Prijeđi na sadržaj

Bitka za Goose Green

Izvor: Wikipedija
Bitka za Goose Green
sukob: Malvinski rat

skica bitke
Vrijeme 28. - 29. svibnja 1982.
Mjesto Okolica Goose Greena, Falklandski otoci
Ishod Britanska pobjeda
Sukobljene strane
Ujedinjeno Kraljevstvo Argentina
Zapovjednici
potpukovnik Herbert Jones
bojnik Chris Keeble 		potpukovnik Italo Piaggi
Postrojbe
3. commando brigada:
• Padobranska pukovnija: 2. bojna (2 PARA)
• 8 bitnica iz sastava 29. Commando pukovnije
Kraljevska mornarica 		Argentinska vojska:
• 12. pješačka pukovnija
• 25. pješačka pukovnija
• 601. protuzračna bojna
• 4. zračno-topnička pukovnija
Argentinske zračne snage
Gubitci
18 mrtvih, 64 ranjena[1] 40-55 mrtvih, 145 ranjena[2]

Bitka za Goose Green bila je bitka između britanskih i argentinskih snaga tijekom Malvinskog rata. Odvijala se 28. i 29. svibnja 1982. godine na uskoj prevlaci koja spaja dva dijela velikog istočnog otoka Falklandskog otočja. Završila je pobjedom Britanaca.

Kontekst

[uredi | uredi kôd]

Iako argentinski položaji oko Goose Greena u početku nisu imali veću stratešku važnost za Britance, a uz to su bili i dobro utvrđeni, nakon iskrcavanja kod San Carlosa 21. svibnja britansko visoko zapovjedništvo i političari počeli su negodovati da ratni napori koje poduzimaju na Falklandima gube na zamahu. Stvaranju takvog dojma pridonijelo je nekoliko uspješnih djelovanja Argentinskog ratnog zrakoplovstva, prilikom kojih su britanskim postrojbama i brodovlju oko mostobrana naneseni izvjesni gubici.[3][4][5] Nepovoljnu situaciju za Britance pojačavala je i mogućnost donošenja rezolucije UN-a, kojom bi se izglasalo primirje, što bi obje strane de facto ukopalo na položajima koje su do tada držale.[6] Zbog ovakvih okolnosti, britansko zapovjedništvo na terenu bilo je pod pritiskom da krene u napadna djelovanja prema Goose Greenu.[4]

Bitka

[uredi | uredi kôd]

Tri Sea Harriera s nosača zrakoplova HMS Hermes napali su 4. svibnja aerodrom i argentinsku infrastrukturu na Goose Greenu, prilikom čega je jedan Harrier oboren.[7]

Dvadeset i drugog svibnja četiri Harriera naoružana kazetnim bombama pokušali su napasti spremnike s gorivom i jurišne zrakolpove na argentinskom aerodromu, prilikom čega su došli pod jaku protuzračnu vatru kojom je jedan zrakoplov oboren.[8] Dvadeset i sedmog svibnja Britanci su izgubili još jedan zrakoplov. Zbog pojačanih britanskih aktivnosti, do 28. svibnja, argentinski zapovjednici počeli su naslućivati da se sprema britanska ofenziva.[9]

Darvin Parks

[uredi | uredi kôd]
Konfiguracija terena oko Darvin Hilla

U 3:35 (sva navedena vremena su lokalna, UTC+3) u noći 28. svibnja 1982. britanska fregata HMS Arrow, započela je 90-minutnu topničku pripremu[10] nakon koje je počeo pješački napad u kojem su tri argentinska voda odbačena sa svojih položaja.[11] Druga bojna britanske padobranske pukovnije (u daljnjem tekstu 2 PARA) napredovala je južno, prema argentinskoj obrani na Darvin Hillu, no njeni pokušaji bili su blokirani pješačkim protunapadom koji je izveo 1. streljački vod, C satnije, 25. pukovnije Argentinske Vojske. Taj vod je nakon zauzimanja kritičnih položaja, također uspješno zatražio vatrenu potporu u vidu topništva od 105 mm i minobacača 120 mm, kojom su otjerani napadači.[12] Britanci su tad krenuli u protunapad, ali se u međuvremenu počelo daniti, pa su bez zaštite mraka njihovi napadi bili zasuti jakom strojničkom vatrom zbog čega su dvije satnije 2 PARA bile opet prisiljene na povlačenje.[13] U tom trenutku, britanski napadi bili su naizgled zaustavljeni, a britanske snage još uvijek suočene sa žilavom ukopanom argentinskom obranom, koja se nalazila na brežuljcima iznad njih.[14]

Do 10:30 idućeg jutra minobacačke ekipe 2 PARA ispucale su tisuću minobacačkih granata na argentinske položaje, kako bi pritisnuli Argentince da ne mogu mirno gađati nadolazeće napadače.[15] Argentinci su potom očekivali zračnu podršku svojih A-4B Skyhawka, no njihovi piloti greškom su ubojiti teret bacili na vlastite položaje, zbog čega su došli pod salvu vlastite protuzračne vatre u kojoj je oštećen jedan zrakoplov.[16] Oko podneva A satnija 2 PARA probila je rupu u argentinskoj obrani na istočnoj strani Darvin Hilla, a B satnija se uz vatrenu potporu iz projektila MILAN probila još dublje pokraj kuće Boca. Do 13 sati argentinska obrana popustila je na obje strane prevlake nakon šest sati borbe.[17]

Napad na uzletište

[uredi | uredi kôd]

Nakon što su britanske satnije C i D zauzele Darvin Ridge, satnija A je ostala na Darwin Hillu. Satnija C nastavila je napredovati, ali je ubrzo pritišće jaka vatra argentinskih protuzračnih topova, no PZO ekipe su se ubrzo morale povući jer su došle pod vatru britanskih minobacača i raketa MILAN.[18]

Situacija u sumrak 28. kolovoza

[uredi | uredi kôd]

Pred kraj dana 28. kolovoza situacija je bila sljedeća: A satnija 2 PARA još se nalazila na Darvin Hillu. B satnija je međutim, napredovala duboko južnije po zapadnoj strani prevlake, a zatim napravila široki lijevi obuhvat prema istočnoj obali, kojim je stavila naselje Goose Green u okruženje te ujedno uspješno blokirala dolazak argentinskih pojačanja.[19] Budući da se argentinski garnizon i zapovjedništvo nalazilo u Goose Greenu, Britanci su u slučaju daljnjeg nastavka borbe planirali iskoristiti svu raspoloživu vatrenu moć kako bi sravnili Goose Green sa zemljom i zatim pokrenuti pješački napad svim raspoloživim snagama, no kako je to podrazumijevalo gubitke, Argentincima su prvo ponudili predaju.[20] U argentinskom stožeru pukovnik Piaggi došao je do zaključka da su protivnici u položaju da "budu izvan dometa njegovih vojnika i ako žele potpuno unište naselje, dok istovremeno ne postoji mogućnost da njemu stignu pojačanja". Zbog toga je odlučio pregovarati s Britancima.[21]

Predaja

[uredi | uredi kôd]

Do idućeg jutra dogovoreni su uvjeti za predaju, nakon čega je Piaggi održao kratku paradu, a potom su on i njegovi vojnici položili oružja Britancima.[22]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Memories of the Falklands. Iain Dale. str. 73. Politico's, 2002
  2. ↑ SUPLEMENTO DE HISTORIA ARGENTINA (španjolski). 8. lipnja 2007. Pristupljeno 28. kolovoza 2019.
  3. ↑ Moore, Darren. 2004. Rear Admiral Woodward: Political Influences during the Falklands War (PDF). Australian Defence Force Journal: (Issue 165) |issue= sadrži dodatni tekst (pomoć)CS1 održavanje: dodatna interpunkcija (link)
  4. ↑ a b Julian Thompson. 2008. No Picnic: 3 Commando Brigade in the Falklands. Pen and Sword Military. str. 200. ISBN 978-1844158799. Provjerite vrijednost parametra |isbn=: invalid character (pomoć)
  5. ↑ Max Hastings i Simon Jenkins. 1983. The Battle for the Falklands (engleski). W.W. Norton & Company. New York. str. 264–265. ISBN 9780393017618
  6. ↑ Sir Lawrence Freedman. 2005. The Official History of the Falklands Campaign. Volume 2: War and Diplomacy izdanje. Routledge. Oxford. str. 477. ISBN 978-0714652078
  7. ↑ One of Our Aircraft is Missing. 5. lipnja 2013. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. lipnja 2013. Pristupljeno 28. kolovoza 2019. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  8. ↑ Kev Darling. 2012. RAF Strike Command, 1968–2007 (engleski). Casemate Publishers. str. 159
  9. ↑ Martin Middlebrook. 1985. Operation Corporate: The Falklands War, 1982. Penguin Books Ltd.. London. str. 257. ISBN 0670802239
  10. ↑ John Roberts. 2009. Safeguarding the Nation: The Story of the Modern Royal Navy (engleski). Seaforth Publishing. str. 161. ISBN 978-1591148128
  11. ↑ David Aldea & Don Darnell. Blood and Mud at Goose Green.,. EBSCO Host Connection. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. listopada 2018. Pristupljeno 28. kolovoza 2019.
  12. ↑ Mark Adkin. 2017. The Battle of Goose Green (engleski). Pen & Sword. str. 193
  13. ↑ The Battle for the Falklands, Max Hastings, Simon Jenkins, str 243, Joseph, 1983
  14. ↑ Lieutenant Richard J. Nunn, DFC, 3 Commando Brigade Air Squadron RM, SAMA(82) Garden of Remembrance. 28. listopada 2009. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. listopada 2009. Pristupljeno 28. kolovoza 2019. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  15. ↑ Spearhead Assault, John Geddes, str 12, Random House, 2008
  16. ↑ History of the South Atlantic Conflict, Rubén Oscar Moro, str. 244, Praager, 1990
  17. ↑ 1613 Enemy have surrendered on BLACK. Now moving to WHITE." Not Mentioned in Despatches: The History and Mythology of the Battle of Goose Green, Spencer Fitz-Gibbon, str. 197, James Clarke & Co., 2006
  18. ↑ - Fuerza Aérea Argentina. 15. svibnja 2011. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. svibnja 2011. Pristupljeno 28. kolovoza 2019. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  19. ↑ Adkin, str. 339
  20. ↑ Adkin, str. 351.
  21. ↑ D. George Boyce. 2005. The Falklands War (engleski). Macmillan International Higher Education. str. 131
  22. ↑ Nicholas Van der Bijl. 1999. Nine battles to Stanley (engleski). Leo Cooper. str. 127. ISBN 0850526191
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Bitka_za_Goose_Green&oldid=6846666"