. INTERVJU ► Božena Končić Badurina. vizkultura.hr. Pristupljeno 9. kolovoza 2023.
- ↑ [BLOK]. www.blok.hr. Pristupljeno 9. kolovoza 2023.
- ↑ [BLOK]. www.blok.hr. Pristupljeno 9. kolovoza 2023.
- ↑ Katalog Knjižnica grada Zagreba -. katalog.kgz.hr. Pristupljeno 9. kolovoza 2023.
- ↑ ROMANA. Božena Končić Badurina (engleski). 3. rujna 2016. Pristupljeno 9. kolovoza 2023.